Neurokognitivna (re)habilitacija pažnje kod osoba s autizmom

Pažnja je početak svake ljudske aktivnosti. Kada ne bi bilo pažnje ne bismo mogli adekvatno razmišljati, pamtiti, kontrolirati svoje ponašanje ili svijet oko nas.

Ukratko, pažnja pregledava sve podražaje iz okoline,  usmjerava osobu, fokusira na neki važan podražaj i zadržava se na njemu, uz istovremeno „skeniranje“ svih podražaja iz okoline. Iz navedenog, vidljivo je da postoji nekoliko aspekata tj. vrsta pažnje s različitim funkcijama. Stoga se kao funkcije pažnje smatraju fokusiranje na neki podražaj, održavanje naše pozornosti na njemu, premještanje pozornosti na neki drugi podražaj, istovremeno obraćanje pozornosti na dva ili više podražaja, kao i elementarna budnost organizma ili arousal.

Teškoće pažnje vidljive su kod različitih neuroloških stanja pa tako i kod mnogih oblika neurorazvojnih teškoća kao što je primjerice autizam. Iako se za autizam tradicionalno vežu teškoće prvenstveno socijalne prirode, novije teorije ovog poremećaja, ali i mnogih drugih, sve više u prvi plan stavljaju neurokognitivne pojmove kao što su pažnja i izvršne funkcije. Štoviše, određena istraživanja pokazuju da su teškoće određenih aspekata pažnje prisutne kod djece u najranijoj dobi, dakle, prije dominantno uočljivih socijalnih simptoma i prije same dijagnoze autizma.

Postavlja se pitanje, u kakvoj su vezi pažnja i teškoće socijalne interakcije?

Jedna od teorija govori o fenomenu „ljepljive pažnje“ koji objašnjava simptome kao što su razvijanje uskih repetitivnih i stereotipnih ponašanja, neodazivanje na ime, ili teškoće u isključivanju pažnje s nekog podražaja iz okoline. Često se uočava kako se osobe s autizmom „fiksiraju“ na neki predmet ili radnju bez neke jasno vidljive svrhe. S aspekta ove teorije, cilj kognitivne (re)habilitacije bio bi razvijanje vještina svjesnog kontroliranja pažnje koje se može postići na različite načine.

S druge strane, teorija orijentacije prema socijalnom podražaju govori o smanjenom usmjeravanju prema socijalnim interakcijama iz kojih dijete najviše uči – što kasnije razvija mnoge kognitivne teškoće pa između ostaloga i teškoće pažnje. Ipak, rezultati istraživanja nisu jasni te se u novije vrijeme čak postavlja pitanje je li uopće u osnovi autizma socijalni deficit ili je u srži mehanizma autizma nešto drugo.

Svakodnevni rad i istraživanja pokazuju kako kod osoba s autizmom postoji čitav spektar neurokognitivnih posebitosti te kako su teškoće pažnje možda ipak jedna od najelementarnijih teškoća. No, vrhunac kognitivnih sposobnosti osobe predstavljaju izvršne funkcije koje, ako su dobro razvijene, omogućavaju adekvatno nošenje sa zahtjevima okoline.

Deficiti izvršnih funkcija se u određenom obliku redovito pojavljuju kod osoba s autizmom. To su vještine koje ljudi koriste ako su primjerice izgubili ključ i zatim ga pokušavaju pronaći, ili ako su na uobičajenoj prometnoj ruti prema radnom mjestu građevinski radovi te je osoba prisiljena ići nekim alternativnim putem, ili ako osoba planira kako u kratkom i ograničenom vremenu pokušava izvršiti puno zadataka (za što je potrebno dobro planiranje). Može se zaključiti kako izvršne funkcije (koje u značajnoj mjeri uključuju pažnju) podrazumijevaju organiziranje i kontroliranje ponašanja, planiranje, kočenje i promjenu misaonih strategija u suočavanju s okolinom. Dakle, kako bi se deficiti izvršnih funkcija što više ublažili ili prevenirali potrebno je razvijati elementarnu sposobnost koja je u podlozi tih vještina  – pažnju.

