Home / Psihologija ličnosti / Samoaktualizacija – ideal psihološkog razvoja?

Samoaktualizacija – ideal psihološkog razvoja?

Proučavanje obogaljenih, zakržljalih, nezrelih i nezdravih osoba može dati jedino obogaljenu psihologiju i obogaljenu filozofiju. Proučavanje samoaktualiziranih ljudi mora biti temelj univerzalnoj znanosti psihologije

Humanizam: pomak prema „zdravoj“ psihologiji

Abraham_maslowOvaj poznati citat Abrahama Maslowa odražava problem s kojim se psihologija često susretala u prošlosti. Može li se zaključivati o ponašanju zdravih ukoliko se proučavaju samo oni sa psihičkim poteškoćama? Mnogi psiholozi i teoretičari koji su se bavili ljudskim ponašanjem, poput Freuda, imali su uvid samo u razvoj osoba s kojima su se susretali u svojoj liječničkoj praksi. Time su izazvali kritike da na temelju funkcioniranja pacijenata s neurozama i problemima u ponašanju pokušavaju doći do univerzalno primjenjivih teorija. Psihologija se i danas u šali naziva znanošću o ponašanju štakora i studenata psihologije. Iako se takav zaključak čini nepravednim, opravdan je utoliko što ukazuje na važnost uzoraka u istraživanjima i upitnu vrijednost spoznaja dobivenih na temelju istraživanja provedenih na specifičnim skupinama, poput studenata ili osoba sa psihičkim poteškoćama.

Humanistički psiholozi, s Maslowom kao jednim od najistaknutijih teoretičara, suprotstavili su se tada popularnim paradigmama biheviorizma i psihoanalize, naglašavajući da su i pozitivni aspekti ljudske prirode vrijedni proučavanja. Razlike između tih znanstvenih smjerova mogle bi se opisati koristeći filozofsku analogiju o pitanju ljudske prirode – jesu li ljudi primarno dobri ili zli? Dok je Hobbes govorio o potrebi za redom kojeg uvodi društvo, bez kojeg bi se pojedinci ponašali beskrupulozno i nemoralno, Locke je smatrao da su ljudi u svojoj srži razumni te da im nije potrebna apsolutna vanjska kontrola kako bi surađivali jedni s drugima. Detaljnije razmatranje Freudove teorije, o kojoj je bilo riječi u članku „Freud i suvremena psihologija: Što nam je ostavio otac psihoanalize?“, donekle odražava Hobbesove stavove o ljudskoj naravi. Freud govori o instinktima ida koji su sebični te se moraju zatomiti ili ispoljiti na društveno prihvatljive načine, a njegov pogled na čovjekovo ponašanje karakteriziran je determinizmom. Nasuprot tome, humanisti se usmjeravaju na ljudske vrijednosti i vrline, a Maslow, kao jedan od temeljnih pojmova, uvodi samoaktualizaciju – potrebu za ispunjavanjem vlastitih potencijala.

Maslowljeva hijerarhija potreba

maslow-1

Maslow (1954) je, u danas klasičnom psihološkom djelu „Motivacija i ličnost“, opisao hijerarhiju potreba, za koje je smatrao da su urođene svakom čovjeku i da upravljaju njegovim ponašanjem. Često ih se prikazuje kao piramidu kojoj temelj čine fiziološke potrebe, nakon kojih slijede potrebe za sigurnošću, potrebe za pripadanjem i ljubavlju, potrebe za poštovanjem te, na samom vrhu, potreba za samoaktualizacijom. Piramida dobro opisuje odnose među potrebama. Naime, Maslow govori kako se više potrebe ne javljaju dok nisu zadovoljene potrebe nižeg reda. Tako, na primjer, osoba koja je gladna neće čeznuti za ljubavlju ili se zamarati poštovanjem drugih. Takav zaključak prati i logiku evolucijske psihologije – za preživljavanje je najbitnije zadovoljavanje osnovnih bioloških potreba (kao i one za sigurnošću), a zadovoljavanje potreba, koje nisu nužne za preživljavanje, dolazi tek kasnije.

Ličnošću osobe u jednom trenutku dominira jedna potreba, ovisno o onima koje su do tada ispunjene. Javljanje potreba ovisi i o dobi – dok se fiziološke potrebe i one za sigurnošću mogu primijetiti već kod dojenčadi, potrebe za pripadanjem i ljubavlju te poštovanjem prvi puta se iskazuju u adolescenciji, a potreba za samoaktualizacijom tek u srednjoj dobi. Potrebe nisu jednake niti po intenzitetu kojim motiviraju pojedinca – potrebe smještene više na hijerarhiji slabije su, a njihovo neispunjavanje ne vodi do krize, kao što je slučaj s fiziološkim potrebama. Maslow napominje da, iako se ne čine nužnima za preživljavanje, potrebe višeg reda vode do bolje psihološke prilagodbe, dugovječnosti i veće razine zadovoljstva životom.

