Home / Klinička psihologija / Razumjeti autizam

Razumjeti autizam

Učestalost javljanja autizma i ostalih pervazivnih poremećaja

Poremećaji iz autističnog spektra svrstavaju se među najčešće razvojne poremećaje koji počinju u djetinjstvu i perzistiraju kroz život pojedinca. Karakteriziraju ih problemi u socijalnim interakcijama i komunikaciji, te ograničena i ponavljajuća ponašanja, interesi i aktivnosti.

Iako  novije studije pokazuju da je broj djece s poremećajima iz autističnog spektra sve veći, postavlja se pitanje raste li taj broj doista ili su stručnjaci danas bolji u otkrivanju i dijagnostici takvih slučajeva, novih ili onih koji su ranije prošli neopaženo, te možda i s krivom dijagnozom. Također, u nekim zemljama, sve veći broj osoba s poremećajima iz autističnog spektra dijelom je rezultat postavljanja dijagnoze u sve ranijoj dobi. Još je 1994. godine prema Američkom psihijatrijskom udruženju taj omjer bio 4-5 slučajeva na 10 000 osoba. Već 2009. godine Fombonne izvještava o omjeru 22 na 10 000 za autizam, dok je za sve pervazivne poremećaje (osim Rettovog sindroma) taj omjer čak 70 na 10 000 osoba. Nadalje, svi pervazivni poremećaji, osim Rettovog sindroma (koji  se gotovo uvijek javlja kod djevojčica),  javljaju se češće kod muške djece u omjeru 3 ili 4:1. Kod visoko funkcionalnog autizma i Aspergerovog sindroma taj je omjer još veći,  od 6:1 pa sve do 15:1.

Uzroci autizma i ostalih pervazivnih poremećaja

U prijašnjim člancima je opisano kako je došlo do prepoznavanja autizma, te njegove definicije kao razvojnog poremećaja. Također su pojašnjene i glavne razlike između pojedinih pervazivnih poremećaja. No, ono što se cijelo vrijeme nameće kao jedno od najvažnijih pitanja jest što je u njihovoj podlozi? Kako i zbog čega dolazi do takvih poremećaja? Iako je razumijevanje poremećaja iz autističnog spektra napredovalo od vremena kad je Kanner  prvi put zapazio nešto neobično u ponašanju skupine djece, još uvijek se ne zna mnogo o njihovim uzrocima. On je u to vrijeme pretpostavio da je uzrok u emocionalno hladnim i neosjetljivim roditeljima koji ne prihvaćaju svoje dijete. Posebno je isticao hladnoću majke (tzv. „refrigerator mothers“) kao uzrok nastanka autizma. Takvo se objašnjenje dugi niz godina smatralo ispravnim  što je traumatiziralo brojne roditelje sve dok se nisu pojavili novi dokazi koju su opovrgnuli tu teoriju.

Iako se danas zna da su poremećaji iz autističnog spektra rezultat neurološke abnormalnosti, uzrok tih problema, u većini slučajeva, ostaje i dalje nepoznat. Različita istraživanja ukazuju na važnu ulogu gena u nastanku autizma, no također se smatraju važnim okolinski, imunološki,  metabolički i drugi faktori.

babyPretpostavlja se da ne postoji samo jedan odgovoran gen već je riječ o skupini gena koji svojom kombinacijom povećavaju rizik od nastanka poremećaja. Studije na jednojajčanim i dvojajčanim blizancima smatraju se značajnim u genetskim istraživanjima budući da jednojajčani blizanci dijele sve gene, dok dvojajčani dijele samo polovicu gena.

Dakle, prema tome, veća frekvencija javljanja pervazivnih poremećaja među jednojajčanim blizancima ukazala bi na utjecaj gena na njihovo javljanje. No, treba spomenuti da su takvi blizanci i fizički slični, te najčešće odrastaju u istom okruženju što dovodi do veće vjerojatnost da će se i okolina prema njima ponašati na sličan način. Studije jednojajčanih blizanaca pokazale su ukoliko jedno dijete  ima poremećaj iz autističnog spektra, u 60-90% slučajeva i drugo će dijete će biti zahvaćeno tim poremećajem. Kod dvojajčanih blizanaca taj postotak je bio od 0-24%. U provedenim obiteljskim studijama pokazalo se da je u obiteljima s djetetom koje već ima autizam, vjerojatnost da će i drugo dijete imati autizam 3-8%, a ako dva djeteta već imaju autizam, ta vjerojatnost raste do 35 % za treće dijete.

