Folie à deux – ludilo u dvoje

Folie à deux francuski je termin koji doslovno znači „ludilo u dvoje“. Predstavlja rijedak poremećaj kojega karakterizira prijenos sumanutih ideja i/ili abnormalnog ponašanja s jedne osobe na drugu ili više njih koje su obično u bliskoj emocionalnoj vezi.  Obično jedna osoba ima izvorni psihotični poremećaj i ona je ta koja inducira sumanutost kod druge osobe.

Naziva se još i inducirana psihoza ili inducirano sumanuto stanje (ICD-10) te inducirani psihotični poremećaj (DSM-IV). U DSM-V, inducirani psihotični poremećaj više se ne razlikuje od sumanutog poremećaja.

Iako postoje slučajevi u kojima sumanutost dijele tri osobe ili više njih, oni su iznimno rijetki.

Folie à deux može se podijeliti na četiri podvrste:

1. folie imposée – sumanuta osoba inducira sumanuto ponašanje kod psihički zdrave osobe s kojom je u bliskom odnosu. Ako ih se razdvoji, ta druga osoba najčešće napusti iskrivljena uvjerenja.
2. folie simultanée – identična se sumanutost neovisno razvija kod dvije osobe koje su u bliskoj vezi i koji imaju genetsku predispoziciju za psihozu. Obično je riječ o sestrama, supružnicima ili majci i djetetu.
3. folie communiquée – sumanutost se razvija kod submisivne (podređene) osobe nakon perioda otpora te ne nestaje čak i nakon razdvajanja od dominantno sumanute osobe. Također je prisutna genetska predispozicija za psihozu.
4. folie induite – postojeće sumanutosti kod osobe pojačavaju se sumanutostima dominantno sumanute osobe.

Folie à deux  ili induciranu psihozu prvi su put opisali dvojica francuskih psihijatara, Laseague i Falret, 1987. godine. Kriteriji za dijagnozu ovog poremećaja uključuju postojanje bliske emocionalne veze između osoba, pri čemu sadržaj sumanutosti mora biti isti ili sličan te osobe moraju prihvatiti, dijeliti te podržavati zajedničke sumanutosti. Također, jedan od bitnih uvjeta kod dijagnoze jest da submisivna osoba originalno ne boluje od psihoze (iako može imati genetsku predispoziciju za nju), već do nje dolazi u bliskoj vezi s dominantnom osobom sa sumanutim mišljenjem. Iako bi njihovim razdvajanjem trebalo doći do gašenja psihoze kod submisivne osobe, to se događa tek u 10 – 40% slučajeva. Ako do toga ne dođe spontano, primjenjuju se antipsihotici. No, problematično je to što osobe nakon otpuštanja iz bolnice nastavljaju sa zajedničkim životom.

Neke studije pokazuju da su žene češće zahvaćene ovim poremećajem, što se tumači njihovom socijalnom ulogom koja uključuje izraženiju brigu za druge;  neke druge, pak, pokazuju da su žene podjednako zastupljene kao i muškarci.

Više od 95% svih slučajeva inducirane psihoze uključuje članove iste obitelji. Dominantna osoba često boluje od paranoidne shizofrenije ili nekog sličnog psihotičnog poremećaja (sumanuti poremećaj, poremećaj raspoloženja sa psihotičnim elementima). Obično je starija, inteligentnija, bolje educirana te ima snažniju ličnost. U 25% slučajeva submisivna osoba ima određene fizičke poteškoće kao što su gluhoća, cerebrovaskularna bolest ili neka druga koja povećava njenu ovisnost o dominantnoj osobi. Submisivna osoba najčešće je lakovjerna, niže inteligencije, pasivna te bez samopouzdanja.

Folie à deux češće se javlja kod skupina slabijeg socioekonomskog stanja, a jedan od značajnih faktora rizika socijalna je izolacija. Moguće je da do prijenosa sumanutosti dolazi zbog procesa identifikacije. Preuzimajući sumanutosti dominantne osobe, submisivna osoba zadobiva njeno prihvaćanje.

