Home / Psiho Novosti / Povećana sklonost prejedanju i prevarama nakon igranja video igrica
Povećana sklonost prejedanju i prevarama nakon igranja video igrica

Povećana sklonost prejedanju i prevarama nakon igranja video igrica

Djeca i video igrice, moglo bi se reći da je to ljubav koja se razvija na prvi pogled.  Čim sjednu za računalo, vrijeme stane. Sati i sati provedeni u igranju video igrica i sjedenju za računalom, u zatvorenom prostoru, postaju beskonačni. Unatoč obožavanju video igrica, brojni roditelji zabrinuti su njihov utjecaj na dijete. Dugo sjedenje za ekranom računala može uzrokovati iskrivljenje kralježnice, oštećenje vida i sluha, odvlačenje djeteta od ljudske komunikacije i slično. U psihološkom smislu,  efekti video igrica na razvoj djeteta nisu razjašnjeni.  Logično  bi bilo zaključiti da pretjerivanje u bilo čemu nije posve dobro, pa tako niti u igranju video igrica.

Stoga su Gabbiadini i sur. (2013) ispitali utjecaj sadržaja video igrica na ponašanje djeteta. Preciznije rečeno,  cilj ovog istraživanja bio je ispitati efekte sadržaja video igrica na aspekte nemoralnog ponašanja (nedostatak samokontrole, varanje i agresiju). Pretpostavljeno je da će izloženost nasilnim video igricama povećati mnogobrojne aspekte nemoralnog ponašanja, posebice kod ljudi s visokim  moralnim distanciranjem.

U istraživanju je sudjelovalo 172 učenika srednje škole, dobi od 13 do 19 godina. Ispitanici su izloženi situaciji 35-minutnog igranja video igrica s nasilnim ili neutralnim sadržajem. Izmjerena je razina samokontrole, moralnog distanciranja, varanja i agresije. Mjeru samokontrole predstavljao je broj nepojedenih čokoladica postavljenih ispred računala. Ispitanicima je naglašeno da se, tijekom igranja igrica, mogu slobodno poslužiti čokoladicama. Međutim, upozoreni su kako je visoka konzumacija slatkiša ipak veoma nezdrava.

Za procjenu moralnog distanciranja korištena je subjektivna skala od 10 čestica, koju su ispitanici ispunjavali nakon završetka igre. Također, nakon igranja igrica ispitivana je sklonost varanju na sljedeći opisani način. Ispitanici su zamoljeni riješiti test logike koji im pruža mogućnost osvajanja ulaznica za sudjelovanje u nagradnoj igri (npr. dobivanje iPad-a). Svaki točno riješeni zadatak na testu rezultirao je preuzimanjem jedne  ulaznice iz postavljene omotnice.

Međutim, ispitanici su mogli samostalno uzeti ulaznice bez obzira na ostvareni uspjeh, ukoliko bi procijenili da ih nitko ne promatra. Promatrana je sklonost varanju, odnosno broj ulaznica samostalno preuzetih bez ostvarenog uspjeha na testu. Razina agresije izmjerena je pomoću kompetitivnog zadataka u kojem su ispitanici, nakon završetka igre, tzv. hipotetskom partneru u igri, putem slušalica zadavali eksplozivan, bučan  zvuk. Bilježena je glasnoća i duljina zadanoga zvuka.

Dobiveni rezultati pokazali su da tinejdžeri izloženi igranju nasilnih video igrica pokazuju nižu razinu samokontrole, veću sklonost varanju i agresiji u odnosu na tinejdžere izložene igranju igrica neutralnog sadržaja. Nadalje, kod skupine tinejdžera izloženih nasilnom ponašanju, koji su imali visoke rezultate na dimenziji moralnog distanciranja, utvrđena je najviša sklonost nemoralnim aspektima ponašanja.

Kod skupine onih koji su igrali igrice s neutralnim sadržajem, razlike  u ispitivanim varijablama s obzirom na dimenziju moralnog distanciranja nisu utvrđene. Dodatno, sklonost prejedanju, varanju i agresivnom ponašanju bila je izraženija kod dječaka u odnosu na djevojčice. Iako se ponašanje djevojčica promijenilo nakon igranja nasilnih video igrica, ono nije bilo toliko očito kao kod dječaka.

Bushman, kaoutor istraživanja, ističe kako je rizik igranja nasilnih video igrica znatno veći od ranije utvrđenog rizika  povećanja agresije. Rezultati istraživanja upućuju da igranje nasilnih video igrica predstavlja faktor rizika za razvoj antisocijalnog ponašanja. Ukoliko se uzme u obzir da  su u svakodnevnom životu djeca izložena igranju koje traje satima, a ne kratkotrajno kao u ovom laboratorijskom eksperimentu, zaista se može postaviti pitanje kakav će utjecaj imati na ponašanje. Ipak, potrebna su daljnja sustavna istraživanja koja bi stvorila kvalitetne teorijske osnove za istraživanje efekata nasilnih video igrica na psihološko funkcioniranje djeteta.

Reference

Reference

Gabbiadini, A., Riva, P. Andrighetto, L.,  Volpato, C., Bushman , B. J. (2013). Interactive Effect of Moral Disengagement and Violent Video Games on Self-Control, Cheating, and Aggression. Social Psychological and Personality Science.

Prenošenje tekstova s portala dopušteno isključivo u skladu s Uvjetima korištenja

Autor: Arta Dodaj

magistar psihologije sa izrazitim interesom za područje biološke osnove ponašanja, kao i područje socijalno poželjnog odgovaranja.

Komentiraj

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *

*

Vrati se gore