Home / Klinička psihologija / Munchausenov sindrom
Munchausenov sindrom

Munchausenov sindrom

Munchausenov sindrom spada u umišljene poremećaje, kod kojih osoba izmišlja ili preuveličava simptome bolesti ili bolest namjerno izaziva.

Umišljeni poremećaji mogu biti psihološki, fizički ili kombinirani. Munchausenov sindrom se odnosi na najteže i kronične fizičke oblike umišljenih poremećaja. Treba ga razlikovati od izmišljanja zdravstvenih problema vezanih uz sekundarnu dobit (bolovanje, mirovina i sl.), kao i od somatoformnih poremećaja (somatizacije i konverzije) kod kojih se simptomi medicinski ne mogu objasniti ali nisu namjerno izazvani, ili kod hipohondrije kod koje osoba zaista vjeruje da je bolesna. Kod Munchausenovog sindroma osoba nije bolesna, ali to želi biti.

Baron od laži

Sindrom je dobio ime prema Baronu von Munchausenu, Njemačkom aristokratu, poznatom još i kao Baronu od laži, koji je pričao preuveličane priče o svojim putovanjima i pustolovinama. Iako prvotno opisan početkom 20. st., današnji naziv dobio je nekoliko desetljeća kasnije, kad je liječnik Richard Asher opisao tri slučaja te sindromu dao današnje ime, koje je u to vrijeme probudilo veliki interes.

Munchausenov sindrom karakterizira simuliranje bolesti, patološko laganje te obilazak velikog broja zdravstvenih ustanova. Osoba osjeća veliku potrebu za pažnjom te se pretvara da je bolesna ili se čak i namjerno razbolijeva ili ozljeđuje. Te osobe idu tako daleko da često zahtijevaju rizične operacije ili mijenjaju laboratorijske nalaze da bi pridobili simpatije i pažnju za sebe. Tipičan scenarij uključuje pacijenta koji obilazi bolnice sa različitim simptomima te često pod različitim imenima. Može simulirati simptome, namjerno pogoršati postojeću bolest ili se čak namjerno razboljeti. Obično je riječ o samoizazvanim groznicama, krvarenjima i infekcijama, gastrointestinalnim poremećajima te napadajima (npr. jedu zaraženu hranu, ubrizgavaju bakterije, benzin, izmet i sl., mogu se porezati ili opeći ili uzeti lijekove za zgrušavanje krvi, za dijabetes i sl.). Ponekad koriste i životinjsku krv te je u jednom izvještaju navedeno da su pacijentu izvadili ugrušak iz usta za koji se pokazalo da je životinjska slezena.

Pacijent po primitku pristaje biti podvrgnut različitim invazivnim postupcima. U jednom takvom slučaju pacijent je tijekom 12 godina 545 puta posjetio 84 različite bolnice. Jedan drugi slučaj govori o čovjeku koji je prošao 15 nepotrebnih operacija.

Dijagnoza i uzrok

Postavljanje dijagnoze je izuzetno teško. Ono što obično pobudi sumnju kod osoblja jest nedosljednosti u anamnezi te izostanak očekivane reakcije na tretman. Budući da su  te osobe jako vješte u glumljenju simptoma i bolesti, ponekad je teško i liječnicima i bližnjima otkriti da li su oni stvarno bolesni ili ne. Također, ono na što treba obrati posebnu pozornost, jest to da uz umišljene poremećaje može postojati stvarna bolest koju pacijent može pogoršati do te mjere da se dovede do smrti. Osobe mogu biti svjesne rizika, no oni nisu u stanju kontrolirati svoje ponašanje te vjerojatno neće potražiti pomoć.

Munchausenov sindrom je jako rijedak poremećaj te se zapravo ni ne zna točan broj oboljelih. Naime, lažna imena koja osobe koriste bi izbjegle otkrivanje te različite bolnice i liječnici koje posjećuju, otežava pouzdanu procjenu broja oboljelih. Muškarci češće dobivaju dijagnozu ovog poremećaja i čini se da je češći među mladima ili osobama srednje dobi.

Iako se ne zna uzrok postoje određeni faktori koji povećavaju vjerojatnost njegove pojave. To su različite traume iz rane dobi, bolesti koje su zahtijevale konstantnu brigu o dotičnoj osobi, sniženo samopoštovanje, gubitak bliske osobe uslijed bolesti ili napuštanja u ranoj dobi, neostvarena želja za radom u zdravstvu ili poremećaji ličnosti.

 

Tretman

Liječenje Munchausenovog sindroma je teško i prognoze najčešće nisu dobre. Prvi cilj je smanjiti potencijalno štetne preglede i postupke te uputiti pacijenta na terapiju. Problem je u tome što takve osobe često i ne žele da im se pomogne jer žele biti u ulozi bolesnika. Potreban je pažljiv pristup te osoba u tom slučaju može pristati na terapiju. U slučaju ostalih umišljenih poremećaja prognoze nisu toliko loše kao s Munchausenovim sindromom.