Slučaj 1 – Folie imposée

Stariji bračni par doveden je u bolnicu od strane rodbine. U braku su bili već 25 godina te su većinu života proveli u Njemačkoj, no odlučili su mirovinu provesti u naslijeđenoj kući u Indiji. Tamo su počele ideje proganjanja od strane njihovog kuhara i od strane susjeda. Smatrali da su se susjedi urotili protiv njih i da ih pokušavaju ubiti te im oduzeti zemlju na kojoj žive. Supruga je, pak, bila uvjerena da je kuhar pokušava ozlijediti. Često su čuli glasove susjeda i kuhara kako kuju urote protiv njih. Suprug bi je znao probuditi usred noći da sluša glasove koji kuju urotu. U početku ona nije mogla čuti glasove, no nakon nekog vremena uspjela je u tome. Pozvali su rođake da to istraže, no oni nisu pronašli ništa što bi ukazivalo na bilo kakvu zavjeru.

Suprugu je već ranije dijagnosticirana paranoidna shizofrenija. Imao je slušne halucinacije te ideje proganjanja. Supruga nije imala genetsku predispoziciju za poremećaj.

Supružnici su prijavljeni u bolnicu, pri čemu je utvrđeno da je suprug bio primarni pacijent te je prenio sumanutosti na svoju suprugu. Živjeli su zajedno u stranoj zemlji i nisu znali njihov jezik te nisu imali djece, što je doprinijelo socijalnoj izolaciji. Suprugu su ponuđeni lijekovi koje je odbio te su oboje krenuli na psihoterapiju. Nije bilo moguće razdvojiti ih te im se pomoglo da razviju nezavisne interese,. Supruga je pronašla honorarni posao da bi se smanjilo vrijeme koje provode zajedno.

Slučaj 2 – Folie à trois – folie imposée

Tri sestre, bez mentalnih poteškoća te bez značajnijih problema tijekom odrastanja, hospitalizirane su nakon incidenta zbog kojeg su završile u zatvoru. Odrasle su u kućanstvu sa starijim bratom i majkom koja je bolovala od shizofrenije. Prva sestra, najmlađa, neudana, imala je  21 godinu u vrijeme incidenta. U srednjoj školi privremeno je imala poteškoća sa spavanjem, što se opet javilo na fakultetu. Uz to se socijalno izolirala te je nakon nekog vremena napustila fakultet. Bila je zaposlena u tvornici hrane.

Druga sestra, neudana, 23 godine u vrijeme incidenta, završila je fakultet te se zaposlila kao učiteljica. Treća sestra, udana, sa troje djece, imala je 22 godine u vrijeme incidenta. Prekinula je studij nekoliko mjeseci prije diplome zbog depresije te je u vrijeme tih događaja bila nezaposlena. Godinu i pol prije incidenta, treća je sestra počela strahovati za sigurnost svoje djece zbog majčine bolesti. Druge dvije sestre vratile su se u roditeljsku kuću da bi joj pomogle oko djece, a nešto su kasnije na zahtjev supruga treće sestre odselile u kuću do njihove. Sljedećih nekoliko mjeseci sestre su postale nerazdvojne. Postale su izrazito preokupirane religijom te su provodile sate zajedno se moleći. S vremenom su se potpuno izolirale od ostalih članova obitelji. Četiri dana prije uhićenja molile su bez prestanka.

Prva sestra bila je uvjerena da Bog ima posebne planove za nju i za njene sestre te je uvjerila i njih u to. Na dan incidenta, krenule su prema kući za koju su bile uvjerene da Bog želi da bude njihova, baš kao što je Mojsije imao svoju obećanu zemlju. Odvezle su se do kuće u pidžamama, zajedno s djecom te su cijelim putem molile, uvjerene da je sve moguće. Kad su došle do kuće, pokušale su ući na silu te su razbile prozor u pokušaju da uđu. Pojavila se policija koja ih je uz poveći napor uspjela privesti.

