Istraži Me istražite svijet psihologije
Autorica: Tamara Budisavljević, dipl. psiholog, Zagreb
Potaknuta raspravama i različitim istupima u medijima, osjećam profesionalnu i roditeljsku obvezu napisati nekoliko riječi o metodi «malo po guzi» u odgoju djeteta. To činim uz podršku preko dvjestotinjak sustručnjakinja i sustručnjaka koji su većinom i sami roditelji, a koji su po zanimanju odgajatelji predškolske djece, psiholozi, pedagozi ili sveučilišni profesori, zaposleni u vrtićima, na fakultetima i znanstvenim institutima diljem Republike Hrvatske. Neovisno o tome gdje smo zaposleni i koliko imamo godina profesionalnog staža, svi dolje potpisani dijelimo stav kako za metodu «malo po guzi» u odgoju djece nema mjesta, što ćemo ukratko obrazložiti.
U današnje vrijeme odgajati dijete nije nimalo lako. Biti kvalitetan roditelj možda je i najteži od svih “poslova” kojim se čovjek može baviti. Zato je današnjim roditeljima, i to više nego ikad ranije, u tome potrebna podrška i pomoć. Jer, željeti djetetu najbolje i prema njemu postupati u najboljoj namjeri, često nije dovoljno. U čemu je problem?
Često se pod odgojem pojednostavljeno misli na discipliniranje djece, koje se onda uglavnom svodi na različite oblike kažnjavanja. Jer, može se činiti se da je to najjednostavniji i najučinkovitiji put učenja djeteta prikladnom ponašanju. Na primjeru nedavno iznesenom u medijima, vidjeli smo kako velik broj roditelja kao sredstvo odgoja zastupa i koristi udarac djeteta «po guzi». Iako se unazad nekoliko desetljeća taj broj smanjio, još uvijek oko dvije trećine roditelja u Republici Hrvatskoj smatra kako je u redu dijete povremeno kazniti udarcem. To opravdavaju argumentima poput «od laganog udarca po peleni djetetu neće biti ništa», «i nas su tukli pa smo ispali ok», «ja sam roditelj i imam pravo svoje dijete odgajati kako hoću» i sličnim. Iako u Republici Hrvatskoj bilo koji oblik fizičkog kažnjavanja djece nije dozvoljen, smisao ovog našeg obraćanja nije razmatrati zakonske odredbe niti njihovu opravdanost (koja svakako postoji). Naprotiv, ovime želimo razjasniti neke znanstveno dokazane činjenice u vezi odgoja djece te roditeljima ponuditi mogući odgovor na pitanje «što umjesto batina?». Jer, ne samo da alternative udarcima postoje, nego udarci djeteta u odgoju uopće nisu alternativa niti bi to trebali biti.
Mnogi se roditelji opravdano brinu hoće li svoje dijete uspjeti dobro odgojiti, s obzirom na brojne izazove vremena u kojemu živimo. S pravom se pitaju: «Što ako djeca postanu razmažena, neodgojena, nemoguća, delinkventna?!» Uostalom, svakodnevno u medijima imamo priliku vidjeti primjere takve djece. No, mogli bismo se pitati i ovo: kada, kako i zašto djeca postaju takvom? Postaju li djeca stvarno neodgojena i delikventna jer ih se premalo tuklo? Ili takvima postaju upravo stoga što ih se jest tuklo? Uostalom, rađaju li se djeca «zločesta» pa ih odgojem treba popraviti ili na svijet dolaze dobra, ali se neka od njih negdje na putu odrastanja «pokvare»? Ako je točnije ovo potonje, što je tome uzrok? Je li uzrok barem djelomično u nama, odraslima? Ako jest, ne bismo li, barem u nekim stvarima, trebali poći od «popravljanja» sebe? Možda je ovo pravi trenutak za propitivanje i donošenje takve odluke.
Zbog čega je udaranje djeteta loše?
Kad roditelji u odgoju djece koriste udarce, to čine rukovođeni idejom da će time djetetu «postaviti granice» tj. smanjiti učestalost nepoželjnih ponašanja a povećati učestalost poželjnih. Krenemo li od pretpostavke da se nečijim ponašanjem može upravljati sustavom nagrada i kazni (što se u psihologiji naziva operantnim uvjetovanjem), tad valja imati na umu da će kazna (npr. udarac) biti djelotvorna samo ako se primijeni svaki put kad se nepoželjno ponašanje pojavi: odmah, a ne s odgodom. Naravno da to u stvarnom životu nije uvijek moguće, jer roditelji ne mogu u svakom trenutku biti prisutni kako bi sankcionirali neprikladno ponašanje djeteta. Tako ista ponašanja djeteta ponekad prođu «kažnjeno» a drugi put „nekažnjeno“, ovisno o tome je li netko od roditelja u datom trenutku bio u blizini. Dijete tu povezanost brzo može razumjeti pa nepoželjna ponašanja izbjegavati samo u prisustvu roditelja. Hoćemo li time biti zadovoljni? Vjerojatno ne, jer nam je cilj postići upravo suprotno od toga: samostalno i odgovorno dijete koje se ponaša primjereno (pristojno) i kad nema roditelja u blizini. I to zato što razumije razloge zbog kojih se na određeni način treba ponašati a ne iz straha od sankcije.
Postoji još jedan razlog zbog kojeg kažnjavanje djeteta udarcem nije najbolji izbor roditelja. Naime, njime se djetetu ne daje smjernica kako se ponašati bolje od onog što trenutno čini. Sama po sebi, kazna dijete ne uči boljem ponašanju. Boljem ponašanju ga može učiti roditelj, koji je djetetu jako važan i zbog toga mu predstavlja snažan model. Nažalost, roditelj je snažan model djetetu i onda kada ga udara.
Bitno je istaknuti još nešto: razlika između udarca «samo malo po peleni» i stvarnog fizičkog zlostavljanja djeteta nije toliko velika koliko se na prvi pogled može činiti. Jer, pitanje nije samo jačne udarca nego i principa koji u podlozi udarca stoji. Slično kao što za osobu koja ukrade neki predmet u trgovini nije najbitnija veličina i cijena ukradenog predmeta: sam čin krađe čini ga lopovom.
