Intervju s predsjednikom Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske

Dr. Morović, zamolio bih Vas da u nekoliko rečenica predstavite Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske za sve čitatelje koji nisu upoznati sa Savezom. 

Kada je 1991. godine donesena Strasburška deklaracija o psihoterapiji, zamišljeno je da psihoterapija bude zasebna djelatnost, a psihoterapeut/kinja zasebno zanimanje. Tada se dalo na važnosti udrugama i formirane su psihoterapijske udruge diljem Europe, posebice krovne udruge, kao što je Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske (SPUH), osnovan 1998. godine. Time je započela afirmacija psihoterapije kao takve, ukazivanje na važnost adekvatne edukacije iz psihoterapije i prihvaćanje etičkih normi propisanih za psihoterapeute, i naposljetku usklađivanje naših i europskih normi, odnosno uvjeta za dobivanje licence, dopusnice, kao što je to primjerice Europski certifikat iz psihoterapije (ECP) od Europske udruge psihoterapeuta (EAP). Osoba koja posjeduje ECP zadovoljila je europske uvjete za obavljanje psihoterapeutske djelatnosti.

SPUH trenutno okuplja petnaest udruga različitih psihoterapijskih usmjerenja i pravaca u edukaciji za psihoterapeute, a to su: Društvo gestalt i integrativnih psihoterapeuta Hrvatske, Hrvatska udruga za neuro-lingvističko programiranje, Udruga transakcijske analize, Udruga za realitetnu terapiju RH, Hrvatsko društvo obiteljskih terapeuta, Društvo za kibernetiku psihoterapije, Hrvatsko udruženje za bihevioralno – kognitivne terapije, Hrvatski austrijski trening centar za NLPt, Društvo Imago terapeuta Hrvatske, Hrvatsko društvo za seksualnu terapiju, CHANGE – Udruga za savjetovanje i psihoterapiju, Centar za psihodramu, te HITUDIM – Hrvatska interdisciplinarna terapijska udruga za djecu i mladež. Uz njih postoje i druge, manje ili više organizirane udruge, o čemu onda ovise i edukacije koje se nude u Hrvatskoj.

Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske (SPUH) usmjeren je na razvoj i promicanje psihoterapije sukladno europskim standardima. Kao član Europske asocijacije za psihoterapiju (EAP), SPUH organizira i edukacije iz psihoterapije prema europskim standardima nakon kojih se stječe europska diploma. Također, SPUH radi i na zakonodavnom uređenju potrebnom za uspostavu zvanja psihoterapeuta, te na promicanju psihoterapije – organiziranjem seminara, radionica, promidžbenih aktivnosti i nakladničke djelatnosti. U posljednjih par godina naročito smo usmjereni ka prihvaćanju zvanja i djelatnosti psihoterapije prema načelima Strasburške deklaracije o psihoterapiji,  što je jedino moguće uz pripremu Prijedloga Zakona o psihoterapiji. Nadalje, s obzirom na naš NUO i NAO status, dobiven od Europskog krovnog udruženja (EAP), koji nas priznaje kao jedinu krovnu psihoterapijsku udrugu u Hrvatskoj, možemo preporučiti i predložiti osobu sa završenom edukacijom iz psihoterapije komisiji EAP-a za dobivanje ECP-a. Zagovaramo psihoterapiju kao adekvatno rješenje u kriznim situacijama i inim psihološkim problemima u kojima se pojedinci mogu naći, kroz prosvjećivanje građana što kontinuirano prakticiramo kroz organizaciju 1. i predstojeće 2. međunarodne konferencije SPUH-a, te Europskog kongresa iz psihoterapije koji će se, zahvaljujući ukazanom povjerenju EAP-a, održati u Zagrebu 2016. godine.

Što je psihoterapija i tko može postati psihoterapeut?

Definicija je sadržana u Prijedlogu ZOPT-a (Zakona o psihoterapiji) i glasi: „Psihoterapija je liječenje i/ili tretman problema emocionalne prirode psihološkim putem u kojem educirana osoba namjerno uspostavlja profesionalne odnose s pacijentom/klijentom u svrhu uklanjanja, modificiranja ili ublažavanja intenziteta postojećih simptoma te promjene poremećenih shema ponašanja kao i poticanje pozitivnog rasta i razvoja ličnosti.“ Psihoterapeut može postati svatko tko ispunjava sljedeće uvjete:

• završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij;
• završen stručni dio izobrazbe iz psihoterapije u nekoj od postojećih psihoterapijskih škola u Republici Hrvatskoj koja je odobrena od odgovarajuće psihoterapijske škole iz neke od država članica Europske unije, ili inozemstvu, i/ili posjedovanje ECP-a (Europskog certifikata iz psihoterapije) kao dokaz obavljene edukacije iz psihoterapije;
• upis u Upisnik psihoterapeuta i odobrenje za obavljanje psihoterapijske djelatnosti,
• obavljena klinička praksa u trajanju od 300 sati u nekoj od zdravstvenih ustanova iz područja zaštite mentalnog zdravlja, i položen teorijski dio izobrazbe iz opće i specijalne psihopatologije u trajanju od minimalno 40 sati (vrijedi za one osobe koja takvu praksu nisu imale tijekom školovanja i studija).

