U životu čovjeka 21. stoljeća, velik dio komunikacije odvija se putem znakova. Kako? Evo nekoliko primjera: slova napisana u raznim vrstama (virtualnih) poruka, prometni znakovi koji vozaču daju upute o smjeru, brzini i stanju na cesti, ikone na računalu putem kojih čovjek komunicira sa strojem…
Što su znakovi?
Prema C. S. Piercu, filozofu iz 19. stoljeća, znakovi su podražaji koji prenose značenje. Dijele se na ikone, indikatore i simbole. Ikone predstavljaju najjednostavniju vrstu znaka i odnose se na sliku onoga što predstavljaju. Na primjer, sličica pisača na računalu koja predstavlja funkciju ispisa, znak cigarete prekrižene dijagonalnom crtom za zabranu pušenja i slično. Indikatori se odnose na osjetne kvalitete koje ukazuju na neko značenje. Na primjer, izraz namrgođenog lica indikator je nečije ljutnje, zvuk pećnice indikator je da su kolačići pečeni, crveno svjetlo na semaforu indicira vozaču da se zaustavi. Treća vrsta znakova, simboli, odnose se na proizvoljne znakove koji dobivaju značenje asocijacijama s drugim simbolima ili povezanošću s nekim vanjskim karakteristikama. Riječi su najvažnija vrsta simbola. Ostali su simboli, na primjer, matematički simboli, zastave i grbovi, oznake kompanija, križ u kršćanstvu, svastika u nacizmu i slično. Dakle, simboli na apstraktan način ukazuju na ono što predstavljaju.
Znakovi i ergonomijska psihologija
Važnost znakova, uz uvjet da su uočljivi i dobro oblikovani, proizlazi iz dviju činjenica: prenose informaciju značajno brže i efikasnije od verbalnih poruka i omogućavaju univerzalnu komunikaciju, bez jezične barijere. Pa tako, na primjer, ako pušač vidi oznaku cigarete precrtane dijagonalnom crtom, brže će shvatiti da u tom prostoru ne smije zapaliti cigaretu, nego ako je postavljen natpis na kojem piše „zabranjeno pušenje“. Turisti iz Nizozemske mogu bez problema unajmiti automobil i voziti ga po Italiji, jer znaju raspoznavati prometne znakove, a isto tako, u Hrvatskoj se mogu koristiti računala proizvedena u Japanu, jer su oznake operativnih sustava u cijelom svijetu iste.
No, isto toliko koliko znakovi mogu biti korisni, svaka osoba zna koliko iritantno može biti kad je nešto nejasno ili loše označeno. Također, loše oznake mogu biti i opasne.
Zanimljiva priča, koja opisuje važnost dobro oblikovanih znakova, dogodila se u New Yorku sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
M.T.A. (Metropolitan Transportation Authority), tijelo odgovorno za newyorški prijevoz podzemnom željeznicom, objavilo je 1972. godine novu kartu podzemne željeznice koju je oblikovao glasoviti dizajner Massimo Vignelli. Ubrzo nakon objave karte, M.T.A. je bio zasut hrpom pritužbi. Utvrđeno je da su ljudi bili zbunjeni Vignellievim prikazom New Yorka u kojemu je more oko grada bilo bež boje umjesto plave, Central Park prikazan je kao kvadrat, umjesto pravokutnika, tri puta manjih dimenzija nego što bi trebalo biti prikazano i isto tako neprikladne, sivkaste boje, umjesto zelene. Činilo se kako su i mnoge stanice prikazane na drugačijim mjestima nego što zaista jesu. Najviše problema u ovoj su priči imali turisti. Nakon što bi iz metroa izašli na površinu, često bi ugledali prizor sasvim suprotan od onoga što im je obećavala mapa. Pokazalo se da je Vignelli zapravo oblikovao dijagram, koji bi se trebao koristiti s još tri dodatne karte, koje bi objasnile putniku kako doći na željenu lokaciju. Zbog navedenih komplikacija, M.T.A. je uveo prikladniju kartu New Yorka.
Kako treba izgledati znak?
Kako bi se izbjegle slične neugodnosti koje su posljedica lošeg oblikovanja znakova i da bi znakovi služili onome što im je svrha, olakšavanju života ljudi, razne su institucije pokušale uvesti standarde za oblikovanje znakova. Međunarodni komitet za slamanje jezične barijere (International Committee for Braking a Language Barrier), donio je deset kriterija za evaluaciju znakova, postavljenih u obliku slijedećih pitanja:
- Je li znak lako povezati s njegovom porukom? Svaki bi znak trebao biti sam po sebi razumljiv i jednoznačan, bez mogućnosti pogreške pri interpretaciji. Na primjer, znak pravokutnika iz kojeg izlazi strelica, dakle, znak za izlaz iz zatvorenog prostora jednoznačan je, mala je vjerojatnost da će ga netko interpretirati drugačije. Znak za dizalo, prikaz muškarca i žene koji stoje u kvadratu, može se protumačiti i kao put do WC-a u slučaju da na znaku, pokraj kvadrata, nema detalja poput dvosmjerne strelice (gore-dolje).