Naravno, svaki roditelj (najviše) voli svoje dijete i sve što za dijete čini – čini iz ljubavi i brige. Upravo iz ljubavi i brige, odlučuje se i na kažnjavanje udarcem. No, pitajmo se: što dijete zapravo može naučiti od roditelja koji ga «iz ljubavi» udari? Iz toga može naučiti: u redu je tući ljudi koje voliš! U redu je da te ljudi tuku! A upravo je to podloga za niz obiteljskih drama: muževi koji ljubav prema supruzi pokazuju udarcima često su u djetinjstvu bili udarani. Razlika je samo u jačini udaraca – oni su dobili malo “po guzi”, a supruge?!
Uvjetno rečeno, odgoj temeljen na principu «malo po guzi» ima jednu prednost: rezultat je vidljiv odmah i on se (najčešće) očituje u trenutačnom prekidu neprikladnog ponašanja djeteta. Nažalost, odgoj mnogih vrijednih stvari nije vidljiv odmah, jer “putevi koji vode do najboljih mjesta obično nisu i najkraći putevi“. U kontekstu odgoja djeteta, dulji put je onaj koji mu pomaže razvijati se u samostalnu, samosvjesnu, odgovornu i zadovoljnu osobu, koja čini dobre stvari jer ih razumije i jer u njih vjeruje. To se zove odgoj vrijednosti. A vrijednosti se uče (stječu) u obiteljskom, vrtićkom i školskom okruženju u kojemu se svi (odrasli međusobno i s djecom) razumiju i uvažavaju, ponašaju na društveno prihvatljiv način i vole ljubavlju koja nikog ne boli. Nismo li u stanju djetetu osigurati takvo okruženje odrastanja, nemojmo barem za to okrivljavati (i udarati) njega. Jer, dijete u svakom trenutku čini najbolje što zna s obzirom na to što je (u ranom djetinjstvu uglavnom od nas) imalo priliku naučiti. A je li to što od nas ima priliku učiti baš ono najbolje?!
Zaključujemo porukom: odgoj je umijeće koje se uči kao i svako drugo umijeće. Nije pogrešno pitati, svoje postupke propitivati i kontinuirano učiti, makar i na vlastitim greškama. Jer, greške su sastavni dio učenja. Ali, pogrešno je griješiti a pritom na svojim greškama inzistirati, ponavljati ih i neznajući, pogrešne postupke drugima nuditi kao model.
Supotpisnici
Supotpisnici
A
- Adamović Melita, odgajatelj, Zagreb
- Anić Anđela, odgajatelj, Zagreb
- Antić Draženka, odgajatelj, Crikvenica
- Antonović Daria, odgajatelj, Novalja
- Armanda Ribičić Ljiljana, odgajatelj, Split
B
- Babić Maja, odgajatelj, Osijek
- Babić-Čavrak Nada, odgajatelj, Sisak
- Bagarić Nika, odgajatelj, Dubrovnik
- Bajalica Božena, odgajatelj, Rijeka
- Bajrić Katija, odgajatelj
- Balić Šimrak Antonija, izv. prof. art., Zagreb
- Baljak Sanja, odgajatelj
- Ban Ines, odgajatelj, Zagreb
- Banić Križaj Arijana, odgajatelj, Tampere (Finska)
- Banjanin Nevenka, odgajatelj, Zagreb
- Barešić Dinka, odgajatelj, Ivankovo
- Baričević Maja, odgajatelj, Rijeka
- Barišić Perše Ivana, prof.psihologije, Sisak
- Barjaktarović Marina, odgajatelj, Metković
- Basara Maša, odgajatelj, Rijeka
- Bašek Marija, odgajatelj, Čakovec
- Batarelo Ivna, pedagog, Zagreb
- Batinić Marija, odgajatelj, Zagreb
- Bece Mirena, mag. paed., Zagreb
- Bećirević Erna, odgajatelj, Zagreb
- Bedeničar Petra, odgajatelj, Zagreb
- Beganović Dubravka, odgajatelj, Zagreb
- Beličev Milica, odgajatelj, Zagreb
- Benić Ines, odgajatelj, Zagreb
- Bennet Rossalie, odgajatelj
- Beraković Tereza, odgajatelj, Zagreb
- Berend Jasna, odgajatelj, Križevci
- Betić Kristina, odgajatelj, Zagreb
- Bezina Anamarija, odgajatelj, Trogir
- Bilal Adam, odgajatelj, Dugo Selo
- Bižaca Hrepić Maja, odgajatelj, Split
- Blašković Krček Tena, odgajatelj, Koprivnica
- Blazinarić Andreja, odgajatelj, Varaždin
- Blažević Andrea, odgajatelj, Zagreb
- Blažević Kauzlarić Maja, mag. paed., Rijeka
- Blumschein Tihana, odgajatelj, Varaždin
- Bobić Andreja, odgajatelj, Zagreb
- Boras Apolonija, odgajatelj, Slavonski Brod
- Borčić Katija, odgajatelj, Solin
- Bošnjak Ana, mag.pead.
- Božić-Hercigonja Slađana, odgajatelj, Varaždin
- Brajdić Tihana, odgajatelj, Rijeka
- Brajša-Žganec Andreja, psihilog, prof. dr. sc.
