Prva pomoć nakon kriznog događaja

Psihološki stres

Svi događaju koji kod osobe izazivaju neugodu dok ih se prisjeća – često završe potisnuti, tj. guraju se „pod tepih“. Nitko ne voli razmišljati o proživljenim nesrećama, katastrofama i sl., ili se suočavati s emocijama koje prate takve događaje. No, dugoročno gledajući, to nije dobro rješenje jer stvari koje potiskujemo ne nestaju, već se gomilaju i u jednom trenutku moraju izaći na bilo koji način. Učestalo potiskivanje samo naizgled dopušta osobi normalno funkcioniranje, no događaj i dalje djeluje na osobu bez da je ona toga svjesna.

Stres je pojam koji je danas svima poznat te je prisutan kod svih u većoj ili manjoj mjeri. Definira se kao sklop emocionalnih, kognitivnih, tjelesnih i ponašajnih reakcija do kojih dolazi uslijed procjene nekog događaja kao opasnog tj., zbog zahijeva iz okoline kojima ne možemo udovoljiti.  Dakle, važno je kako ljudi doživljavaju svijet; njihova subjektivna procjena različitih događaja kao i njihovo razumijevanje i interpretacija tih istih događaja tj., čemu posvećuju pažnju, kako to interpretiraju te kojim se strategijama služe u pokušaju da ostvare ono što žele.

Psihološki stres dakle nastaje kada postoji odnos s okolinom koji pojedinac procjenjuje kao značajan za svoju dobrobit ali čiji zahtjevi prelaze raspoložive resurse za suočavanje.

Suočavanje   

Suočavanje se odnosi na pokušaj prilagodbe na stresne životne uvjete, a uspješnost suočavanja određuje hoće li šteta biti izbjegnuta i hoće li biti postignuta nova adaptivna ravnoteža između organizma i njegove okoline te da li će se emocionalno stanje vratiti na svoj optimalan nivo.

Ako se suočavanje definira kao mentalni i ponašajni napor osobe da se nosi sa situacijom za koju se procjenjuje da premašuje njene dostupne resurse, tada su strategije suočavanja načini koje osoba koristi u takvoj situaciji.

Strategije usmjerene na problem se koriste da bi se uspješno nosili sa stresorom ili da bi ga uspješno promijenili, a strategije usmjerene na emocije se koriste da bi se uspješnije nosili s emocijama koje su rezultat stresora. Izbjegavanje je pak najčešće usmjereno ili na osobe ili na zadatak. Tako stresnu situaciju možemo izbjegavati druženjem s osobama koje nam omogućavaju izbjegavanje rješavanja pro­blema ili bavljenjem zadacima koji nisu vezani uz stresnu situaciju.

Traumatski događaj

 Za razliku od stresnih događaja koji se javljaju svakodnevno te su prisutni kod svih, trauma ili traumatski događaji su rijetki i ne događaju se svima. Njihovo podnošenje ne ovisi, kao kod stresnih događaja, o procjeni situacije jer su njihov sadržaj i težina takvi da pogađaju svakoga tko ih doživi. Kod stresnih događaja  funkcioniranje osobe je narušeno, no moguće je povratiti narušenu ravnotežu korištenjem adekvatnih strategija suočavanja. Traumatske situacije su pak događaji jako velikog intenziteta te je  ravnotežu izrazito teško vratiti, a nakon što se i vrati dolazi do različitih promjena kod osobe.  Mogu se definirati kao događaji koji su izvan granica uobičajenog ljudskog iskustva i koji su izrazito neugodni svim ljudima. Takvi događaji se najčešće javljaju iznenada te kod osoba bude intenzivan strah, osjećaj bespomoćnosti i užasa, a te su reakcije neizbježne i univerzalne za sve ljude.

Reakcije na traumatski događaj mogu biti neposredne te se javiti za vrijeme trajanja događaja s razlogom njegova ublažavanja (tupost, izbjegavanje osjećanja-stanje “bez osjećaja”, zaboravljanje pojedinosti događaja, bespomoćnost i sl.), a mogu se javiti i nakon događaja u formi posttraumatskih stresnih reakcija (slike proživljenih događaja, tuga, bol, izraziti oprez, strah, izbjegavanje razgovora o događaju, otuđenost od drugih, pretjerana osjetljivost, smetnje koncentracije i sl.). Važno je napomenuti da su takve reakcije normalne i očekivane te se mogu javiti odmah ali i nekoliko mjeseci kasnije i ne ovise o dobi, spolu, obrazovanju i sl.

Traumatski događaj dovodi ljude u stanje potpune bespomoćnosti uslijed svoje iznenadnosti i besmisla. Dugoročno, može doći do rušenja svjetonazora te osjećaja nesigurnosti u život, promjene sustava vrijednosti, pesimizma i sl. Zbog toga je izrazito važno da se pri pružanju pomoći osobe osjećaju sigurnima te da povrate povjerenje u svijet oko sebe i da integriraju taj događaj u postojeće životno iskustvo.