One su pri tom napadale policajce, udarale ih i grizle uz povike „Ubij ga!“. Smještene su u istu ćeliju u kojoj su nastavile sa psihotičnim ponašanjem. Skinule su se gole i nastavile s molitvom. Nakon hospitalizacije prvoj sestri dijagnosticirana je shizofrenija te se krenulo s terapijom. Nakon što su odvojene, druge dvije sestre spontano su se oporavile. Na sudu su se branile privremenom neuračunljivošću te su oslobođene optužbi za provalu, opiranje uhićenju, napad i sl. Nakon otpuštanja iz bolnice po odluci suda morale su živjeti u odvojenim dijelovima grada te se nisu smjele viđati bez nadzora.

Slučaj 3 – Folie imposée

Gospođa C. bila je 58-godišnja udana žena koja je upućena u bolnicu radi procjene i tretmana raka maternice. U prijemu su uočili da je kod gospođe prisutno hiperreligijsko mišljenje te je zatražen pregled psihijatra. Gospođa je izgledom bila zapuštena, kratke, vlastoručno rezane kose u majici s religijskim oznakama. U razgovoru je opisivala njenu blisku vezu s Isusom te navodila brojna religiozna iskustva, od izvantjelesnih iskustava, do toga da čuje Božji glas.

Na upit o raku maternice objasnila je da joj je Bog rekao da dođe na pregled, ali da nisu potrebni daljnji zahvati jer će je on izliječiti. Napominje da ju je izliječio prije 17 godina od tumora  na mozgu. Njen suprug u intervjuu je također pričao o njenim religioznim iskustvima te o čudesnom izlječenju prije 17 godina. Nije bio ni malo zabrinut za njeno trenutačno stanje te mu njeno općenito ponašanje nije djelovalo neobično. Navodio je da je i on imao nekoliko vizija zajedno sa suprugom te je jednom čuo Božji glas. To se uvijek događalo u prisustvu supruge.

Dijagnosticirana im je inducirana psihoza te je utvrđeno da nijedno od njih nije sposobno donositi odluke o njenom zdravstvenom stanju. Primljeni su u dvije različite psihijatrijske ustanove. Gospođi C. dodijeljen je skrbnik koji je odlučivao o medicinskim pitanjima. Gospodin C. tretiran je protiv anksioznosti zbog odvojenosti od supruge, dodatni tretmani nisu bili potrebni. Nakon što mu se razmišljanje razbistrilo, mogao je preuzeti brigu o supruzi.

Slučaj 4 – Folie à familie (folie imposée – folie simultanée – folie induite – folie communiquée)

Majka (44), i tri kćeri (22. godine i blizanke od 15 godina) primljene su u bolnicu nakon prijave policiji od strane susjeda. Naime, susjedi su bili zabrinuti jer obitelj nije napuštala kuću zadnjih dva ili tri mjeseca te su držale sva vrata i prozore otvorenima i spavale na balkonu iako je bilo zimsko vrijeme. Majka je to objasnila time da ih netko pokušava ubiti otrovnim plinom koji pušta  u njihovu kuću.

Ona je odrasla u obitelji s bratom i sestrom koji su bolovali od shizofrenije. Majka joj je bila brižna, no otac je imao problema s alkoholom te je znao biti agresivan. Ubrzo se udala, no bila je prilično sumnjičava prema suprugu. Njenu prvu kćer većinom je odgajala njezina majka kod koje je i živjela. Nakon rođenja blizanki morala je dati otkaz na poslu da bi se brinula za njih. U to je vrijeme starija kćer doselila kod nje. Postajala je sve sumnjičavija prema suprugu te se izolirala od prijatelja. Bila je uvjerena da je suprug vara te je najstariju kćer često slala da ga špijunira. Bila je uvjerena da različite žene koje poznaje imaju afere s njim.