- Bubalo Koić Ana, odgajatelj, Zagreb
- Bubnjek Renata, odgajatelj, Zagreb
- Budimir Ana, prof. psihologije, Karlovac
- Buotić Sonja Marie, odgajatelj, Marina
- Burić Helena, pedagoginja, Zagreb
C
- Car Sandra, pedagog, dr.sc., Zagreb
- Car-Kolombo Tanja, odgajatelj
- Cigić Jasminka, odgajatelj, Varaždin
- Cmrečnjak Marijana, odgajatelj, Slavonski Brod
- Crnić Ivana, odgajatelj, Rijeka
- Cota Matea, odgajatelj, Zagreb
- Curin Sonja, profesor predškolskog odgoja, Hvar
- Cvek Ines, odgajatelj
- Cvetko Sever Martina, odgajatelj, Zagreb
- Cvitešić Iva, odgajatelj, Zagreb
- Cvitković Ivana, odgajatelj, Zagreb
Č
- Čačija Ana, mag.paed., Zagreb
- Čamber Tambolaš Akvilina, mag. paed., Rijeka
- Čelig Uldrijan Karolina, odgajatelj, Đurđevac
- Čorak Dijana, odgajatelj, Zagreb
- Čubrić Tamara, odgajatelj, Varaždin
- Čvorak Dario, odgajatelj, Rijeka
Ć
- Ćorluka Marina, mag. paed., Slavonski Brod
D
- Debelić Loredana, mag. paed., Rab
- Debeljak Iva, pedagoginja, Zagreb
- Delisimunović Ivana, odgajatelj, Zagreb
- Denžić Martina, odgajatelj, Križevci
- Derniković Maja, odgajatelj, Zagreb
- Detić Leona, odgajatelj, Varaždin
- Detić Lidija, odgajatelj, Varaždin
- Deželjin Andrea, mag. paed., Rab
- Dobša Vanja, odgajatelj, Čakovec
- Domačinović Pičuljan Vedrana, prof. pedagogije, Rab
- Domitran Željka, odgajatelj, Zagreb
- Dragičević Jelena, odgajatelj, Senj
- Drinković Martina, odgajatelj, Rijeka
- Dumičić Ines, odgajatelj, Rab
Đ
- Đerek Anita, odgajatelj
- Đogić Jelena, odgajatelj, Sveta Nedjelja
E
- Erceg Sandra, mag. paed., Selce
- Essert Nikolina, prof. psihologije, Dugo Selo
F
- Franko Ana, odgajatelj, Novi Vinodolski
- Frković Lenac Linda, mag. paed., Rijeka
- Furdek Tajana, odgajatelj, Zagreb
G
- Gajić Iva, odgajatelj, Pula
- Gašparić Danijela, odgajatelj, Zagreb
- Gavranić Sunčana, odgajatelj, Orebić
- Glavinović Liović Marijana, odgajatelj, Zagreb
- Gobin Natalija, mag. paed., Šibenik
- Golubić Anita, odgajatelj, Zagreb
- Grgec Petroci Vlasta, mag. sct. soc., obiteljska terapeutkinja, Zagreb
- Grozdek Štefanija, mag. paed., Zagreb
- Guštek Terezija, odgajatelj
H
- Habibović Edina, odgajatelj, Rijeka
- Hadela Jasmina, odgajatelj, Šenkovec
- Hajdin Ljubimka, pedagog, Varaždin
- Halusek Andrea, odgajatelj, Dugo Selo
- Hasimi Stefania, odgajatelj, Poreč/Vrsar
- Hoblaj Martina, odgajatelj, Mursko Središće
- Hodak Željka, odgajatelj, Staro Petrovo Selo
- Hodalić Maja, odgajatelj, Zagreb
- Horvat Nina, odgajatelj, Zagreb
- Hranilović Andrea, odgajatelj, Velika Gorica
- Hren Tea, pedagog, Zagreb
- Hrvatin Tanja, odgajatelj, Rijeka
- Hudić Maja, pedagog, Velika Gorica
- Hutinski Biba, odgajatelj, Varaždin
I
- Ivančan Pina, odgajatelj, Zagreb
- Ivančić Katja, odgajatelj, Split
- Ivas Gordana, odgajatelj, Velika Gorica
- Ivaštanin Irena, pedagog, Zagreb
- Ivić Lidija, profesor predškolskog odgoja, Osijek
- Ivić Martina, odgajatelj, Zagreb
J
- Jakovac Željka, odgajatelj, Zagreb
- Jakovljević Mirna, odgajatelj, Rijeka
- Jamičić Andrea, pedagog, Zagreb
- Jelinić Žana, odgajatelj, Zagreb
- Jenik Ivana, odgajatelj, Zagreb
- Jerbić Livija, odgajatelj, Osijek
- Jugović Lana, odgajatelj, Zagreb
- Jukić Matilda, odgajatelj, Velika Gorica
- Jukić Vedrana, odgajatelj, Zagreb
- Jurašić Jelena, odgajatelj, Rijeka
- Jurčević-Lozančić Anka, prof. dr. sc., Zagreb
- Juričić Dunja, mag. psych., Virovitica
- Jurić Sanja, odgajatelj, Solin
- Jurina Ivana, odgajatelj, Zagreb
K
- Kamenečki Orlić Branka, učiteljica razredne nastave, Zagreb
- Karačić Ana, odgajatelj-pripravnik, Zagreb
- Kardum Sanja, odgajatelj, Rijeka
- Kašuba Vesna, pedagog, Zagreb
- Katušić Goran, odgajatelj, Požega
- Kelnerić Tatjana, odgajatelj
- Keres Sonja, odgajatelj, Sesvete
- Kesegić Ana-Marija, odgajatelj, Osijek
- Kežić Glamuzina Iris, prof. predškolskog odgoja, Zagreb
- Kirchbaum Andreja, odgajatelj-mentor, Varaždin
- Kiseljak Valentina, odgajatelj, Sesvete
- Klabučar Ana, odgajatelj, Zagreb
- Klasić Petra, odgajatelj, Zagreb
- Kličić Luana, odgajatelj, Umag
- Kljajić Marija, prvostupnica ranog i predškolskog odgoja, Slavonski Brod/Zagreb
- Koić Ana, odgajatelj, Zagreb
- Kokotović Anja, odgajatelj, Dubrovnik
- Kolarić Piplica Sonja, pedagog, Zagreb
- Komazlić Ana Klara, odgajatelj, Zagreb
- Kopričanec Kristina, mag. paed., Varaždin
- Kordiš Tea, odgajatelj, Ravna Gora
- Kosor Martina, odgajatelj, Zagreb
- Koščak Ivana, odgajatelj, Koprivnica
- Košćak Ana, odgajatelj, Zagreb