Kod 10% djece uzroci poremećaja iz autističnog spektra mogu biti povezani s metaboličkim poremećajima (neliječena fenilketonurija), kongenitalnim infekcijama (rubeola, citomegalovirus), genetskim poremećajima (krhki X sindrom, tuberozna skleroza, Downov sindrom), razvojnim abnormalnostima mozga (mikrocefalija, makrocefalija), te nekim neurološkim poremećajima stečenim nakon porođaja (bakterijski meningitis). Svaki od njih sam za sebe ne dovodi do poremećaja iz autističnog spektra već je moguće da genetski faktori u interakciji s okolinom dovode do povećanog rizika za njihovo javljanje. Rettov sindrom je jedini od pervazivnih poremećaja koji ima nešto jasniji genetski uzrok. Pokazalo se da je u više od 80 % slučajeva za Rettov sindrom odgovorna mutacija gena MeCP2.

S obzirom na ranu dijagnostiku poremećaja, pretpostavlja se da je vrijeme pojačanog rizika od mogućih štetnih utjecaja iz okoliša prenatalni ili rani postnatalni period. Garner i sur. (2009) su proveli meta-analizu te zaključili da su komplikacije u trudnoći vezane uz korištenje nekih lijekova povezane s povećanim rizikom za autizam. U nekim istraživanjima se pokazalo da su djeca čije su majke za vrijeme trudnoće uzimale lijek za epilepsiju, a čiji je sastavni dio valproična kiselina, izložena značajno većem riziku od razvoja autizma i drugih neurorazvojnih poremećaja.

stripTakođer, ranije su se javljale neke pretpostavke o povezanosti autizma sa cjepivima u ranoj dobi, posebno s MPR cjepivom za rubeolu, ospice i zaušnjake, no 2001. Institut za medicinu je proveo studiju koja je pokazala da nema dokaza o njihovoj povezanosti. Provedene su i druge studije (Uchyama i sur, 2007; Baird i sur, 2008; Mrozek-Budzyn i sur, 2010, prema Dietert i sur, 2010) koje također nisu pronašle nikakvu vezu između navedenog cjepiva i autizma. Zatim, raspravljalo se i o cjepivu sa timerosalom, konzervansom na bazi žive, s obzirom da je poznato da je živa neurotoksin, koji dovodi do oštećenja motorike, te intelektualnih funkcija kao i do oštećenja vida. No, provedeno istraživanje u SAD-u, Švedskoj i Danskoj (2008) je pokazalo se da nema dokaza o njegovom utjecaju na javljanje autizma. Bez obzira što istraživanja nisu potvrdila povezanost cjepiva i autizma, Medicinski institut 2004. godine ipak nije odbacio mogućnost da je to moglo doprinijeti razvoju poremećaja kod manjeg broja pojedinaca.

Nedostatak vitamina D, kao i folne kiseline, se spominju kao još neki od faktora koji bi mogli utjecati  povećani rizik za autizam. Važno je naglasiti da nije pronađen samo jedan uzročnik iz okoline ili specifična kombinacija uzroka nego je vjerojatnije da postoje pojedinci koji su osjetljiviji na različite štetne tvari iz okoline, te ujedno imaju i određenu genetsku predispoziciju što dovodi do povećanog rizika.

mozakPo pitanju uzroka, također je potrebno istaknuti da su znanstvenici otkrili razlike u razvoju mozga kod osoba s poremećajima iz autističnog spektra, točnije u njegovoj strukturi i funkcioniranju. Djeca s pervazivnim poremećajima često se rađaju s povećanim obujmom glave. Povećanje u rastu mozga u ranoj dobi i promjene u volumenu sive i bijele tvari upućuje na neurorazvojni poremećaj. Neke studije ukazuju na abnormalnost u povezanosti različitih područja mozga, dok EEG istraživanja pokazuju abnormalnost moždanih valova kod autista. Također, istraživanja pokazuju da postoje razlike u specifičnim područjima mozga (frontalno područje mozga, limbički sustav, bazalne gangije, područja malog mozga), te se pretpostavlja se da je to uzrok njihovih poteškoća na emocionalnom planu, te u socijalnim interakcijama i imitaciji.

