Tko je bolji u higijenskim navikama? Žene ili muškarci?

Dobro dečki, čini se da žene ponovno pobjeđuju! U čemu?

Naime, rezultati najnovijih istraživanja pokazuju kako su žene sklonije češćem pranju ruku, nakon korištenja javnog zahoda, u odnosu na muškarce. Zašto je to tako?

Odgovor na ovo pitanje pokušali su ponuditi istraživači s američkog sveučilišta. Berry i sur. metodom opažanja promatrali su ispitanike tijekom obavljanja nužde u javnom zahodu Sveučilišta. U istraživanju su sudjelovale tri skupine ispitanika:  skupina ispitanika žena i muškaraca koji su koristili toalet kabinu tijekom obavljanje nužde (34 žena i 32 muškarca), skupina muškaraca koji su koristili pisoar (N=64) i skupina ispitanika muškaraca koji su bili primorani koristiti toalet kabinu zbog postavljenog znaka o privremenom kvaru pisoara, tijekom obavljanja nužde.

Istraživači su zapravo „špijunirali“ korisnike javnog zahoda. Naime, nakon ulaska korisnika u javni zahod, istraživač opažač skriven u jednoj od slobodnih toalet kabina zabilježio bi situaciju ispitivanja (pisoar ili toalet kabina). Potom bi, pri procjeni je li sudionik u relativnom mirnom položaju kao indikatoru započinjanja nužde, uključio štopericu i mjerio vrijeme obavljanja nužde u zahodu. Slično tome, u istraživanju se mjerilo i vrijeme pranja ruku, odnosno vremenski period od uključivanja vode u umivaoniku pa do zatvaranja.

Deskriptivni podaci upućuju da postotak učestalosti pranja ruku kod svih skupina varira od 59,4% do 91%.

Najviši postotak utvrđen je kod skupine žena koje su koristile toalet kabinu, a najniži kod skupine muškaraca koji su koristili pisoar. Zanimljivo, razlike u učestalosti pranja ruku kod skupine muškaraca koji su koristili toalet kabinu i iste skupine žena nisu se pokazale statistički značajnima. Nasuprot tome, obje skupine ispitanika bile su sklonije češćem pranju ruku u odnosu na skupinu muškaraca koja je svojevoljno koristila pisoar.

Postavlja se pitanje: peru li muškarci češće ruke nakon korištenja toalet kabine zbog (vjerojatno) obavljene „velike“ nužde ili, pak, zato što bi mogli percipirati toalet kabine prljavijim?  Usporedbe učestalosti pranja ruku kod skupine muškaraca koji su koristili pisoar, zbog lažno postavljenog znaka privremenog kvara, i skupine koja je koristila toalet kabinu nisu se pokazale statistički značajnim.

Ipak, promatranjem vremena pranja ruku kod skupine muškaraca, ispitivanih u različitim situacijskim kontekstima, dobiveno je najduže pranje ruku kod skupine koja je svojevoljno koristila toalet kabinu. Dobiveni rezultati upućuju kako je ipak pranje ruku kod muškaraca češće povezano s nuždom koju obavljaju, nego mjestom obavljanja nužde. Međutim, zabrinjavajuća je činjenica da je vrijeme pranja ruku kod svih skupina sudionika bilo mnogo kraće od vremena nužnog za otklanjanje štetnih klica (minimalno 20 sekundi), preporučenog od strane Centra za prevenciju i kontrolu bolesti.

 Zaključno, istraživanje je prilično zanimljivo, ali možda ne i etično. Narušava li promatranje ljudi tijekom obavljanja nužde njihovu privatnost? Autori istraživanja ističu da nije tako. Prema njima, sve dok se ne ugrožava javni život osobe, a paralelno doprinosi rješavanju brojnih zdravstvenih problema, koji su rezultat nedovoljne higijene, istraživanje sadrži sve etične komponente.

Osim toga, postoje brojne manjkavosti istraživanja, poput subjektivnosti u korištenju metode opažanja, nedovoljno operacionaliziranih konstrukata, nedovoljno ispitivanih razloga o spolnim razlikama u učestalosti pranja ruku i slično. Možda bi jedan klasičan dobro osmišljen eksperiment,  koristeći objektivnije mjere pranja ruku i eventualnih indikatora bakterija, poput brisa ruku, dao nešto valjanije rezultate.

Prenošenje tekstova s portala dopušteno isključivo u skladu s Uvjetima korištenja