Crvenim slovima su označeni pojmovi koje još nemamo kao što su djelatnost – psihoterapija ili zvanje – psihoterapeut/kinja, što će definirati ZOPT.

Kakvo je trenutno stanje u Hrvatskoj što se tiče psihoterapeuta i psihoterapije?

U Hrvatskoj postoji oko 300-injak educiranih/završenih psihoterapeuta. Prema običnoj računici, ukoliko svaki od njih dnevno ‘obavi’ 4-5 psihoterapija (pri čemu klijenti dolaze na psihoterapiju dvaput mjesečno) proizlazi nemali broj korisnika psihoterapijskog tretmana: 300×5=1500,  x 5 dana u tjednu = 7500, x 2/1 mjesec, što ukazuje da 15.000 osoba mjesečno zatraži uslugu psihoterapeuta. Naravno da je broj osoba, koje su u potrebi, znatno veći i vjerujem da se penje na više desetaka tisuća, no isto tako moramo znati da nisu svi ljudi koji imaju probleme spremni ‘raditi na sebi’. Psihoterapija zahtijeva odnos, proces, proširivanje svjesnosti o sebi jer to sve redom vodi poboljšanju kvalitete života uopće, no zahtijeva odgovornost pojedinca i spremnost za učenje o sebi, mijenjanje sebe i vlastitih naučenih mehanizama, stavova, često ‘ugrađenih’ od strane roditelja. Psihoterapija nije lagan posao, niti za klijenta, a niti za terapeuta. Traži puno povjerenje i posvećenost koji moraju stajati u uzajamnom odnosu!

2005. godine pokrenut je proces stvaranja Zakona o psihoterapiji. Zašto je on važan i ima li pomaka u međuvremenu?

Godine 2005. je službeno pokrenuto stvaranje Prijedloga Zakona o psihoterapiji i od tada su održane brojne javne rasprave i konzultacije. U početku stvaranja Prijedloga Zakona sudjelovali su i vrsni pravnici s Pravnog fakulteta, članovi udruge ‘Psihijatrija i pravo’, članovi više strukovnih društava pri Zboru liječnika Hrvatske, a od početka nas podržava Hrvatska liječnička komora i njihova pravnica, mr. sc.Tatjana Babić. Gospođa Babić je bila i članica Povjerenstva pri Ministarstvu zdravlja u kojem sam kao predsjednik SPUH-a i osobno sudjelovao. Povjerenstvo je radilo godinu dana, a njegovi su zaključci predstavljeni na Psihijatrijskom kongresu u Šibeniku, a kasnije sam o Prijedlogu Zakona govorio i na neuropsihijatrijskom kongresu u Puli i drugim skupovima, i cjelokupna je inicijativa urodila podržavajućim komentarima i pozitivnim reakcijama.

Postavljalo se redovito i pitanje – zbog čega se ZOPT još uvijek nalazi u ‘ladici’ nekog stola u Ministarstvu zdravlja – na kojeg osobno ni sam ne znam odgovor, ali smatram da su tome krivi visoko postavljena ljestvica i visoki kriteriji koje je SPUH kao sljedbenik EAP-a i njihovih normi stavio pred buduće psihoterapeute. Naime, iako u Hrvatskoj psihoterapija danas ne postoji kao djelatnost, niti psihoterapeut kao zvanje, psihijatri su jedini ovlašteni za obavljanje psihoterapije od nadležne ustanove (HZZO). Trenutno, prema HZZO-u uslugu psihoterapije mogu pružati isključivo psihijatri, bez obzira imaju li ili nemaju edukaciju iz psihoterapije. Ovakva klasifikacija datira iz razdoblja od prije 20-ak godina, pri čemu bi nas analiza odvela predaleko i trajala bi predugo. U to su doba psiholozi i neki drugi zdravstveni suradnici, jednostavno ‘izostavljeni’ iz sustava zdravstva i usluga. U posljednje vrijeme postoje naznake za pozitivne promjene oko zakonodavnog uređenja psihoterapije, a nadam se da će i kod mjerodavne strane biti dovoljno sluha i volje za djelovanje.

Molim Vas navedite koje vještine, osobine i znanja treba imati kvalitetan psihoterapeut.