- Je li znak usuglašen s različitim kulturama i lokalnim zahtjevima? Jedan od primjera kulturne neusuglašenosti jest znak Crvenog križa, koji ima kršćansku konotaciju, zbog čega je najprije dodan polumjesec (znak Islama), a nakon toga i Davidova zvijezda (znak židovske vjere). Oba znaka dodana su u crvenoj boji, tako da nema jedinstvenog znaka za ovu svjetsku organizaciju.
- Je li znak usaglašen s duhom vremena? Dizajn logotipa poduzeća mijenja se s napretkom tehnologije. Na primjer, logotip Coca-Cole od 1880-ih se do danas značajno promijenio nekoliko puta.
- Je li znak svima dopadljiv i lako prihvatljiv, bez izazivanja kontroverznih reakcija? Na primjer, iako je svastika u osnovi znak koji se odnosi na život i sreću, a i grafički je pogodan za korištenje, nije ju prikladno koristiti u dizajnu zbog konotacija koje dobiva nakon nacističkog režima u Europi. Znakove koji bi mogli izazvati takve ili slične reakcije treba izbjegavati.
- Je li znak usaglašen s već postojećim standardima, posebno međunarodno usvojenim? Na primjer, oblici koji se koriste kod prometnih znakova (krug-obveza, trokut-opasnost, pravokutnik-obavijest), trebali bi se na isti način koristiti i u druge svrhe.
- Koristi li se znak sustavno, od situacije do situacije? Na primjer, na nekim prometnim znakovima zabrana je prikazana samo crvenim krugom, a na nekima je znak još i precrtan. To se pogotovo odnosi na razlike između Europe i Sjedinjenih Američkih Država, gdje su znakovi za zabranu uvijek precrtani.
- Je li znak jednostavan tako da se može lako reproducirati i primijeniti u različitim uvjetima? Na primjer, logo Starbuck’s-a je kompliciran, dok je logo McDonald’s-a vrlo jednostavan.
- Je li znak moguće lako raspoznati i razlikovati od drugih postojećih znakova? Na primjer, modne kuće Gucci i Chanel imaju slične znakove.
- Može li se znak jednoznačno opažati s različitih udaljenosti, iz različitih kutova gledanja i uz različito osvjetljenje?
- Hoće li odabrani znak odolijevati vandalizaciji i kontaminaciji?
Osim navedenih preporuka, treba uzeti u obzir udaljenost na koju se postavljaju znakovi, dimenzije znaka kao i lokaciju koja će biti u skladu s očekivanjima osobe. Na primjer, smjer u kojem pokazuje strelica na prometnom znaku mora odgovarati smjeru u stvarnosti, a dimenzije znaka moraju biti takve da se znak lako može opaziti iz udaljenosti koja je dovoljna za reakciju.
Posebno je bitno obratiti pažnju ako se radi o znakovima poput onih u prometu ili pogonima, gdje je ključno da korisnici reagiraju točno i brzo. Isto tako, pri oblikovanju znakova bitno je pripaziti i na odabir boje, i to po sljedećim uputama:
- Crvena – označava opasnost (zapreke na cesti, stop-svjetla, alarmi, opasni dijelovi strojeva…)
- Žuta – povećani oprez (radnici na cesti, cesta s prednošću prolaza, trepćuća svjetla koja služe za naglašavanje prometnog znaka ili dodatno usmjeravanje prometa…)
- Zelena – označava sigurnost, dopuštenje (zeleno svjetlo na semaforu, normalan rad strojeva…)
- Narančasta – označava upozorenje (obilazak, reflektirajuća odjeća…)
- Plava – davanje uputa (obavezan smjer, oznake za bolnicu, parkiralište…)
U današnje doba globalnog povezivanja, pridržavanje navedenih pravila za oblikovanje znakova posebno je važno, kao i internacionalna standardizacija znakova. Zbog toga je ovo pitanje važno, ne samo ergonomima, nego i ostalim strukama, kao što su proizvođači i dizajneri.
Reference
Reference
Bridger, R. S. (2003). Introduction to ergonomics. London: Taylor and Francis.
Dul, J. i Weerdmeester, B. (2001). Ergonomics for begginers: a quick reference guide (second edition). CRC Press.
Salvendy, G. (2005). Handbook of human factors and ergonomics. New Yersey: John Wiley & Sons, Inc.
Sanders, M. S., McCormick, E. J. (1993). Human factors in engineering design. New York: McGraw – Hill.
http://www.cs.indiana.edu/~port/teach/103/sign.symbol.html
U našem poslu imali smo prilike vidijeti koliko je važno staviti simbole i znakove opasnosti i upozorenja. Zaštita na radu podrazumijeva obilježavanje svih mogućih opasnosti. Nije svejedno ni gdje ćete postaviti znak. Moraju biti uočljivi i na pravom mjestu.