Evolucija pamćenja

Prije nekoliko godina, znanstvenici su se počeli zanimati za evoluciju pamćenja te postavljati pitanja kao što su: „zašto nam se razvilo pamćenje?  Za koje je specifične adaptacijske probleme ljudsko pamćenje dizajnirano da ih rješava?“

Pokušavajući odgovoriti na ta pitanja, Nairne i suradnici proveli su nekoliko eksperimenata. Od svojih sudionika tražili su da se zamisle u nekoj situaciji preživljavanja, npr. u savani bez osnovnih namirnica za život. Nakon toga su im na ekranu pokazali riječi, na primjer: zmija, glačalo, šuma, stolac. Ispitanici su trebali procijeniti koliko su te riječi važne za preživljavanje. Nakon toga su dobili test iznenađenja – trebali su se dosjetiti što više riječi koje su prethodno vidjeli i procjenjivali.

Istraživači su utvrdili da ljudi bolje pamte riječi koje su im važnije za opstanak. Time su uveli i potvrdili postojanje pojma adaptivno pamćenje. Adaptivno pamćenje podrazumijeva duže i bolje zadržavanje informacija u ljudskom pamćenju, koje su važnije za opstanak (npr. zmija, šuma). Za razliku od toga, informacije koje nisu tako važne za opstanak (npr. glačalo, stolac), ljudi kraće zadržavaju u pamćenju i zbog toga ih se slabije sjećaju nakon nekog vremena.

Netko će se možda zapitati: „Ne sjećamo li se ipak najbolje onih informacija koje više puta ponovimo, pokušamo ih zapamtiti i razmišljamo o njima, koje dobro procesiramo ili obradimo“? To je točno, međutim, Nairne i suradnici pokazali su da ljudi očito najbolje obrađuju informacije relevantne za preživljavanje pa ih se tako i najbolje sjećaju. U skladu s time,  uveli su i pojam procesiranje ili obrada u svrhu preživljavanja (survival processing). To je svaka obrada informacija u mozgu koja će poboljšati preživljavanje i prijenos ljudskih gena na buduće naraštaje.

McBride i suradnici odlučili su dalje proširiti istraživanje adaptivnog pamćenja te su proveli dva eksperimenta. U jednom od tih eksperimenata sudjelovalo je oko 135 ispitanika. Svaki ispitanik testiran je individualno. Ulaskom u laboratorij, ispitanik je izvlačio jednu kartu. Na karti je moglo pisati: opstanak, selidba ili ugodnost. Ispitanici, koji su izvukli opstanak su dobili sljedeću uputu:

„U ovom zadatku, željeli bismo da zamislite da se nalazite na pašnjacima (…). Tijekom sljedećih mjeseci, trebat ćete naći stalne zalihe hrane i vode i zaštititi se od predatora. Sada ćemo vam pokazati niz riječi, a vi trebate odrediti koliko su ove riječi važne za vas u ovoj situaciji opstanka…“.

Oni koji su izvukli kartu selidba dobili su sljedeću uputu: „U ovom zadatku, željeli bismo da zamislite da se selite u novi dom (…). Tijekom sljedećih mjeseci trebat ćete pronaći i platiti novu kuću i transportirati svoje stvari. Sada ćemo vam pokazati niz riječi, a vi trebate odrediti koliko su ove riječi važne za vas u ovoj situaciji selidbe…“.

Oni koji su izvukli ugodnost, dobili su sljedeću uputu: „U ovom zadatku pokazat ćemo vam niz riječi, a vi trebate procijeniti koliko su one ugodne za vas“.

Svakom ispitaniku zatim su, na ekranu, pokazane, jedna za drugom, identične riječi kao što su ih koristili Nairne i suradnici u svojim eksperimentima. Nakon što je procijenio sve riječi, svaki je ispitanik 2 minute ispunjavao sudoku križaljku, što je imalo za cilj, na kratko vrijeme, usmjeriti pažnju ispitanika na nešto drugo. Nakon toga, ispitaniku su se na sredini ekrana prikazala tri slova, npr. „gla…“, koja su nakon 4 sekunde nestala, a njegov zadatak bio je što brže napisati riječ koja mu prva padne na pamet, a koja počinje prikazanim slovima. Na isti način trebao je nadopuniti i preostalih 59 kombinacija slova, koje su prikazivane jedna za drugom.

Na kraju je ispitanicima objašnjena procedura istraživanja. Naime, slova koja su im na kratko prikazivana na ekranu bila su prva tri slova riječi koje su ispitanici već vidjeli kada su ih procjenjivali s obzirom na važnost u situaciji preživljavanja ili selidbe, odnosno s obzirom na ugodnost. Zbog toga su ispitanici vjerojatnije prva tri slova nadopunjavali upravo tim riječima, koje su vidjeli ranije. To se zove implicitno pamćenje što znači da je ispitanik zapamtio nešto, a da toga nije niti svjestan, iako to zapamćeno primjenjuje u sljedećem zadatku.

Istraživače je zanimalo razlikuju li se ispitanici u korištenju riječi iz prethodnog zadatka s obzirom na to koju su kartu izvukli i koju su uputu dobili. To je važno, budući da je time testirana pretpostavka o procesiranju u svrhu preživljavanja. Naime, svaka od opisanih uputa  iziskivala je od ispitanika nekakvu obradu informacija.

Ako ljudi najbolje obrađuju i sjećaju se informacija koje su relevantne za preživljavanje, onda bi se ispitanici koji su imali uputu vezanu uz preživljavanje,  trebali najbolje sjećati pogledanih riječi. Stoga, očekivalo se da će ih i najviše koristiti u zadatku nadopunjavanja slova. Statističke obrade su pokazale da se ispitanici iz skupine sa uputom: preživljavanje  nisu  značajno bolje sjećali pogledanih riječi od ispitanika sa drugim uputama. To znači da u ovom istraživanju nije potvrđena pretpostavka o procesiranju u svrhu preživljavanja.

Čini se da evolucija ovaj put ne uspijeva objasniti nenamjerno i nesvjesno pamćenje. Istraživači pretpostavljaju da možda adaptivno nenamjerno pamćenje ipak postoji. Međutim,  laboratorijski uvjeti nisu dovoljno slični stvarnim situacijama preživljavanja ljudskih predaka, koje su potaknule razvoj ovakvog pamćenja. Dodatna istraživanja vezana uz ovo pitanje svakako će biti potrebna.

Evolucijska psihologija dala je odgovore na mnoga pitanja  vezana uz čovjekovo doživljavanje i ponašanje. Iako postoji još mnogo pitanja u području evolucijske psihologije koja čekaju znanstveni odgovor, jedno je sigurno: (gotovo) svaki današnji čovjek, koji koristi mobitel, leti zrakoplovom i usput pije machiatto, odabran je prirodnom selekcijom. Spoznaja o tome može biti zaista zadivljujuća.

Prenošenje tekstova s portala dopušteno isključivo u skladu s Uvjetima korištenja