Utjecaj naslijeđa i okoline na intelektualne sposobnosti

S obzirom da ljudska inteligencija zauzima važno mjesto u svijetu u kojem živimo, znanstvenike je zanimalo koji faktori utječu na razvoj te sposobnosti. Jedno od kontroverznijih pitanja na koje se pokušalo odgovoriti jest, radi li se o nasljednoj osobini ili osobini koja se razvija pod utjecajem različitih okolinskih faktora. Unatoč ekstremnim početcima, suvremeno stajalište je da oba faktora (naslijeđe i okolina) utječu na inteligenciju, a fokus znanstvenika je na otkrivanju njihove međusobne interakcije tijekom razvoja čovjeka.

Može se primijetiti kako se novija istraživanja o utjecaju naslijeđa i okoline znatno razlikuju od početnih pokušaja koji sežu još u drugu polovicu 19. st., kada je F. Galton pokušao objasniti nasljeđivanje inteligencije u svojoj knjizi „Nasljedna genijalnost“. Davne 1869. Galton se počeo baviti idejom povećanja mentalnih sposobnosti čovjeka kroz generacije, a putem selektivnog razmnožavanja (tzv. eugenika). Galton je pretpostavljao da se korištenjem znanja o genetici mogu poboljšati određena svojstva ljudske vrste. U svojoj je knjizi prikazao rezultate istraživanja obiteljskih stabala istaknutih pojedinaca iz različitih područja ljudskih djelatnosti. Prema njegovoj analizi, ugledni pojedinci su češće imali ugledne potomke. Osim toga, bliži srodnici su bili sličniji po ugledu od daljih srodnika. To je za Galtona bila potvrda da se inteligencija nasljeđuje. Međutim, u svom tada revolucionarnom istraživanju, izostavio je ostale faktore koji mogu utjecati na ljudsku inteligenciju, a koji su uključeni u suvremenijim istraživanjima.

Kasnija istraživanja istog problema spadaju u područje bihevioralne genetike koja ispituje utjecaj gena u nastanku individualnih razlika u inteligenciji. U tom području, studije se dijele na obiteljske studije, studije usvojenja, studije blizanaca i kombinacija studija usvojenja i blizanaca.

Kako istraživanjem utvrditi utjecaj naslijeđa, a kako okolinske utjecaje? U prvom slučaju bi ispitanici trebali biti monozigotni (jednojajčani) blizanci jer imaju isti genetski kod. Tada se visoka povezanost između intelektualnih sposobnosti kod blizanaca odvojenih odmah po rođenju može izravno pripisati nasljednosti.  Međutim, iako se pretpostavlja  da su monozigotni blizanci genetski identični i da se njihove razlike u fenotipu mogu pripisati okolinskim faktorima, poznato je da zbog kongenitalnih utjecaja (utjecaji na plod u maternici), monozigotni blizanci u trenutku rođenja nisu identični. U drugom slučaju bi ispitanici trebali biti različitog genetskog koda, ali odrastati u istim okolinskim uvjetima (npr. usporedba biološkog i usvojenog djeteta u nekoj obitelji).

Kako definiramo nasljedne faktore, a kako okolinske?

Aljabber (2001) ističe kako je nasljeđivanje proces prenošenja specifičnih osobina, sa roditelja na njihove potomke, putem gena. S druge strane, okolinski utjecaji su zbroj različitih vanjskih uvjeta (društva, socioekonomskog statusa, kulture i životnog iskustva) koji mogu utjecati na razvoj pojedinca. Oba faktora međusobno utječu na inteligenciju, samo na različite načine.

Brojne studije dokazale su utjecaj nasljeđa na inteligenciju. Uspoređivanjem inteligencije monozigotnih blizanaca odgajanih skupa, dobila se prosječna korelacija od 0,86, što nije velika razlika od koeficijenta koji se dobije retestiranjem intelektualnih sposobnosti iste osobe, a iznosi oko 0,903.

To znači da monozigotni blizanci postižu na testovima skoro jednake rezultate kao što bi postigla jedna osoba koju testiramo u dvije različite vremenske točke. Nadalje, korelacije između rezultata na testovima monozigotnih blizanaca odgajanih odvojeno, iznose oko 0,72. Identične rezultate dobili su Toga i Thompson (2005), dok su Devlin, Daniels i Roeder (1997) dobili prosječnu korelaciju od 0,74. S druge strane, korelacije između rezultata na testovima dizigotnih (dvojajčanih) blizanaca odgajanih skupa iznose oko 0,60. Plomin (2003) ističe kako postoji značajan genetski utjecaj na razvoj g-faktora inteligencije (opći faktor), a koji je jači nego za bilo koju drugu osobinu.

Konačno, neki znanstvenici smatraju da je stupanj nasljednosti inteligencije oko 50%, dok drugi procjenjuju da bi on mogao biti čak 60-70%. Naime, to ne znači da smo naslijedili 50% (ili 60-70%) inteligencije, nego da se 50% (ili 60-70%) razlika u našoj i inteligenciji drugih, može pripisati genetskim faktorima.

Genetski efekti su, osim za opću sposobnost (g-faktor), utvrđeni i za specifične domene kognitivnog funkcioniranja kao što su verbalna, spacijalna, perceptivna brzina i pamćenje.

Interakcija naslijeđe-okolina

Pretpostavlja se da će inteligentniji roditelji stvarati poticajniju okolinu za svoje potomke, što znači da će im omogućiti pristup intelektualnim sadržajima, edukaciji i sl. Isto tako, genetski inteligentnija djeca će uspješnije istraživati i oblikovati svoju okolinu, što će potaknuti njihov genetski potencijal.

Djeca s višim IQ-om najčešće odrastaju u obiteljima koje visoko vrednuju stjecanje znanja i školovanje. S druge strane, djeca koja odrastaju u obitelji u kojoj je naglasak na stjecanju primarnih znanja koja uključuju preživljavanje, obično nisu visoko motivirana niti stimulirana, te se pretpostavlja da će postizati niže rezultate na testovima inteligencije. Zarevski (2000) navodi kako osiromašena okolina negativno utječe na rezultate u testovima inteligencije.

Istraživanja su također pokazala da se utjecaj naslijeđa povećava s dobi, od ranog djetinjstva, preko adolescencije, do rane odrasle dobi. Isto tako, okolinski faktori utječu na razvoj u ranim godinama, dok se u odrasloj dobi smanjuje njihov utjecaj, a sve više dolazi do izražaja nasljedna komponenta.

Zaključno, premda su suvremenija istraživanja utvrdila da naslijeđe i okolina utječu na intelektualno funkcioniranje, još uvijek se ne može odrediti točan doprinos svakog od njih. Neki od razloga zašto je tako su pitanje etičnosti provođenja takvih istraživanja na ljudima (npr. razdvajanje monozigotnih blizanaca po rođenju, drastično variranje okolinskih uvjeta i sl.), te metodološki problemi (npr. različiti statistički problemi, različiti uzorci, nedostatak informacija o biološkim roditeljima, dob usvajanja djeteta i sl.). Prema dosadašnjim spoznajama, naslijeđe i okolina interaktivno djeluju na ljudske intelektualne sposobnosti. Naslijeđe se može shvatiti kao osnova i potencijal koji pojedinac ima, dok okolinski  faktori stimuliraju ostvarenje tog potencijala.