Ukoliko donesemo ZOPT osigurat ćemo pružanje kvalitetnijih psihoterapijskih usluga, što bi trebao biti interes struke, a osobito korisnika psihoterapije. Za buduće je psihoterapeute važna spremnost na slušanje, razumijevanje, podržavanje, konfrontiranje, suočavanje s unutarnjim konfliktima i pitanjima, spremnost na učenje od drugih, ali i rad na sebi! Posljednje je neophodno jer je osnovni preduvjet za bavljenje psihoterapijskom djelatnošću kontinuirani i višegodišnji rad na sebi koji uključuje iskustveni rad u grupi, individualnu psihoterapiju (u kojoj je budući psihoterapeut klijent), superviziju vlastitog rada i učenje. Kod nekih edukacija ovo podrazumijeva čak više od 1000 sati rada u iskustvenim grupama, 100 sati individualne psihoterapije, 50 sati individualne supervizije, što sve redom slijedi nakon završenog višegodišnjeg studiranja i stjecanja diplome na osnovnom fakultetu – medicini, psihologiji, defektologiji, socijalnom radu, teologiji i drugima.

SPUH je organizator 2. međunarodne konferencije pod imenom – Nijanse psihoterapije, koja se održava 19. i 20. listopada 2013., u Zagrebu. Zašto vrijedi posjetiti konferenciju i kome je namijenjena?

Ovogodišnja konferencija SPUH-a obiluje izuzetno zanimljivim predavanjima eminentnih domaćih i inozemnih stručnjaka, te edukativnim i interaktivnim radionicama, koje će zasigurno zaintrigirati, kako struku, tako i širu javnost. Vjerujem da će za stručne sudionike biti zanimljiv okrugli stolovi na temu Zakona o psihoterapiji i statusa psihoterapeuta u Hrvatskoj jer se izravno dotiču njihove vlastite pozicije. Težište ovogodišnje konferencije stavljamo na istraživanja u psihoterapiji, odnos u kojem psihoterapija stoji s farmakoterapijom, potencijale psihoterapije za služenje modernim tehnologijama… Kroz predstavljanje domaćih i inozemnih istraživačkih radova s područje psihoterapije prikazat će se djelotvornost psihoterapije potkrijepljena statističkim podacima i istraživačkim metodama mjerenja čime joj nastojimo dati veći, znanstveni značaj. Širu javnost očekuju brojne interaktivne psihoterapijske radionice koje će zasigurno odgovoriti na mnoga važna pitanja iz područja osobnog razvoja, osobne i poslovne problematike, te im pomoći da poboljšaju svoje socijalne vještine, ojačaju  samopouzdanje i nauče kontrolirati napadaje panike. Osobito bih pritom istaknuo predavanja posvećena aktualnoj tematici elektroničkog nasilja djece (cyber-bullying) i psihoterapijskog rada s dječjom populacijom.

Dr. Morović, hvala Vam na ovom intervjuu. Želimo Vam uspješan daljnji rad i veliku posjećenost konferencije. Imate li poruku za čitatelje portala „Istraži Me“?

Budući da se u današnje vrijeme većina psihoterapeuta oglašava na internetskim stranicama, korisnicima je lako provjeriti je li odabrani psihoterapeut educiran i kakve kvalifikacije posjeduje – što bih savjetovao svakom pojedincu koji ide na psihoterapiju. Nadalje, od velike je važnosti i članstvo psihoterapeuta u nekoj od psihoterapijskih udruga jer one posjeduju etički kodeks kojeg se je potrebno pridržavati, kao i komisiju za etička pitanja kojoj se korisnik može obratiti ukoliko se odluči žaliti na rad dotičnog psihoterapeuta. Naposljetku, psihoterapeut je dužan u svojoj ordinaciji izvjesiti i diplomu iz psihoterapije ili Europski certifikat iz psihoterapije (ECP) izdan od EAP-a, što je trenutno najjači dokaz o osposobljenosti psihoterapeuta!

Sve čitatelje portala “Istraži Me” pozivam da nam se pridruže na konferenciji Nijanse psihoterapije, 19. i 20. listopada u zagrebačkom hotelu Panorama, i podrže nas na putu unapređenja psihoterapijske profesije!

Prim. dr. med. Jadran Morović, psihijatar-psihoterapeut, zadnjih petnaest godina radi u psihijatrijskoj ambulanti u Domu zdravlja Zagreb-Centar kao voditelj psihijatrijske i  neurološke službe. Prvih petnaest godina radio je u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče, u početku kao odjelni liječnik, kasnije kao šef odjela za produljeno liječenje. Psihoterapijskim radom bavi se zadnjih dvadesetpet godina, suradnik je u edukaciji iz Gestalt psihoterapije pri Institutu integrativne geštalt terapije u Würzburgu, Njemačka. Stalni je sudski vještak za područje psihijatrije više od dvadeset godina. Edukaciju iz Gestalt psihoterapije završio je 1995. godine, a Europski certifikat iz psihoterapije (ECP) je stekao 2002. godine,  ima važeću licencu izdanu od Hrvatske liječničke komore. Predsjednik je Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske (SPUH) i zalaže se za donošenje Zakona o psihoterapiji. Uži interes su mu depresivna i psihotična stanja, psihosomatika i psihoonkologija. Oženjen je, otac je dvoje djece i odnedavno djed.