Samoaktualizacija – „Sveti gral“ psihološkog razvoja?

Glazbenik mora stvarati glazbu, slikar mora slikati, pjesnik mora pisati kako bi pronašao mir. Ono što čovjek može biti, on mora biti.

Maslow na ovaj slikovit način opisuje potrebu za samoaktualizacijom, pojam koji je prvi skovao Kurt Goldstein. Samoaktualizacija se, u Maslowljevoj teoriji, odnosi na razvoj vlastitih potencijala i sposobnosti u području u kojem osoba djeluje. Česta je zabluda da su samoaktualizirani samo oni pojedinci koji postižu izrazite uspjehe u područjima znanosti ili umjetnosti. Teorija samoaktualizacije govori da svaki pojedinac može postići ovu razinu ukoliko se posveti onome što mu je važno i u čemu može biti uspješan.

Usmjerenost na unutarnji razvoj kod samoaktualiziranih osoba Maslow je vidio kao posebnu vrstu motivacije, za razliku od one koja vodi pojedince pri zadovoljavanju nižih potreba. D-motivacija (motivacija deficijencije, odnosno nedostatka) koju karakterizira pokušaj da se dostigne nešto što pojedincu nedostaje poput ljubavi ili poštovanja, različita je od B-motivacije (eng. being, postojanje) samoaktualiziranih osoba koja vodi k rastu i poboljšanju vlastitog života.

Prvi od uvjeta koji je potrebno osigurati kako bi se osoba mogla usmjeriti na ispunjavanje vlastitih potencijala jest zadovoljavanje hijerarhijski nižih potreba. U većini slučajeva, pojedinci se ne mogu okrenuti unutarnjem razvoju ukoliko imaju osjećaj da im nešto nedostaje. Postoje i iznimke od ovog pravila, kada se pojedinci odriču zadovoljavanja npr. fizioloških potreba u svrhu borbe za njima važne ideale (štrajk glađu, odricanje od materijalnih dobara i asketizam). Društveni uvjeti također utječu na mogućnosti zadovoljavanja viših potreba pojedinca, koje je teže postići u periodima ekonomskih kriza ili ratova. Nadalje, kao preduvjet samoaktualizacije Maslow navodi i da osoba ne smije biti ograničena od strane društva, tj. da mora imati osnovne slobode poput slobode govora, samo-izražavanja, dostupnosti informacija i pravednosti u okviru društvene skupine. Još jedan važan čimbenik za dostizanje samoaktualizacije odražava se u grčkoj maksimi „upoznaj sebe samog“: osoba mora biti svjesna vlastitih mogućnosti, mana i vrlina.

Razmatranjem navedenih preduvjeta, kao i cijele hijerarhije potreba koje treba zadovoljiti prije no što se može usmjeriti na samoaktualizaciju, nije teško samostalno doći do zaključka kako samo rijetki pojedinci mogu dostići ovu razinu. Sam Maslow smatrao je da se postotak samoaktualiziranih osoba u općoj populaciji kreće oko 1%, ako ne i manje. S obzirom na to da se radi o višoj potrebi slabijeg intenziteta, koja ne uzrokuje krizu ukoliko nije zadovoljena, a zahtijeva mnogo rada i teško ju je dostići, nameće se pitanje zašto joj uopće težiti i koje prednosti pruža. Je li samoaktualizacija uistinu „Sveti gral“ psihološkog razvoja?

Korelacijska istraživanja provedena Shostromovim Upitnikom osobne orijentacije (UOO), instrumentom koji se koristi za mjerenje samoaktualizacije, pokazala su da je samoaktualizacija povezana s mnogim poželjnim ishodima. Samoaktualizacija je pozitivno povezana s emocionalnim zdravljem, kreativnosti, pozitivnim ishodima nakon psihoterapije, akademskim postignućem i rasnom tolerancijom, a negativno s alkoholizmom, institucionalizacijom zbog mentalnih poremećaja, neuroticizmom, depresijom i hipohondrijom. Iako sam Maslow nije provodio korelacijska istraživanja jer je smatrao da se samoaktualizaciju ne može procjenjivati standardnim znanstvenim metodama, naglašavao je da – iako ne dovodi do krize – neuspjeh u vidu samoaktualizacije za posljedicu ima smanjeno životno zadovoljstvo, nemir i frustraciju. On se, naime, u istraživanjima usmjerio na biografske analize povijesnih osoba te intervjue i procjene ličnosti svojih kolega i prijatelja za koje je smatrao da udovoljavaju kriterijima samoaktualizacije. Takav nejasan i naizgled proizvoljan način na koji je prikupljao podatke izazvao je mnogo kritika.