Korisnost neurokognitivnih istraživanja, osim u pokušaju traženja uzroka teškoća, nalazi se i u kreiranju usko specifičnih programa razvoja određenih sposobnosti i vještina (npr. pažnje) koje će imati dalekosežne pozitivne posljedice na kasniji razvoj viših kognitivnih funkcija kao što su izvršne funkcije.

Stoga, kada se govori o tretmanu neurokognitivnih teškoća, za praksu najkorisnije gledište svakako bi podrazumijevalo tretman svih vrsta pažnje kroz različite modalitete kao što su vid, sluh, dodir i drugi.

Smjernice o razvoju pažnje svakako bi uključivale vještine pretraživanja i razlikovanja u različitim modalitetima:

• traženje određenog slova unutar nizova drugih slova
• traženje određenog lika/predmeta u slikovnici ili prostoriji,
• uočavanje određene emocije među različitim licima (npr. prepoznati iznenađeno lice),
• razlikovanje jačine i vrste pritiska različitih tekstura u odsutnosti vida

(npr. zadatak djeteta je prepoznati pritisak stolice, lopte, ruke ili papira)

• razlikovanje i prepoznavanje određene melodije iz pozadinske buke

Održavanje pažnje u određenoj aktivnosti može se potaknuti optimalnim motivatorom kao što su nagrade, pohvale i slično, a sama težina zadataka treba biti prilagođena mogućnostima djeteta. Drugim riječima, težina zadataka ne smije biti niti prelagana niti preteška jer u tome slučaju dijete gubi motivaciju za sudjelovanjem.

S poboljšanjem u jednostavnijim zadacima pažnje kao što je pretraživanje, potrebno je razvijati podijeljenu pažnju tako da se uvježbava istodobno obrađivanje dvije ili više informacija kao što su obavljanje dvije istovremene aktivnosti

• skakanje i brojanje
• pisanje i pjevanje
• slaganje puzzli i razgovor

Također, kada se razmatra uloga pažnje kod osoba s autizmom, ali i drugim teškoćama, važno mjesto zauzima i osnovna uloga pažnje u održavanju budnosti organizma. Često se kod osoba s autizmom uočava smanjena (hipo) ili povećana (hiper) budnost organizma. Vježbanje ovog dijela pažnje može se provoditi motoričkim aktivnostima kao što su skakanje i trčanje, skakanje na trampolinu, ali uz vođenje i verbalnu instrukciju tipa kreni/stop, brojanje (1,2,3 – kreni; 4,5,6 – stop) i slično.

Ono što je cilj ovakvih „treninga“ jest postizanje sposobnosti brze pokretljivosti pažnje i energije, ali i njihova inhibicija i kočenje. Drugim riječima, svrha ovakvih vježbi jest razvijanje samoregulacije i sposobnosti svjesnog upravljanja svojom pažnjom odnosno ponašanjem u čemu osobe s autizmom redovito imaju problema. Cilj je razvijati svjesno usmjerenu i reguliranu pažnju koja je povezana s voljnim naporom i svjesno postavljenim ciljem.

Navedeni oblici treninga, ali i mnogi drugi dobar su temelj na kojemu se mogu razvijati više kognitivne sposobnosti kao što su pamćenje, mišljenje i izvršne funkcije.

Za poučavanje/vježbanje ovakve vrste, stručnjacima i roditeljima je potrebna kreativnost u radu uz zahvaćanje što šireg spektra potencijalnih aktivnosti. Potrebno je imati vrlo jasnu sliku toga što se radi, s kojim ciljem i na koji bi se način to moglo postići.  Naravno, svaki program treba biti prilagođen mogućnostima osobe te, ako govorimo o djeci i adolescentima, na zabavan način i kroz igru postizati navedene ciljeve. Jedino se tako mogu očekivati određeni rezultati koji će poboljšati kvalitetu života osoba s teškoćama.

Prenošenje tekstova s portala dopušteno isključivo u skladu s Uvjetima korištenja