- Košutić Božica, odgajatelj, Križevci
- Kovačević Andrijanić Željka, odgajatelj, mag. primarne educ., Kostrena
- Kovačević Martina, odgajatelj, Novigrad
- Kozar Martina, odgajatelj, Zagreb
- Kraljević Ivana, odgajatelj, Rakov Potok
- Kramar Vlatka, odgajatelj, Zagreb
- Kranželić Ivana, odgajatelj, Legrad
- Krčar Velimirović Ana, odgajatelj-mentor, Varaždin
- Krebelj Ana, odgajatelj, Rijeka
- Križman Roškar Maja, učiteljica razredne nastave, Zagreb
- Kroflin Nikolina, odgajatelj
- Krsić Ivana, odgajatelj, Zagreb
- Krzmanović Miroslava, odgajatelj, Zagreb
- Krznar Lucija, odgajatelj-pripravnik, Sesvete
- Kuhar Bosiljka,odgajatelj
- Kuharić Ines, odgajatelj, Zagreb
- Kukučka Željka, odgajatelj, Dugo Selo
- Kulišić Barčot Jelena, odgajatelj, Konavle
- Kunštek Anita, odgajatelj, Zagreb
- Kurtović Marijana, odgajatelj, Slavonski Brod
- Kušević Barbara, pedagog, dr.sc., Zagreb
- Kutleša Dunja, odgajatelj
L
- Lach Žeger Kristina, odgajatelj, Dugo Selo
- Lacmanović Sara, mag. paed., Rijeka
- Lančić Marina, odgajatelj, Ivanec
- Lapić Lucija, odgajatelj, Zagreb
- Lasić Franica, prof. predškolskog odgoja, Konavle
- Lesjak Irena, odgajatelj, Čakovec
- Linardić Katarina, odgajatelj, Krk
- Logarušić Senada, mag. paed., Slavonski Brod
- Lojna Danuta, odgajatelj, Zabok
- Luketić Sabo Dubravka, mag. paed., Vukovar
LJ
- Ljubetić Maja, pedagog, prof. dr. sc., Split
M
- Macinger Marina, odgajatelj, Slatina
- Majstorović Romana, odgajatelj, Zagreb
- Makovec Renata, odgajatelj, Varaždin
- Malašić Anita, pedagoginja, Zagreb
- Malenica Mara, pedagog, Zagreb
- Malović Ivana, odgajatelj, Duga Resa
- Manc Sandra, odgajatelj, Novigrad Istarski
- Margeta Sanja, pedagog, Rijeka
- Margetinac Manuela, odgajatelj, Kornić
- Marghetti Marina, mag. paed., Rijeka
- Markota Dijana, pedagog, Osijek
- Marković Dašić Martina, odgajatelj, Karlovac
- Maršić Tatjana, prof. primarnog obrazovanja, Čačinci
- Martić Klaudija, odgajatelj, Dugo Selo
- Matana Vilić Dora, odgajatelj, Rijeka
- Matijević Ivana, pedagog, Zagreb
- Matković Marina, odgajatelj, Slavonski Brod
- Matojina Barbara, odgajatelj, Zagreb
- Matošević Dominka, odgajatelj, Karlovac
- Medved Mirela, pedagog, Zagreb
- Mekandžiev Sanda, odgajatelj, Orebić
- Merkl Željka, odgajatelj
- Meseljević Melita, odgajatelj, Vinkovci
- Miculinić Sandra, odgajatelj, Bribir
- Mikac Grabarić Anita, odgajatelj, Varaždin
- Mikluš Barbara, pedagog, Umag
- Miko Matošević Franka, odgajatelj, Zagreb
- Mikulandrić Marina, odgajatelj, Karlovac
- Milačić Višnja, prof. pedagogije i sociologije, Biograd
- Milavec Maja, odgajatelj, Zagreb
- Miočić Stošić Anita, mag. paed., Rijeka
- Mlinarić Kristina, mag. paed., Zagreb
- Močibob Gabrijela, mag. paed., Novigrad Istarski
- Morgana Hazenauer Ivana, odgajatelj, Osijek
- Mucak Anita, odgajatelj, Zagreb
- Mueller Ankica, odgajatelj, Đakovo
N
- Načinović Arijana, odgajatelj, Matulji
- Nagradić Kristina, odgajatelj, Rijeka
- Navratil Tamara, odgajatelj, Rijeka
- Noršić Anamarija, odgajatelj, Samobor
- Novak Nataša, prof. predškolskog odgoja, Prelog
- Novak Romana, mag. ranog i predškolskog odgoja, Zagreb
O
- Obućina Maja, pedagog, Rijeka
- Orsolić Sayaka, odgajatelj
P
- Palašek Ivana, odgajatelj, Čakovec
- Palčić Petra, odgajatelj, Samobor
- Papac Martina, odgajatelj, Požega
- Pašuld Halina Maria, mag. paed., Daruvar
- Patajac Maja, odgajatelj, Zagreb
- Pauška Dijana, odgajatelj, Zagreb
- Pavlic Karmen, mag. paed., Dugo Selo
- Pavlović Marina, odgajatelj, Zagreb
- Pavlović Žana, spec. školske i predškolske psihologije, Split Pejak
- Brankica, odgajatelj, Velika Gorica
- Penezić Jadranka, odgajatelj, Zagreb
- Peretin Dijana, odgajatelj, Karlovac
- Perić Ivana, odgajatelj, Ivankovo
- Perić Pap Dalija, mag. paed., Osijek
- Perković Ana, pedagog, Zagreb
- Perlić Nikola, odgajatelj, Šibenik
- Perželt-Kukec Sanja, odgajatelj, Zagreb
- Pešl Lana, odgajatelj, Velika Gorica
- Petrak Ingrid, odgajatelj, Rijeka
- Petrak Irena, odgajatelj, Zagreb
- Petrić Valentina, odgajatelj, Varaždin
- Petrović Martina, odgajatelj, Zagreb
- Pinjušić Antonija, odgajatelj, Križ
- Planinc Đurđica, odgajatelj, Karlovac
- Plantak Krešimir, odgajatelj, Varaždin
- Plazibat Maja, odgajatelj, Split
- Pleše Valentina, odgajatelj, Zagreb
- Pobor Vlatka, mag. paed., Selce
- Podunavec Svjetlana, odgajatelj-pripravnik, Sisak
- Poljak Marija, odgajatelj, Varaždin
- Ponjiger Jadranka, odgajatelj, Rijeka
