Home / Psihologija ličnosti / Kako osobine ličnosti utječu na uspjeh u školi

Kako osobine ličnosti utječu na uspjeh u školi

U prethodnom Velikih pet dimenzija ličnosti – mogli ste se upoznati s Big Five modelom ličnosti: kako je nastao i od kojih pet „velikih“ osobina se sastoji. Razlog popularnosti ovog pristupa je  korist u predviđanju ponašanja i ishoda u različitim aspektima života – poput zdravstvenog ponašanja, ishoda na poslu, te uspjeha u školi i na fakultetu. Tema ovog članka odnosi se na obrazovne ishode i njihovu povezanost s velikih pet osobina ličnosti – mogu li one utjecati na ocjene i stupanj obrazovanja, neovisno o drugim čimbenicima, poput inteligencije?

Naime, neki autori odbacivali su važnost ličnosti u predviđanju akademskog uspjeha. Oni su tu povezanost tumačili kao nusprodukt povezanosti inteligencije i pojedinih osobina ličnosti. Novija istraživanja ipak pokazuju da tome nije tako. Poropat (2009) je u svoju metaanalizu – postupak u kojem se statističkim putem kombiniraju i spajaju rezultati više istraživanja – uključio do sada provedene studije koje su se bavile utjecajem Big Five osobina ličnosti na obrazovne ishode. Sveukupni prikupljeni uzorak dosegao je 70,000 ispitanika svih obrazovnih razina, a rezultati su jasno pokazali kako ličnost uistinu igra važnu ulogu u navikama učenika i njihovom uspjehu.

Savjesnost kao nadomjestak inteligencije?

Dimenzija savjesnosti do sada se u istraživanjima dosljedno pokazivala značajnom u predviđanju prosjeka ocjena i akademskog uspjeha, posebice na fakultetskoj razini. Ukoliko razmotrimo osobine obuhvaćene ovom dimenzijom, jasno je kako mogu pridonijeti u školskom angažmanu i posljedično rezultatima učenika – samoefikasnost, urednost, težnja ka postignuću i samodisciplina neka su od ovih pojedinačnih obilježja povezanih sa prisutnošću na nastavi, odvajanju vremena za učenje i izvršavanje zadataka, motiviranost za pripremanje za nastavu te proaktivnost u svladavanju gradiva. Savjesnost je također povezana s kontinuiranim trudom i postavljanjem ciljeva te usredotočenošću na domaće zadatke, kao i regulacijom truda te boljim vještinama organizacije vremena. Upravo su osobine koje se odnose na ustrajnost, samokontrolu i težnju za postignućem one koje su najvažnije za uspjeh u srednjoj školi i fakultetu.

Zanimljivo je napomenuti i da se povezanost dimenzije savjesnosti i akademskog uspjeha povećava s godinama školovanja. Ova veza jača je stoga u srednjoškolskom i posebice fakultetskom obrazovanju, no što je slučaj u osnovnim školama. Jedan od mogućih razloga je i taj što se na višim obrazovnim razinama smanjuje i raspon razlika u inteligenciji, koja ima najveći pojedinački utjecaj na prosjek. Stoga je moguće zaključiti da u toj situaciji drugi faktori, poput savjesnosti, igraju veću ulogu u razlikovanju studenata.Također se može pretpostaviti i da se savjesnost ističe zbog načina rada na fakultetu, gdje se više cijeni samostalnost i proaktivnost u savladavanju sadržaja pri čemu studentima s višim rezultatima na ovoj dimenziji pomažu razvijenija samokontrola i usmjerenost na ciljeve koje si sami postavljaju.

Pitanje koje se može postaviti jest mogućnost praktične primjene ovih nalaza u obrazovnom kontekstu, odnosno – kako pomoći učenicima koji postižu niže rezultate kada je u pitanju savjesnost? Iako se ličnost ne može na jednostavan način promijeniti, korisno bi bilo identificiranje učenika koji bi zbog nesavjesnosti mogli imati loše rezultate. Tada bi ih bilo moguće uključiti u radionice ili programe kako bi se naučili efikasnijoj organizaciji vremena i aktivnosti vezanih uz školu te potaknulo na dosljednije izvršavanje obveza putem postavljanja ciljeva, samonagrađivanja ili sličnih psiholoških intervencija.

working schoolNeuroticizam – stres kao poticaj ili smetnja?