Kasnije je razvila ideju da je muž njezine sestre zaljubljen u nju te da joj suprug i  sestra to znaju i pokušavaju je ozlijediti. U to je uspjela uvjeriti i najstariju kćer te ju je nagovorila da ode studirati u drugi grad radi vlastite sigurnosti. Kasnije je s blizankama odselila kod nje objašnjavajući to željom da joj kćer ne bude usamljena. Nešto kasnije, na njezino inzistiranje razvela se od supruga. Počela je imati različite sumanute ideje  vezane za nove susjede koje je prenijela na najstariju kćer. Ubrzo se jedna od blizanki počela čudno ponašati tj. smijati se i pričati sama sa sobom, zbog čega su joj pripisani antipsihotici.

Iako su lijekovi pomagali blizanki, majka je postala uvjerena da joj škode te ju je uvjerila da prestane s njihovim uzimanjem. U to je vrijeme starija kćer postala preokupirana majčinom sumanutošću o curenju plina, što je dovelo do toga da provale u nepoznatu kuću. Nakon što su uhićene, odvedene su u bolnicu. Otac je htio uzeti blizanke i odvesti ih na odmor, no majka je to zabranila, nakon čega joj je on zaprijetio njihovim oduzimanjem. U strahu od odvajanja, krenule su zajedno na put i putovale uokolo tri mjeseca. Nakon što su se vratile, majka nije djecu pustila u školu zbog straha da će ih otac ozlijediti. Bila je uvjerena da pušta plin u kuću da bi ih istjerao i ozlijedio. Zbog toga su većinu vremena provodile na balkonu. Nešto kasnije prestale su jesti različitu hranu i pile su samo mlijeko i jele jogurt. Bile su uvjerene da ih žele otrovati i da je jogurt protuotrov.

Majci je dijagnosticirana shizofrenija, kao i jednoj od blizanki.

U početku je došlo do javljanja folie à deux između majke i najstarije kćeri. Kćer u početku nije bila psihotična, ali je postala dijeleći majčine sumanutosti i doprinoseći razvoju sumanute zajednice. To bi prema podjeli bila folie induite, tj. razvoj novih sumanutosti od strane osobe na koju su prenesene sumanute ideje. No, nakon što je odvojena od majke, bila je sposobna riješiti se sumanutih ideja, što pokazuje da je to u biti folie imposée.

Jedna je od blizanki također imala folie imposée te se oporavila nakon što je odvojena od majke i sestara. Druga blizanka, kojoj je dijagnosticirana shizofrenija (hebefrenija-oblik shizofrenije koji se javlja u ranoj mladosti), imala je folie communiquée, pri čemu se sumanutosti prenose s jedne osobe na drugu koja je genetski predisponirana za psihozu te ne nestaju čak i nakon razdvajanja od dominantno sumanute osobe. Iako je svaki član obitelji imao svoju vrstu folie à deux, njihova zajednička sumanutost o plinu čini taj slučaj folie à famille.

Tretman Folie à deux

Kao što je već navedeno u primjerima slučajeva, prvi korak jest odvajanje osoba koje dijele sumanute ideje, uslijed čega dolazi do gašenja takvog načina razmišljanja kod submisivne osobe. No, ako nakon tjedan dana od odvajanja ne dođe do njihova gašenja, koriste se antipsihotici. Sljedeći korak jest psihoterapija koja uključuje članove obitelji bez sumanutih ideja te zajednička terapija osoba koje su dijelile psihozu. Važno je cijeloj obitelji pružiti podršku te poraditi na izmjeni obiteljske dinamike da bi se spriječilo ponovno javljanje simptoma. Također je bitno smanjiti socijalnu izolaciju članova obitelji te ih u što većoj mjeri uključiti u različite nezavisne aktivnosti, što bi spriječilo njihovo ponovno pretjerano približavanje.

Prenošenje tekstova s portala dopušteno isključivo u skladu s Uvjetima korištenja