- Popec Tihana, odgajatelj, Đurđevac
- Porobija Marta, odgajatelj, Zagreb
- Pranjić Marija, odgajatelj
- Predrijevac Sanja, odgajatelj, Zagreb
- Premec Jelena, odgajatelj
- Prevendar Kristina, odgajatelj, Rakov Potok
- Previšić Ana, odgajatelj, Dubrovnik
- Pribela Hodap Sonja, univ. spec. savjetodavne psihologije, Viškovo
- Prpić Ivana, odgajatelj, Zagreb
- Puljić Jasna, profesor predškolskog odgoja, Ivankovo
- Pumper Ivana, odgajatelj, Zagreb
- Pušac Ivanka, odgajatelj, Zagreb
R
- Radić Frančešević Marica, odgajatelj, Marina
- Radman Željka, odgajatelj, Dugo Selo
- Radotić Marta, odgajatelj, Zagreb
- Radovanović Brankica, odgajatelj, Solin
- Rašić Ivana, odgajatelj, Zagreb
- Rašlić Iva, odgajatelj, Zagreb
- Redžepović Lidija, pedagog, Zagreb
- Ribarić Mirjana, odgajatelj i učitelj razredne nastave, Rijeka
- Ribić Vesna, odgajatelj, Dubrovnik
- Riđan Sanja, odgajatelj, Slavonski Brod
- Rogulj Ranka, odgajatelj, Split
- Roko Andrijana, pedagog
- Romić Amalija, odgajatelj, Županja
- Rubeša Vitaljić Jasmina, odgajatelj, Rijeka
S
- Sakoman Barbara, odgajatelj, Zagreb
- Sardelić Mara, odgajatelj, Blato/Korčula
- Scotti Andrić Morena, odgajatelj, Rijeka
- Sedlar Andreja, mag. paed., Varaždin
- Sekulić Gordana, odgajatelj, Daruvar
- Simić Sanja, odgajatelj, Zagreb
- Skoko Tina, odgajatelj, Zagreb
- Sladić Mratinović Maja, odgajatelj, Dubrovnik
- Slunjski Edita, pedagog, prof. dr. sc., Zagreb
- Sokač Sanja, odgajatelj, Koprivnica
- Somolanji Tokić Ida, pedagog, Osijek
- Soukup Sascha, odgajatelj, Požega
- Spajić Gudelj Ivana, odgajatelj, Zagreb
- Stepanić Natalija, odgajatelj, Zagreb
- Stjepanović Sara, mag. paed., Pula
- Strahija Glorija, odgajatelj, Rijeka
- Strapajević Ines, odgajatelj, Zagreb
- Sučić Marina, odgajatelj, Zagreb
- Superina Željka, odgajatelj, Rijeka
Š
- Šantić Tanja, odgajatelj, Split
- Šimić-Baniček Daniela, odgajatelj, Rijeka
- Šimunić Željka, odgajatelj, Punat
- Šimunković Darija, odgajatelj
- Škofljanec Margareta, mag. paed., Zagreb
- Škvorc Željka, odgajatelj, Čakovec
- Šokec Astrid, odgajatelj, Pula
- Šporčić Škrobonja Margareta, mag.pead., Zagreb
- Števinović Vesna, odgajatelj, Novska
- Štimac Barbara, odgajatelj, Umag
- Šumiga Anamari, odgajatelj
T
- Taloš Lopar Milana, odgajatelj, Dugo Selo
- Tarabene Ivana, odgajatelj, Split
- Tarnai Papp Gabi, odgajatelj, Osijek
- Terzić Elvira, odgajatelj, Rijeka
- Tomac Ana, pedagog, Virovitica
- Tošić Ana-Marija, odgajatelj, Zagreb
- Trbović Nina, odgajatelj, Zagreb
- Trglačnik Kristina, odgajatelj, Zagreb
- Trnka Martina, odgajatelj, Zagreb
- Troskot-Ugrčić Sandra, odgajatelj, Pula
- Turek Romana, odgajatelj, Koprivnica
- Turk Resman Laura, odgajatelj, Čabar
- Turkalj Dragana, odgajatelj, Kutina
- Turković Snježana, odgajatelj, Rab
- Tušek Branka, odgajatelj, Zagreb
- Tušek Zlata, odgajatelj, Zagreb
U
- Ulrich Pećarina Natalija, odgajatelj, Zagreb
V
- Vajdić Ključe Natalija, odgajatelj, Split
- Valečić Katarina, odgajatelj, Sesvete
- Valenta Dorotea, odgajatelj, Rijeka
- Varga Marijana, odgajatelj
- Vego Mira, odgajatelj, Osijek
- Vekić Kljaić Višnja, prof. predškolskog odgoja, Osijek
- Vežnaver Antonac Barbara, odgajatelj, Oprtalj
- Vinković Martina, odgajatelj, Zagreb
- Visković Ivana, pedagog, doc. dr. sc., Makarska
- Višnjić Ivana, mag.paed., Labin
- Višnjić Jevtić Adrijana, prof. predškolskog odgoja, Čakovec
- Vorih Tatjana, odgajatelj, Sv. Križ Začretje
- Vrhovec Martina, odgajatelj, Zagreb
- Vrbančić Jasmina, odgajatelj, Zagreb
- Vrbanec Darinka, odgajatelj
- Vujičić Lidija, pedagog, prof. dr. sc., Pula
- Vukovac Dubravko, odgajatelj, Split
- Vulić Lucija, odgajatelj, Vrbovec
Z
- Zakarić Tina, odgajatelj, Crikvenica
- Zandel Jajčević Danijela, mag. paed, Labin
- Zanze Vanja, prof. predškolskog odgoja, Osijek
- Zelić Marija, odgajatelj, Osijek
- Zloković Jasminka, pedagog, prof. dr. sc., Rijeka
- Zubak Petra, odgajatelj, Zagreb
- Zujić Židanić Ana, odgajatelj, Zagreb
- Zuljić-Gubeljić Adisa, mag. paed
Ž
- Žalac Nada, mag. paed., Zagreb
- Željković Neralić Anamaria, odgajatelj, Bjelovar
- Židanik Andrea, odgajatelj, Rijeka
- Židić Karmen, dipl. psiholog, Orebić
- Žitko Ana, odgajatelj, Komiža
- Žuvela Gorana, pedagog, Zadar
Cijeli tekst sam se nadao nekakvim postavljenim alternativama. Drugim mogućnostima, metodama odgoja koje bi mijenjale “nasilno kažnjavanje djeteta”. Nekako sam očekivao da ih neće biti, barem ne konkretnih.