Druga važna dimenzija kada se radi o školskom postignuću je emocionalna stabilnost, odnosno njezin drugi pol – neuroticizam. Uvriježeno je mišljenje, dokazano mnogim istraživanjima, kako studenti visokog neuroticizma postižu niže rezultate na ispitima. Razlog tomu najvjerojatnije leži u anksioznosti kojoj su ovi pojedinci skloniji te zbog koje mogu pokazati manji učinak od onih emocionalno stabilnijih. Iako umjerena razina stresa može pozitivno djelovati na motivaciju, pretjerana zabrinutost koju ovi učenici osjećaju u situacijama poput usmenih ispita, ispitnih rokova ili vremenskog pritiska pri predaji eseja, seminara i sličnoga, može se odraziti i na njihova uvjerenja o vlastitim mogućnostima. Ovi pojedinci su također više usmjereni na svoja emocionalna stanja, što im može otežati koncentraciju na akademske zadatke te dovesti do lošijih rezultata.

Kao i u slučaju savjesnosti, povezanost neuroticizma sa školskim prosjekom, također je različita s obzirom na dob i razinu obrazovanja. Pri tome je ponešto kontradiktoran nalaz da je visoka razina neuroticizma u nižim razredima, odnosno osnovnoj školi, pozitivno povezana sa školskim uspjehom, dok se kasnije javlja već spomenuti negativni utjecaj. No, u novijim istraživanjima ovi rezultati nisu se konzistentno ponavljali te se ipak čini kako neovisno o dobi, anksioznost i stres vezan uz školske zadatke imaju negativan utjecaj na kasniji uspjeh učenika.

U ovom pogledu, studentima i učenicima koji imaju visoku razinu neuroticizma može se pomoći individualiziranim pristupom koji bi bio u skladu s njihovom ličnošću. Na primjer, ovakvi učenici bolje reagiraju na više strukturiran obrazovni pristup i tehnike. Također, bilo bi ih poželjno upoznati s nekim tehnikama suočavanja sa stresom i smanjivanja anksioznosti kako bi se ista smanjila, barem u tolikoj mjeri da ne utječe snažno na njihovu akademsku izvedbu.

Ekstraverzija i školski uspjeh

De Raad i Schouwenburg (1996) u svome pregledu argumenata vezanih uz ličnost i školsko postignuće, pretpostavili su da će ekstravertirani pojedinci imati bolji uspjeh zbog razine aktivnosti i energetičnosti, te općenito pozitivnijeg pristupa. Ova pretpostavka u suprotnosti je s onim što je predložio Eysenck (1992) – a to je, da će s obzirom na društvenost i raznovrsnost aktivnosti kojima se ekstraverti bave, manje vremena posvećivati izvršavanju školskih obaveza te stoga imati i slabije postignuće.

Poropat (2009) je pronašao značajnu povezanost ekstraverzije i prosjeka ocjena u osnovnoj školi, no ovaj efekt se nije vidio na višim obrazovnim razinama. Moguće je da na ovu povezanost utječe i vrsta ispita i nastavničkih metoda. Logično bi bilo zaključiti kako će se ekstraverti više isticati u predmetima koji zahtijevaju više rasprave i socijalne interakcije poput grupnih radova te usmenih ispita, tj. da će u tim situacijama biti u prednosti pred introvertima. S druge strane, introverti će se , lakše usmjeravati na dugoročno samostalno učenje te postizati veći uspjeh u onim segmentima obrazovanja u kojima se takav način rada više vrednuje. Iz ovoga bismo mogli pretpostaviti da bi u idealno osmišljenom pristupu ocjenjivanja bilo dobro uključiti oba navedena segmenta, odnosno pružiti i introvertima i ekstravertima priliku da iskažu svoj puni potencijal na način koji je usklađeniji s njihovom ličnošću.

Otvorenost prema iskustvu

I dimenzija otvorenosti prema iskustvu se pokazala značajno povezanom s obrazovno važnim osobinama, kao što su pristup učenju, motivacija te kritičko mišljenje. De Raad i Schouwenburg (1996) navode kako osobine koje obuhvaća ova dimenzija opisuju svojevrsnog „idealnog učenika“. Ovdje se također dobro osvrnuti i na dilemu oko naziva i značenja ovog faktora, koji se u Goldbergovom modelu naziva „intelekt“, što jasno ukazuje na njegovu potencijalnu važnost u akademskom ponašanju i uspjehu.