Uz navedene uzroke još se spominje disfunkcija serotonina kao mogući faktor u nastanku autizma. Naime, djeca s autizmom imaju povećanu razinu serotonina. Kod djece koja nemaju autizam, razina serotonina mjerena PET skenerom je u ranoj dobi izrazito visoka, te se s odrastanjem smanjuje. Kod autistične djece sinteza serotonina postepeno se povećava  između 2. i 15. godine kad doseže 1,5 puta veću razinu nego u osoba bez autizma.

Kognitivne teorije poremećaja autističnog spektra

Bihevioralni model promatra karakteristike poremećaja autističnog spektra kroz ponašanje; vidljivu manifestaciju poremećaja tj. poznatu trijadu oštećenja socijalnih interakcija i komunikacije, te ograničenih i ponavljajućih ponašanja, interesa i aktivnosti. S druge strane, kognitivni model pokušava razumjeti način na koji takva osoba doživljava svijet oko sebe i u sebi. Da bi se razvio što uspješniji tretman, osim bihevioralnog modela, bilo je potrebno razviti i kognitivni teorijski model koji će pokušati objasniti što je kod te djece oštećeno, a što očuvano. No, iako predloženi teorijski modeli objašnjavaju samo neke aspekte poremećaja, te  još uvijek ne postoji samo jedna teorija koja bi objasnila sve aspekte spektra autizma, ti modeli nam ipak pružaju  korisne smjernice za potpunije razumijevanje njihovih poteškoća.

Teorija uma

Ova teorija pretpostavlja da djeci s autizmom nedostaje sposobnost razumijevanja svog mentalnog stanja i mentalnog stanja ljudi oko sebe, te razumijevanje povezanosti mentalnih stanja i akcija. Naime, dijete kod kojega nema značajnijih odstupanja u razvoju, u dobi od oko 4 godine, razumije da drugi ljudi imaju misli, vjerovanja, želje i namjere koji utječu na njihovo ponašanje. Također, razumiju da različiti ljudi imaju različite misli, što vodi razlikama u njihovom ponašanju. Teorija uma pretpostavlja da je ta sposobnost oštećena kod autizma, te da oni jednostavno ne razmišljaju o tome da drugi uopće imaju misli.

Teorija slabe središnje povezanosti

Ova teorija pretpostavlja da je glavni problem kod autistične djece njihova ograničena mogućnost sagledavanja šire slike. Pretjerano su usmjereni na detalje pri čemu ne uspijevaju iz njih stvoriti smislenu cjelinu tj. zaključivati iz konteksta. Autisti npr. bolje pamte nepovezani materijal od ostatka populacije, dok s povezanim materijalom imaju poteškoće ili npr. slagalicu slažu na osnovi oblika dok se ostali ljudi pri slaganju služe slikom. Također, kada se igraju nekom igračkom, često se usmjeravaju na dijelove igračke, a ne na cijelu igračku (npr. igraju se kotačima automobila).

Teorija izvršnih funkcija

Izvršne funkcije su kontrolne, samoregulirajuće funkcije koje usmjeravaju i organiziraju ljudsko ponašanje, te uključuju sposobnosti koje pojedincu omogućuju da se uspješno angažira u svrhovitom ponašanju. Ova teorija pretpostavlja da je autistično ponašanje djelomično uzrokovano poteškoćama u radnoj memoriji, planiranju, sposobnosti inhibicije, kognitivnoj fleksibilnosti i drugim oblicima izvršnih funkcija. Kao rezultat tih oštećenja kod autistične djece se javljaju stereotipna i rigidna ponašanjima.

U idućem članku pročitajte nešto više o dijagnostici i tretmanu poremećaja iz autističnog spektra.