Psihološka prva pomoć

Psihološke krizne intervencije se odnose na metode koje se koriste da bi se pružila trenutačna i kratkotrajna pomoć pojedincima koji su proživjeli događaj koji je prouzročio emocionalne, kognitivne, tjelesne i ponašajne probleme. Kriza se odnosi na bilo koju situaciju u kojoj pojedinac osjeća da je izgubio sposobnost suočavanja sa stresom. To se obično odnosi na životno-prijeteće situacije poput prirodnih nesreća (potresi, poplave), ubojstava, seksualnih napada, na različite bolesti, na smrti bliske osobe i sl. Krizne intervencije provode posebno osposobljeni stručnjaci za mentalno zdravlje te suradnici koji pomažu u njihovom provođenju.

Cilj kriznih intervencija je pomoći ljudima da se lakše nose s traumatskim događajem te da taj isti događaj integriraju u svoje životno iskustvo da bi mogli nastaviti s normalnim životom. Predstavljaju oblik prevencije te se na taj način sprječavaju teže posljedice kriznih događaja. Osobama se pomaže da povrate osjećaj kontrole nad vlastitim životom te se na taj način reducira osjećaj bespomoćnosti.  Također, osvještava se težina onoga što se dogodilo te se radi na priznavanju toga sebi i drugima. Međutim, ohrabrivanje osoba da izraze uznemirujuće osjećaje i emocije se ne preporučuje dok  ne razviju bolje mehanizme regulacije emocija.

Psihološka krizna intervencija se obično provodi u formi intervjua. Započinje procjenom onoga što se dogodilo te reakcijama pojedinaca na krizu koje mogu biti emocionalne (strah, ljutnja, krivnja, žalost), kognitivne (poteškoće koncentracije, zbunjenost, noćne more), tjelesne (glavobolje, vrtoglavice, umor, mučnina) te ponašajne (poteškoće s apetitom i spavanjem, nemir, izoliranost).

U početku je najvažnije uspostaviti povjerenje, a nakon toga procjenjuje se ranija razina funkcioniranja, adaptivni kapaciteti, socijalna mreža, javljanje eventualnih suicidalnih ideja i sl. Osobe se educiranju o reakcijama u takvim situacijama te im se naglašava da su njihove reakcije normalne u takvim uvjetima te da su privremene.  Pomaže im se pri razumijevanju događaja te njihovih reakcija i osjećaja. Također se zajedno istražuju njihove strategije suočavanja. Istražuju se moguća rješenja, pruža im se pomoć u poduzimanju konkretnih akcija, a prati ih se i neko vrijeme nakon završetka intervencije.

Savjetnik treba ohrabriti osobu da pronađe alternativna rješenja i nove mehanizme suočavanja. Važno je da osoba zahvaćena traumom bude ta koja će u konačnici riješiti taj problem  i da savjetnik to ne napravi umjesto nje. Iako to može ubrzati razrješenje krize, spriječit će osobu da razvije vjeru u svoje sposobnosti.

Također, radi se na reduciraju intenziteta stresa te se osobu pokušava zaštiti od dodatnih stresora. Pomaže im se i u organiziranju i mobilizaciji snaga te pri uspostavljanju prijašnje razine funkcioniranja i sprečavanju budućih neprilagođenih ponašanja i emocionalnih slomova.

Intervenciju je potrebno provesti u što kraćem roku od kriznog događaja, a namijenjena je izravnim žrtvama traumatskog događaja, najbližoj rodbini i očevicima, spasiocima i profesionalnim pomagačima te svima koji osjećaju efekte događaja na svoje psihičko stanje. Nastoje se što prije ukloniti posljedice kriznog događaja te uspostaviti normalna razina funkcioniranja.

Pretpostavlja se da će se osoba nakon 4-6 tjedana (prema nekim autorima i do 8 tjedana) ili vratiti na nekadašnji nivo funkcioniranja ili će uspostaviti novu ravnotežu koja će biti ili bolja ili lošija od one koje je postojala prije kriznog događaja. Dakle, ono što je najvažnije kod psiholoških intervencija jest sprečiti uspostavljanje  lošijeg načina funkcioniranja. Navodi se da je pomoć koja je pružena u periodu od nekoliko tjedana nakon krize efikasnija nego intenzivnija intervencija u periodu kada je osoba manje otvorena za primanje pomoći. Psihološkom intervencijom ubrzava se poces stabilizacije zajednice te su posljedice po psihičko zdravlje znatno manje.

Prenošenje tekstova s portala dopušteno isključivo u skladu s Uvjetima korištenja