U Poropatovoj metaanalizi pokazalo se da je ova dimenzija uistinu imala najvišu povezanost s inteligencijom od svih pet faktora, no ista se nije prenijela i na akademsko postignuće. Postoje neke naznake da je ova dimenzija povezana s višim rezultatima na verbalnim testovima, no konačnog odgovora na pitanje njena utjecaja na školski uspjeh još nema.

ugodnostUgodnost – važna u osnovnim školama

Naposlijetku, iako se isprva ne bi očekivalo da dimenzija ugodnosti bude značajno povezana s akademskim postignućem, rezultati su pokazali da postoji umjerena povezanost ove dimenzije s uspjehom u nižim razredima osnovne škole. Ukoliko uzmemo u obzir način rada u nižim razredima, ovakav ishod nije začuđujući. Naime, u ovim razredima su važni i spremnost učenika na suradnju s učiteljima te poslušnost, što su neka od obilježja osoba visoko na dimenziji ugodnosti. Ova povezanost smanjuje se s dobi i napredovanjem prema višim obrazovnim razinama.

Zaključno o ličnosti i obrazovanju

Kao što su mnogi autori već naglasili, ličnost je, uz inteligenciju, također važan faktor u predviđanju i objašnjavanju akademskog postignuća kojeg  ne bi trebalo zanemariti. Iz ovog pregleda jasno je kako bi se boljim upoznavanjem s učenikovom ličnošću moglo pronaći one koji su u opasnosti od neuspjeha te im pomoći da prevladaju neke od poteškoća vezane uz navedene osobine. Uvažavanje pojedinačnih karakteristika učenika te individualizirani pristup,uvelike bi pomogli svim učenicima da dobiju jednaku priliku za uspjeh i ispunjenje potencijala na njima svojstven način.

Reference

Reference

John, O. P., Robins, R. W., & Pervin, L. A. (Eds.). (2010). Handbook of personality: Theory and research. The Guilford Press.

Poropat, A. E. (2009). A meta-analysis of the five-factor model of personality and academic performance. Psychological bulletin, 135(2), 322.

Eysenck, H. J. (1992). Personality and education: The influence of Extraversion, Neuroticism, and Psychoticism. German Journal of Educational Psychology, 6, 133–144.

De Raad, B., & Schouwenburg, H. C. (1996). Personality in learning and education: A review. European Journal of Personality, 10, 303–336.

Noftle, Erik E., and Richard W. Robins (2007), “Personality Predictors of Academic Outcomes: Big Five Correlates of GPA and SAT Scores”, Journal of Personality and Social Psychology, 93, 116-130.

Laidra, K., Pullmann, H., & Allik, J. (2007). Personality and intelligence as predictors of academic achievement: A cross-sectional study from elementary to secondary school. Personality and Individual Differences, 42(3), 441-451.

Prenošenje tekstova s portala dopušteno isključivo u skladu s Uvjetima korištenja

Autor: Mia Karabegović

Studentica 2. godine diplomskog studija psihologije s interesom za evolucijsku i psihologiju ličnosti, koja u slobodno vrijeme istražuje (i koristi) društvene mreže.

5 komentari

  1. Poštovana, bolujem od neorozitizma ili emocionalne nestabilnosti. Idem na psihoterapije i pijem dugo lijekove. Zanima me ljudski um i nastojim sama sebe vise cijeniti a opet da ne pivrijedim druge osobe.
    Inace sambila ekstrovertna osoba, jos sam valjda, samo se povlacim u sebe kad sam anksiozna.
    Smatram se pametnom mladom djevojkom a opet mislim kako nisam dovoljno dobra, strah me obuzme i nisam jaka da ucinim sto.bih htjela
    U osnovnoj sam bila vrlo dobar pa dabar, u srednjoj los dak. Nije pitanje pameti nego odgovornosti koju nisam imala a i sad se borim.s time. Uspjela sam se prekvalificirat u sss i dobro to prosla ali nedovoljno da se usudim izaci na drzavni ispit i boriti se za fakultetsko obrazovanje. Moze li jedna osoba sa neurocitizmom uspjet u svijetu studiranja, sama,.buduci da nemam nikoga od rodbine?
    Oprostite na duzem komentaru i hvala.