Govorite da je škola, vrtić mjesto za odgoj? Da će dijete tamo naučiti bilo što? Ja sam od vrtića do kraja osnovne bio izložen konstantnom fizičkom i psihičkom zlostavljanju. I to ne samo od strane djece, nego i od strane profesora pa i vrtićkih odgajateljica. Od nekih se rana nikad nisam oporavio. Škola je imala natpis da je to mjesto sa nultom tolerancijom na nasilje. Ironično, razmišljajući koliko sam puta hodao posramljen kraj istog tog natpisa. Hvalite se da ste dobrodušni, a nemate namjeru išta promijeniti osim osvjetlati vlastiti obraz.
Moji roditelji su me odgajali tradicionalno, lomile su se kuhače i šibe. I mene i sestre i brata. Ali voljeli su nas i znali smo da je to zato jer ako bili zločesti. I nijedno od nas nije postalo delinkvent. Moj brat je toliko dobio da je kuhača pukla. Nije postao nasilnik, danas radi na internetu, zarađuje svoj novac, i valjda je jedna od najboljih i najmirnijih osoba koje znam. Isto vrijedi i za ostatak nas. Nemojte se miješati u odgoj sa vašim modernim, finim metodama, ako nemate namjeru ponuditi rješenje koje neće stvarati razmaženu balavurdiju koja misli da može raditi što hoće zato jer uvijek prođe nekažnjeno.
“I want to be a star” – stari moj – čitam tvoj komentar i razmišljam koliko takvih ljudi kao ti ima…koji razmišljaju kao ti – pa se malo zabrinem. Dakle, kao prvo, žao mi je što si prošao takav odgoj u školi i kod kuće – jer vjerojatno i tvoji roditelji i učitelji nisu znali bolje ili nisu htjeli. No čitajući tvoj komentar da si ti dobro ispao kao i tvoji braća i sestre – upravo su dokaz koliko je “odgoj” tvojih roditelja i okoline ostavio trag na tebi – iščitavam samo nezadovoljstvo i nisko samopouzdanje – ali bar nisi razmažen. Alternative uvijek postoje – samo ih ti kao roditelj trebaš naći – ja osobno ne želim da moje dijete nesvijesno uči da je OK nekoga udariti kada si ljut, nemoćan, a posebno da udariš nekog koga voliš – kao tvoje “kuhače”. Hvala na razumijevanju.
Dragi “I want to be a star”,
zbilja mi je žao zbog svega što ste prošli, sigurno je bilo strašno – i upravo kao što i sami kažete – ostavilo je traga… lošeg traga na Vama.
Činjenica je da se ranije radilo na način koji nije uvijek išao potpuno u prilog djetetu, ali i da svugdje ima različitih profila ljudi i različitih pristupa. Nikako se ne slažem, niti opravdavam takav pristup i način odgoja, upravo suprotno. Upravo zbog takvih slučajeva nastojimo promijeniti situaciju i približiti drugačiji pristup – bez nasilja bilo koje vrste.
Mnogo je literature u kojima se mogu naći savjeti i primjeri takvog pristupa.
Od naših autora, stručnjaka u pedagogiji, svakako preporučam Editu Slunjski. Smatram da njezine knjige i priručnike svaki roditelj treba pročitati. Od inozemnih autora tu je Jesper Jull, dječji psiholog koji izuzetno pristupačno i konkretno piše te sam sigurna da biste našli ono što Vas zanima.
Također, na našem portalu možete pročitati korisne članke na temu odgoja, discipline i postavljanja granica na prihvatljiv način:
http://www.istrazime.com/djecja-psihologija/uspostavljanje-discipline/
http://www.istrazime.com/djecja-psihologija/postavljanje-granica-u-odgoju/
Vjerujem da smo zapravo na istoj strani jer nam je svima cilj odgojiti samostalno, samopouzdano i sretno dijete.
Hvala vam svima na komentarima i odgovorima, znači mi dobiti konstruktivne savjete. Osobno, ne bi želio da moje dijete prođe kroz isto kao i ja i trudit ću se da odraste uz dovoljno ljubavi i podrške, kako bi postalo zdrava i samopouzdana osoba.
Sad sam shvatio da sam koristio the umjesto a, ispao sam nepismen 😀
Moje zamjerke idu zbog naslova članka. Zaboga!
Hmmm, ne bih se baš složio sa autoricom ovog članka.
Najviše mi je zapelo u oči izjava da bi kažnjavanje bilo efikasno, potrebno ga je primjeniti svaki puta nakon čina koji se želi potisnuti. Uzevši u obzir da je autor psiholog, barem se tako potpisuje, nije mi jasno odakle ova apsolutno netočna tvrdnja. Svatko tko je zašao u barem osnove funkcioniranja operativnog, a i klasičnog uvjetovanja, zna da su značajno najefikasnija potkrepljenja/kazne one koje nisu primjenjene svaki puta nakon nekog ponašanja koje se želi facilitirati ili ugasiti, već naprotiv tek u nekim slučajevima. Na ovaj način pojednican nikada nije “siguran” hoće li kazna nastupiti nakon ponašanja te je stoga vjerojatnost se ono više neće ponoviti još i veće i to baš zbog situacija u kojima kazna nije nastupila.
