Istraži Me istražite svijet psihologije
Televizija igra veliku ulogu u životima djece, posebice u zapadnim zemljama. Primjerice, u Ujedinjenom Kraljevstvu, djeca provedu 2,5 sata svakodnevno gledajući televiziju, a vrlo je slična situacija i u Hrvatskoj. Za to vrijeme, izložena su ogromnoj količini propagandnih poruka.
Postavlja se pitanje – ne samo kako televizijski program utječe na djecu (Djeca i televizija), nego i kako reklame utječu na njih. Naime, djeca još nisu dovoljno zrela da razumiju kako reklame služe da bi se neki proizvod prodao. U istraživanju Gainesa i Essermana (1981) samo je 1% djece, u dobi od 4 do 5 godina, znalo da reklame nastoje navesti ljude da nešto kupe.
Karen J. Pine i Avril Nash, 2002. ispitivale su utjecaj reklamiranja igračaka, u predbožićno vrijeme, na djecu mlađu od 7 godina. Upravo su djeca mlađa od 7 godina lakovjernija, imaju slabije dosjećanje i manje razumiju sadržaj. Ovakve činjenice navele su autorice na pretpostavku da će ta djeca biti i podložnija reklamama.
Djeca su imala zadatak napisati pismo Djedu Mrazu te odgovoriti na nekoliko pitanja kroz kratak intervju. Djeca koja nisu znala pisati ili dovoljno precizno odgovoriti – to su za njih učinili roditelji. U istraživanju su sudjelovala djeca od 3,8 do 6,5 godina.
Cilj istraživanja bio je utvrditi postoji li veza između izloženosti djece reklamama i popisu želja igračaka, s reklama, u pismu za Djeda Mraza. Također, vodilo se računa i o tome jesu li djeca gledala televiziju sama ili u društvu roditelja te je li to povezano s brojem i vrstom želja. Pisma su također uspoređena s onima koja su pisala djeca iz Švedske gdje je reklamiranje igračaka zabranjeno.
Rezultati istraživanja sugeriraju da količina popularnih igračaka koje djeca traže u pismu Djedici nisu bila pod utjecajem količine samih reklama na televiziji niti dobi djece (3 do 6). Međutim, djeca koja su općenito više gledala televiziju, a samim tim i reklame – tražili su više popularnih igračaka i ostalih stvari općenito – popis im je bio veći.
To može navesti na zaključak da povećanje gledanja komercijalne televizije potiče potrošački orijentirano ponašanje i materijalizam.
Očekivalo se da će utjecaj reklama biti veći ukoliko djeca gledaju televiziju samostalno – bez roditelja – što je i potvrđeno. Djeca koja sama gledaju televiziju obično su djeca zaposlenijih roditelja, koji su vrlo često i bolje situirani te djeca već „znaju“ da mogu tražiti i očekivati takve stvari, odnosno popularne igračke. Nerijetko su skupe igračke zamjena za manjak pažnje koju izrazito zaposleni roditelji posvećuju svojoj djeci, no uzročno – posljedično je nemoguće zaključivati.
Nadalje, ovo istraživanje je pokazalo da 6-ogodišnjaci uopće nisu manje podložni reklamama od 3-ogodišnjaka. To navodi na važnost uloge koju roditelji imaju u educiranju i pomaganju djeci da nauče kritički prosuđivati. Čak su i predškolci pokazali bolje razumijevanje i znanje nakon što su ih roditelji poučili o tome na koji način funkcioniraju reklame – koja je njihova svrha.
Zaključno, ovo istraživanje navodi da je povećana izloženost komercijalnoj televiziji povezana s povećanim popisom igračaka i drugih želja od Djeda Mraza. Stoga, ako želite ušparati koju kunu ovog Božića – birajte programe s manje reklama 😉