Reference

Reference

Akanksha, M., Sahil, K., Premjeet, S., Bhwana, K. (2011). Autism spectrum disordera (ASD), International Journal of Research in Ayurveda and Pharmacy, 2 (5), 1541-1546

Cumine, V., Dunlop, J., Stevenson, G. ( 2009). Autism in the Early Years, Taylor and Francis e-Library, London and New York

Dietertm R.R., Dietert, J.M., DeWitt, J.C. (2010). Environmental risk factors for autism, Emerging Health Threats. 2011, Vol. 4, p1-11.

Kay, J., Tasman, A. (2006). Essentials of psychiatry, John Wiley and sons, Chichester

National Professional Development Center on Autism Spectrum Disorders (2008). Understanding Pervasive Developmental Disorders nad Autism Spectrum Disorders, FPG Child Development Institute, The University of North Carolina

Parner, T.P., Thorsen, P., Dixon, G., de Klerk, N., Leonard, H…..Glason, E.J. (2011). A Comparison od Autism Prevalence Trends In Denmark and Western Australia, Journal of Autism and Developmental Disorders. December 2011, Vol. 41 No.. 12, p.1601-1608

Rešić, B., Solak, M., Rešić, J., Lozić, M. ( 2007). Pervazivni razvojni poremećaji, Pediatria Croatica, 51 (Supl 1), 159.166

Saracino, J., Noseworthy, J., Steiman, M., Reisinger, L., Fombonne, E. (2010). Diagnostic nad Assessment Issues in Autism Surveillance and Prevalence, Journal of Developmental and Physical Disabilities. August 2010, Vol. 22 Issue 4, p317-330

http://zvu.hr/~mirna/NEUROPSIH%20PREDAV%20WEB/Izvrsne%20funkcije_2012.pdf

http://www.scribd.com/doc/75480714/specifi%C4%8Dnosti-rada-s-djecom-s-poreme%C4%87ajima-autisti%C4%8Dnog-spektra

Autor: Anđela Smolić-Ročak

Magistra psihologije s posebnim interesom za kliničku i evolucijsku psihologiju. Ne voli sve što vole mladi. U slobodno vrijeme gleda daleko previše serija, te pročita pokoju knjigu. Također uživa u igranju šaha, obično protiv sebe. Učestalo pobjeđuje. Ostale hobije je zagubila za vrijeme studija psihologije. Intenzivno radi na njihovom vraćanju.

7 komentari

  1. Ako nema veze cjepivo objasnite mi kako to da moj sin i još trojica njegovih vršnjaka iz našeg grada (sva četvorica sa pervazivnim razvojnim poremećajem i autističnim spektrom) imaju povišenu,a neki čak i izrazito povišenu živu i aluminij u krvi?Kako su ti metali dospjeli u krv u toj količini?Nije istina da istraživanja nisu povezala autizam i cjepivo,ali postoji više tipova autizma.Našoj djeci u Londonu je dokazan imunološki autizam uzrokovan cjepivom!nIJE SVAKI AUTIZAM UZROKOVAN CJEPIVOM I NEĆE KOD SVAKOG DJETETA CJEPIVO DOVEST DO AUTIZMA NO KOD NEKE DJECE HOĆE!Dokad ćete cjepiva držat kao zlatne krave medicine?Kakvi ste vi znanstvenici?Znanost mora dovodit SVE u pitanje!Također kod naše djece(a neki su i ponavljali više puta genetičke testove) nije utvrđen gen ni skupina gena krivih za autizam,tj.nemaju genetički uzrokovan autizam.Zašto u prvi plan gurate jedan tip autizma-GENETIČKI,a imunološki i metabolički-za koji su kriva današnja društva i farmacija gurate pod tepih.Zašto namjerno mjesate sve u isti lonac!Stavite jedno do drugog djete s genetičkim i imunološkim autizmom i nećete ni posumljat da ta djeca imaju istu dijagnozu!Toliko su različiti da će se i znanost i terapeuti i medicina i društvo u globalu morat dobrano pozabavit tim.Zato i ima sve više autista.Prije su brojili samo one “rođene” autiste,a sad sve više djece doslovno oboljeva ili biva zaraženo autizmom!