Naravno slažem se da u večini slučajeva kazna nije primjerena, ali u nekima gdje npr. dijete prčka po utikačima, pokušava uhvatiti ringove štednjaka i slično, gdje je djetetov život ugrožen ili ga može ozlijediti s trajnim posljedicama, ono je više nego prihvatljivo. Nije da ćeš dvogodišnje dijete posjesti i objasnit mu racionalne razloge zašto nije dobro dirati struju ili ga poslati u kut zbog toga… U takvim slučajevima potreban je nešto salijentniji podražaj koji će dijete emocionalno povezati sa opasnom situacijom da slijedeći put mu takvo ponašanje neće biti interesantno.
I naravno kad se dijete uhvati u takvim rizičnim slučajevima kazna uvijek slijedi odmah, tako da nema problema u povezivanju kazne s ponašanjem, kako autorica tvrdi.
Općenito članak je pisan s crno-bijelom pogledom na svijet, no u realnom životu neki postupci nisu apsolutno krivi ili apsolutno dobri u svim situacijama
I kao što su neki već napomenuli, tukli su nas kad smo bili mali i vidi vraga živi, zdravi, uspješni, adaptivni. Pa ko bi reko 😀
Dragi Kruno,
vidim da ste donekle upoznati s terminima uvjetovanja, stoga vjerujem da se možemo složiti oko činjenice da kazna i potkrepljenje nisu istovjetni pojmovi.
Zato vjerujem da ste, čitajući, previdjeli u kontekstu termine koje vrlo često olako koristimo.
Naime, potkrepljenje je događaj/pojava koji se javlja kako bi povećao ili smanjio vjerojatnost nekog ponašanja. Najčešće se brkaju pojmovi kazne i tzv NEGATIVNOG POTKREPLJENJA, no nikako nisu sinonimi. Razlog tome je što kod potkrepljenja osoba ima mogućnost UKLONITI negativni potkrepljivač kako bi izbjegao nelagodu. Tim činom, uklanjanjem negativnog potkrepljivača osoba zapravo pokazuje poželjno ponašanje.
Osim toga, potkrepljivač je prirodna i logična posljedica, primjerice – hadnoća – ukoliko se ne obučemo dobro – bit će nam hladno (nelagoda). Kako bismo to izbjegli (uklanjanje negativnog potkrepljivača) oblačimo kaput (ponašamo se poželjno) i postaje nam toplo.
S druge strane kazna je negativan događaj koji slijedi poslije nekog ponašanja i nije nužno logičan, a djelovat će samo ako je dosljedno posljedičan.
Naime, kada je riječ o potkrepljivanjima koja nisu jednolična – slažem se da bolje djeluju, ali samo ako govorimo o potkrepljenju i to POZITIVNOM. kada je riječ o negativnom, to nije slučaj. Kada je riječ o nejednakom negativnom potkrepljenju dolazi do visokog stupnja anksioznosti pa i do “naučene bespomoćnosti”. Možda će zvučati paradoksalno jer spominjem “naučeno”, no – prilikom potkrempljenja, s vremenom dolazi do poželjnog ponašanja, a korištenjem kazne se eventualno kratkoročno uklanja neželjeno ponašanje no ne dolazi do učenja poželjnog ponašanja.
Vjerujem da ćete se barem donekle složiti samnom, da ipak nije sve tako crno bijelo 😉
Uhhh pa sad smo se zaigrali, pozitivno potkrepljenje, negativno potkrepljenje, kazna… pa prava divota 😀
Moram se apsolutno složiti s vama, negativni potkrepljivaći isto kao i pozitivni povećavaju čestinu nekog ponašanja – kao što ste napisali, kada ti je hladno obučeš se.
No nisam siguran kako bi primjenili negativno potkrepljenje u situaciji gdje djete radi nešto što mi generira intelektualnu ugodu (npr. istražuje stan, kuću, i dolazi u dodir sa životno opasnim objektima).
U tim slučajevima kazna, no naravno ne govorimo ovdje o izlemat dijete, je puno efikasnije i primjerena te će definitivno prije spasiti život.
I ne moramo se bojati naučene bespomoćnosti dokle god se kazna primjenjuje jasno povezana sa situacijiom koja se kažnjava, te naravno da se jedinka ne nastavi kažnjavati nakon što je ponašanje koje se želi ugasiti prestalo.
Poanta mojeg komentara nije da se dijecu treba tuči, ali mislim da smo mi svi kao društvo postali malo preodijetljivi i usudio bi se reč i preuvrijedljivi na stvari koje situacije koje stvarno nisu zabrinjavajuće – tipa lupiti dijete po guzi ako krene pretrčavati prometnu cestu…
Al podržavam definitinvno izbjegavanje kazni u svim situacijama gdje to stvarno nije apsolutno potrebno.
Kad se već spominje medijska fama oko lupiti dijete, meni se čini da je situacija iz medija gdje je kako se god vec zove cura ostavila svoje malo dijete 20 minuta solo bez da je znala što se događa gore nego to što ga je lupila po guzi
Drago mi je da vas ovo zabavlja =)
Negativni potkrepljivač možete primijeniti ukoliko dijete istražuje nešto što ga dovodi u opasnost na način da ga maknete iz situacije (ukoliko je još uvijek riječ o vrlo malom djetetu). Osim što su to logično povezane situacije iz kojih je moguće naučiti i uočiti povezanost, ujedno je i negativan potkrepljivač – kako bi dijete izbjeglo da ga roditelji miču iz situacije svaki put kad baca stvari sa stola – prestat će ih bacati.
Slažem se da naučena bespomoćnost nije problem ako je “kazna” logično povezana.
Ono što bih htjela naglasiti jest da kazna ima negativnu konotaciju i vezana je uz “nešto loše” i ne upućuje ni na što dobro. S druge strane potkrepljenja nude mogućnost za učenje poželjnog – izravno. Budući da “kazna” kao posljedična situacija ipak postoji, no sama riječ aludira na nešto negativno, preferira se korištenje izraza “posljedica” jer ona može biti i pozitivna i negativna.
Možda smo postali preosjetljivi, a možda smo shvatili posljedice neadekvatnog odgoja pa ga nastojimo poboljšati u svim aspektima, koji se nekima, možda iz neznanja, čine rigorozni.