Postoji i mogućnost nedirektnog suočavanja osobe s problemom koji su se pokazali relativno uspješni. Prvi način uključuje objašnjenje podloge poremećaja pacijentu bez direktnog navođenja o čemu je riječ. Kod drugog načina liječnik predstavi pacijentu dvije mogućnosti tretmana njegove bolesti. Ako je njegova bolest umišljena tretman neće djelovati, a ako je uzrok biološki onda će mu nakon tretmana biti bolje. Na taj ga se način prisiljava da ili prizna ili da se upusti u to i bude otkriven. Treći način uključuje korištenje hipnoze ili biofeedback-a.

 

Munchausenov sindrom preko posrednika

Munchausenov sindrom preko posrednika spada u umišljene poremećaje, neodređene. Odnosi se na poremećaj kod kojeg netko čini drugu osobu bolesnom radi zadobijanja pažne, a najčešće je u pitanju roditelj koji škodi djetetu.

Pri tome često koriste sol, inzulin, laksative, različite lijekove i dr. Krvarenje simuliraju ubacivanem krvi u uzorak mokraće djeteta ili zaista izazivaju krvarenje kod njega. Da bi izazvali infekciju često izlažu ranu fekalijama ili injektiraju urin u dijete. Upale je lako simulirati jer je teško dokazati da dijete zapravo nije imalo visoku temperaturu prošlu noć, a toplomjerom je lako manipulirati. Poznat je slučaj žene na Floridi čija je kćer prošla 200 hospitalizacija, 40 operacija, brojne ozbiljne i sumnjive infekcije te brojna trovanja. Kada je majka uhićena dijete se u kraćem roku oporavilo i dobro je od tada.

Munchausenov poremećaj preko posrednika se najčešće javlja kod žena (93%) koje imaju nezasitnu želju za priznanjem i pažnjom glumeći brižnu i posvećenu majku. Neki od drugih razloga za takvo ponašanje uključuju razbacivanje medicinskim činjenicama u pokušaju da nadmudre liječnike i na taj način dokažu sebi da oni kontroliraju situaciju. Također, može biti riječ o izbjegavanju odgovornosti jer nitko ne očekuje previše od majke bolesnog djeteta. Također, briga za bolesno dijete osobi daje svrhu u životu.

Najčešće su u pitanju djeca do 5 godina, no to se može  nastaviti i kroz adolesceciju. Djeca često mogu biti prisiljena glumiti simptome, no na taj način dobivaju pozitivnu pažnju od roditelja, čime se zapravo učvršćuje takvo ponašanje te se zna dogoditi da takva djeca izrastu u osobe s Munchausenovim sindromom ili nastave takvo ponašanje sa svojom djecom.

 

Tretman

Tretman Munchausenovog sindroma preko posrednika uključuje barem privremeno odvajanje djeteta od odrasle osobe koja mu šteti. Obično se takve osobe suočavaju sa optužbama za zlostavljanje djeteta. Za djecu je važno da budu uključeni u psihijatrijski tretman. Ako sami ne razviju neki od umišljenih poremećaja često razviju neki drugi psihički poremećaj. Postoje izvještaji o uspješnom tretmanu čak i kod roditelja kod ovog sindroma.

photo credit: jpalinsad360 via photopin cc

Reference

Reference

Criddle, L. (2010). Monsters in the Closet: Munchausen Syndrome by Proxy, American Association of Critical Care Nurses, Vol. 30, No. 6 Kay, J., Tasman, A. (2006).Essentials of psychiatry, John Wiley and sons, Chichester Livaoglu, M., Kerimoglu, S., Hocaoglu, C., Arvas, L., Karacal, N. (2008). Munchausen’s Syndrome: A Rare Self-Mutilation Syndrome, Wiley Periodicals Murray, J. B. (1997). Munchausen Syndrome/Munchausen Syndrome by roxy, The Journal of Psychology, 131(3), 343-352 Schreier, H. (2002). Munchausen by Proxy Defined, Pediatrics, Vol. 110, No. 5 Shaw, R. J., Dayal, S., Hartman, J. K., DeMaso, D. R. (2008). Factitious Disorder by Proxy: Pediatric Condition Falsification, Harvard review of Psychiatry, Vol. 16, No. 4 Turner, J., Reid, S. (2002). Munchausen’s syndrome, The Lancet, Vol. 359
Prenošenje tekstova s portala dopušteno isključivo u skladu s Uvjetima korištenja

Autor: Anđela Smolić-Ročak

Magistra psihologije s posebnim interesom za kliničku i evolucijsku psihologiju. Ne voli sve što vole mladi. U slobodno vrijeme gleda daleko previše serija, te pročita pokoju knjigu. Također uživa u igranju šaha, obično protiv sebe. Učestalo pobjeđuje. Ostale hobije je zagubila za vrijeme studija psihologije. Intenzivno radi na njihovom vraćanju.

Komentiraj

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *

*

Vrati se gore