  2. Anđela Smolić-Ročak

    Poštovani, hvala na komentaru. U ovom članku cilj je bio pojasniti pervazivne poremećaje široj populaciji bez iznošenja vlastitog mišljenja ili izražavanja stava koristeći se dostupnom literaturom i istraživanjima. Možda nije dovoljno jasno istaknuto, ali u tekstu je navedeno kako medicinski institut nije odbacio cjepivo kao mogući uzrok autizma u pojedinim slučajevima. Također, slažemo se kako je potrebno sve ispitati i raditi istraživanja dok se ne dođe do uzroka.

  3. S obzirom da djeca s poremećajem iz spektra autizma imaju između ostalog i oslabljen neurološki sustav, cjepivo možda može biti okidač za isti, ali ne i uzrok. To je ipak razlika. Dijete bez cjepiva bi svejedno moglo razvti autizam, ali možda u nešto blažem obliku. Problem je što je nekad jako teško kod male djece uopće vidjeti i simptome autizma, a kamoli išta drugo. Ono što bi moglo pomoći je odgađanje cijepljenja, dok se ne vidi da li je dijete rizično.
    Međutim, istraživanja to tek trebaju potvrditi. Ono što su dosad pokazala je da nema nikakvih dokaza da cjepiva izazivaju autizam kod inače zdrave djece. Samo što su pristaše antivakcinacijskog pokreta puno glasnije od struke…

  4. Marine , kod beba starih svega par sati , kad prime prvo cjepivo , sasvim sigurno se ne može sa sigurnošću vrditi da nemaju neki od neuroloških poremećaja … ili ipak mogu , čim ih sve od reda cijepe za BCG i Hepatitis B ?

    Zadnja istraživanja povezuju cjepivo za Hepatitis i određena neurološka oštećenja – ili slijedom tvog upisa , možemo konstatirati da je to oštećenje već bilo prisutno , al se nije primjetilo … ?

    Zašto se ne odgode rana cijepljenja i zašto se ne odrade testovi za imunitet kod beba prije nego ih se cijepi ?

  5. Naša djeca su imala povećane metale,sukladno njima i parazite,oštećen im je neurološki i imunosni sustav-dovoljno da se prikaže klinička slika autizma.Moje djete je iznimno inteligentno,nema ni naznake mentalnih ili duševnih poteškoća ali mu je neurološki sustav oštećen,a to se očituje ogromnim problemima senzorike ,govora,ma bilo kave komunikacije.Grnetika je isključena!Kako su se njemu pojavila ta neurološka oštećena,nije bio neurorizično djete,apgar 10/10,normalan razvojan tjek,uredno praćen pedijatriski.Da nema povećanih metala,da je on iole sličan osobama koje se javnosti prikazuju,a to su autisti s mentalnim oštećenjima-ne bi sumljala u cjepivo,a ovako ono mi je jedini mogući uzrok!!!Zanimljivo da u našoj državi ne postoji protokoli(niti ga možete dobit na uputnicu)utvrđivana teških metala i parazita za djecu koja imaju utvrđene poteškoće u neurološkom razvoju,dok neke države(koje nemaju zakonsku obavezu cjepljenja imaju),tu nešto smrdi!!!

  6. pričalice kažeš da je genetika isključena—to nije moguće— obrada sa cijelim genetskim kartama se radi jedino na institutima…istina je da nema dokaza da je povezano sa roditeljskim genima tj.to je u većini slučajeva isključeno…pošto se točno nezna što uzrokuje autizam nemože se 100% sigurnošću tvrdit da ga nešto uzrokuje…činjenica je da dosta djece nije cijepljeno i da imaju autizam…a epigentetika se još istražuje–ono što sad znamo je da neznamo sve ni o autizmu ni o genetici,a ni o cjepivima…

  7. Da biste se bavili dijagnostikom – trebalo bi da budete malo luckasti a terapijom potpuno ludi. Na terapiju dolaze normalni ljudi koji se ne uklapaju u nenormalni svet … ma ovo liči na igru dvostrukog ludila. Neće vama pomoći niti jedan psihijatar ni psihoterapeut dok ne platite njegovo vreme a svoju krivicu. Osećaj krivice leži u svakom ludilu. Pošteno platite i pošteno se oslobodite osećanja krivice!

Komentiraj

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *

*

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

Vrati se gore