Mislim da je apsolutno besmisleno povlačiti paralelu između ostavljanja djeteta i udaranja. Oboje je potpuno neprihvatljivo.
Kao što je kažnjivo i neprihvatljivo udariti bilo koju drugu osobu (mamu, ženu, prijatelja) svaki puta kada radi nešto što vama smeta, tako je neprihvatljivo udariti i dijete!
Općenito me zabavljaju diskusije.
Ne mogu se složiti ovdje s vama. Nikako ne mogu uvidjeti na koji način bi malom djetetu negativno pokrepljenje moglo omogućiti da nauči izbjegavati neko ponašanje. Specijalno jer se ovdje radi o malom djetetu kojemu je potreban nešto salijentniji podražaj ukoliko želimo utjecati na promjenu ponašanja u nekoj situaciji.
Samo micanje djeteta (a objasniti zašto smo ga maknuli ne možemo) ono će jako teško zapamtiti, kamoli onda i povezati uz tu situaciju. Mičemo dijete skoro stalno, krene se igrati mi moramo ići dalje… mičemo i dijete; čistimo kuću i ono taman sjedi negdje gdje mislimo počistiti i tako…
Ali ukoliko dijete u toj situaciji izložimo umjereno neugodnom stimulansu, vrlo brzo će se takovo ponašanje ugasiti, a ponovo napominjem ovdje govorimo o situacijama koje su po život opasne. Druga solucija je neka razgledava šteker, maknemo ga, razgledava šteker, maknemo ga, razgledava šteke, pipne ga, strese ga struja i ako ostane živo mission accomplished!
Što se tiče ostavljanja dijete vs. laganog udarca po guzi u gore opisanoj situaciji, pa ovdje je ko dan jasno da uopće nije riječ o istim stvarima kao što vi kažete. A isto je kao i dan jasno da dok ostavljanje djeteta bez nadzora je apsolutno neprihvatljivo, kažnjavanje u opisanoj situaciji spašava život. Uopće ne vidim niti jedan logičan razlog protiv.
Ono što se bojim kod preosjetljivosti da mi svi na kraju ne postanemo gluten free hipiji koji se hrane zurenjem u sunce, a odgajaju djecu oštrim pogledima i naravno telepatijom 😀
Nemam ništa protiv različitih životnih stilova ljudi dokle god to ne ugrožava život drugih – a nekažnjavanje dijetama u gore primjeru je meni neadekvatni roditeljski odgoj koji može ugroziti život tog istog djeteta. Slična stvar kao i sa vegetarijanstvom, sve super sve 5 za odraslog čovjeka koji je završio s razvojem te ima neke svoje zdravstvene ili svijetonadzorne razloge, ali npr. forsirati takvo nešto djetetu u razvoju. Apsolutno neprihvatljivo. Ljudi smo, tj. životinje, imamo gene koje imamo, što koliko god mi možemo „brijat“ ne možemo mijenjat.
Stoga ne crno-bijelo pliz. Ne lupiti po guzi – osuda, već razmotriti situaciju, nas same i druge te na zdrav način vidjeti što je ok, a što ne.
Ovako se ne razlikujemo nimalo od klasične dogme pa skoro pa da smo crkva u starom vijeku, al može i sad.
I dalje u zabavnom tonu =)
Vidim da zapravo imamo vrlo slične svjetonazore, od vegeterijanstva i zurenja u sunce do crkvene dogmatike i baš mi je drago zbog toga.
No, moram naglasiti da ono za što se ja zalažem ne isključuje discipliniranje djeteta u cilju odgoja (a imam osjećaj da ste stekli takav dojam) – ne udaranje ne znači dizanje ruku od odgoja i od djece, dapače.
Osim toga, i roditelj “raste” kada uspijeva zadržati kontrolu nad situacijom i iskoristiti druge načine discipline koji su dugoročno učinkovitije. Najlakše je podići ruku i odigrati tu bitku na kartu svoje moći nad djetetom, koje je kraj vas potpuno bespomoćno. Umijeće roditeljstva je poštovati dijete kao sebi ravno biće i razumijeti njegove razvojne faze kako bi vi kao odrasla, s(a)vjesna i odgovorna osoba mogli adekvatno reagirati i odgojiti dijete u samostalnu, samopoouzdanu, s(a)vjesnu i odgovornu osobu.
Radionice “Rastimo zajedno” su korisne za ovakve stvari, pa ako budete u prilici odite na njih, besplatne su, korisne i navode na promišljanje svakog vašeg postupka kao roditelja.
Nažalost kada se reagira na nasilje nad djecom, tada je već kasno. Rješenje za izbjegavanje nasilja postoji – moguće je riješiti ispade bijesa za minutu i manje. Provodi se u 30 zemalja kroz jedinstvene metode Najsretnija beba koje je osmislio američki pedijatar dr. Harvey Karp. Takvu vrstu edukacije ne provodi društvo, već je odluka na pojedincima.
U tom pogledu smo često vrlo lijeni i prepuštamo se instinktu koji i dovodi do fizičkog kažnjavanja. Iako to neki smatraju, ni najblaže nasilje nad djecom nije bez posljedica. Čak dok spavaju, djeca reagiraju na ljutiti govor odraslih, pa kako ne bi i na fizičko kažnjavanje?
uz svo postovanje i svim potpisnicima koji su potpisali ovo,a vidim da ima vise odgajatelja nego mozbiljnih psihoanaliticara,psihijatara,psihoterapeuta…NE BIH SE SLOZIO SA VAMA…da ne bih ja puno pametovao procitajte ili pogledajte prilog jednog od najvecih strucnjaka u toj oblasti,psihijatar-psihoterapeut,gosp..Zoran Milivojevic iz Beograda..sve ce vam biti jasno..AKO SI SKOLOVAN ,NE ZNACI DA SI PAMETAN…hvala
Poštovani Velibor, ovdje (na listi potpisa) nema psihijatara i psihoterapeuta već isključivo psihologa, pedagoga, odgajatelja koji rade s djecom u dječjim vrtićima i najuže su povezani s praksom u ovom području.
Na spomenutog autora tj. prilog molim link, premda ne vidim kakve dotični ima veze s ovom temom.