    • Poštovana,
      naravno, osoba s neuroticizmom može uspjeti u visokom obrazovanju, međutim, puno toga – od fakulteta do karakteristika same osobe utječe na uspjeh tako da se ne može dati definitivan odgovor. Također, svakoj osobi je lakše kada uz sebe ima socijalnu podršku, no to ne mora biti samo obitelj, može biti dečko, suprug, prijatelj ili prijateljica odnosno bilo koja osoba koja će biti uz Vas i pružiti Vam oslonac.

  2. Postovana Mia,
    jako sm zabrinuta potistena cesto mi se place ovo je sve zbog mojeg posla. Do sada sam bila dobar ucenik i student. Uz skolovanje i poslije skolovanja zavrsila sam jos dodatne ( informatike, jezika drzavni ispit….) obuke. Po zavrsetku skolovanja zaposlila sam se u firmi gdje su jako losi uvjeti rada i nema nikakve mogucnosti napredovanja. Svjesna sam bila u sto ulazim i to je zaposlenje trebalo biti privremeno, no medjutim na istom sam mjestu vec godinama. Sve to me uzasno zabrinjava, do te mjere da pocinjem raditi greske i na poslu. Upisala sam postdiplomske studije polozila nekoliko ispita i stala. Zbog toga sam postala dodatno opterecena i zabrinuta da li cu ih zavrsiti i sta cu kad zavrsim. Mislim da mi to i nije neki garant za u buduce. Nemam podrsku svoje okoline, nitko me ne shvata ozbiljno. Svi imaju isti odgovor…..”daa ipak ipak imas posao…..” Da li ja pretjerujem i hoce li se sve srediti samo od sebe? Iskreno, mislim da nece i da sam vrlo opravdano u brizi.
    Kakvo je vase misljenje, hvala vam unaprijed!

    • Draga Sofija,

      koliko je Vaša zabrinutost opravdana – nitko ne može bolje procijeniti od Vas samih. Niste zadovoljni trenutnom situacijom i neovisno o drugima koji su nezaposleni ili imaju druge probleme, Vaše osjećaje treba uvažiti i nipošto ih ignorirati, pogotovo ako je ta briga počela utjecati i na Vaš učinak na poslu. Posao čini važan dio života svake osobe. Sama količina vremena provedenog na poslu uvelike obilježava život odrasle osobe, a aktivnosti vezane uz posao oduzimaju više vremena nego bilo koja druga ljudska aktivnost. Procjenjuje se da osoba provede dvije trećine svog života na poslu. Također, kvaliteta radnog života osobe utječe na kvalitetu njezinog slobodnog vremena, obiteljske odnose, osjećaje i sl. Stoga, bilo bi korisno pronaći bar neke pozitivne strane trenutnog zaposlenja ako je moguće, koliko god oni bili trivijalni.

      Za današnju situaciju razumljivo je imati određenu dozu straha od neizvjesnosti, unatoč završenim školama. Diploma već dugo vremena nije garancija za zaposlenje. Također, komentar okoline da je važno što uopće imate posao, nije primjeren jer se Vi na tom poslu ne osjećate dobro. Hoće li se sve srediti, ne mogu Vam reći. Važno je osvijestiti sve što možete učiniti kako biste promijenili trenutno stanje, svoje jake strane i dosadašnja postignuća. Vi ste ti koji odlučujete na što ćete se usmjeriti i čemu ćete dati prednost. Postoje bolji i lošiji trenuci i periodi u životu. Ponekad traju duže, a ponekad kraće. Osim toga, neki se rješavaju relativno jednostavno, dok je za neke potrebna pomoć – bližnjih, prijatelja, rodbine, partnera ili psihologa. Ako je Vaša zabrinutost dugotrajna i osjećate da se ne možete s njom sami nositi, ne bi bilo na odmet potražiti pomoć kako biste što lakše prebrodili ovo razdoblje Vašeg života. Razgovor s nekim možda bi Vam pomogao da jasnije sagledate moguće opcije – i da promijenite situaciju koja Vas čini nezadovoljnom ili, ako to nije moguće, razvijete drukčiji stav prema trenutnom poslu. Ako Vam Vaša okolina to ne može pružiti, predlažem razgovor sa psihologom ili drugom osobom koja bi mogla pružiti više razumijevanja.

      Srdačan pozdrav!

Komentiraj

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *

*

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

Vrati se gore