Tko je u društvu s Einsteinom i Lincolnom?

einsteinKada se radi o poznatim povijesnim ličnostima, Maslow je samoaktualiziranima smatrao Abrahama Lincolna, Eleanor Roosevelt, Alberta Einsteina, Thomasa Jeffersona i Spinozu. Potencijal je također vidio u Goetheu, Whitmanu, Renoiru, Benjaminu Franklinu, Williamu Jamesu i mnogim drugima. U nastavku slijede neke od osobina samoaktualiziranih pojedinaca koje je Maslow smatrao posebice važnima za daljnja klinička i eksperimentalna istraživanja.

  • Efikasnija percepcija stvarnosti i odnos s istom. Samoaktualizirane osobe bolje od drugih primjećuju neiskrenost, glumu i neautentičnost drugih osoba, kao i u ostalim aspektima života. Ne doživljavaju neugodu u dvosmislenim situacijama te nemaju strah od nepoznatog.
  • Prihvaćanje (sebe, drugih osoba i prirode). Ova osobina obuhvaća prihvaćanje svojih nedostataka i slabosti kao posljedica ljudske prirode bez srama i osjećaja krivnje. Samoaktualizirane osobe često su otvorene i iskrene te se ne predstavljaju drugačijima nego što jesu kako bi impresionirali druge.
  • Spontanost, jednostavnost i prirodnost. Spontanost se u kontekstu samoaktualizacije odnosi na znatiželju sličnu onoj koju se može naći kod djece, pri čemu osoba razvija nekonvencionalan pogled na svijet te je sposobna cijeniti ljepotu u naizgled običnim stvarima.
  • Usmjerenost na probleme izvan sebe. Samoaktualizirane osobe nisu egocentrične nego usredotočene na vanjske izazove i ciljeve te prate određenu životnu filozofiju ili misiju. Zadatak koji si postavljaju često je usmjeren na društvenu dobrobit, a ne na vlastito blagostanje.
  • Uživanje u privatnosti. Izražena potreba za privatnosti, u mjeri da se ponekad mogu činiti izdvojeni iz društva ili asocijalni, posljedica je osjećaja sigurnosti i samodostatnosti kod samoaktualiziranih osoba. Ova osobina omogućuje im da ostanu objektivni u situacijama koje u drugima izazivaju nemir te ih procjenjuju bez utjecaja tuđih reakcija.
  • Autonomija i nezavisnost s obzirom na okolinu i kulturu. Iako su u potpunosti svjesni svoga okruženja i kulture, ovi pojedinci samostalno donose odluke bez obzira na prevladavajuće norme ili društvene pritiske. Mogu objektivno sagledati i usporediti različite kulture, bez predrasuda.
  • Svježina zamjećivanja i uživanja u svakodnevnim iskustvima. Ova osobina odnosi se na češće doživljavanje intenzivnog zadovoljstva zbog svakodnevnih pojava koje većina ljudi uzima zdravo za gotovo, poput šetnje u parku ili dobrog obroka. Lijep primjer koji Maslow navodi je i osoba koja nakon trideset godina braka smatra da je jednako sretna kao prvoga dana, sposobna je diviti se ljepoti partnera sa šezdeset godina jednako kao i s dvadeset.
  • Doživljaj mističnih ili istaknutih (peak) iskustava, koja karakteriziraju osjećaji širenja spoznaje, čuđenja, divljenja i ekstaze, kao i gubitak svijesti u vremenu i prostoru. Osobe koje su doživjele ova iskustva, kasnije navode da su nakon njih imale snažan osjećaj da se dogodilo nešto od iznimne važnosti. Iako riječ „mistična“ implicira nadnaravno ili religijsko značenje, Maslow navodi da se radi o prirodnim iskustvima koja se od običnih, razlikuju po intenzitetu.
  • Empatija i identifikacija s ljudskom rasom, izražen osjećaj zajedništva. Pozivajući se na riječ koju je skovao Adler, Gemeinschaftsgefühl, Maslow opisuje stav samoaktualiziranih osoba prema čovječanstvu kao odnos starijeg brata prema mlađima. Iako su često frustrirani jer vide ono što je drugima nejasno te bolja rješenja problema s kojima se društvo susreće, na ljude gledaju s izraženom privrženošću i osjećajem zajedništva.
  • Duboki međuljudski odnosi. Samoaktualizirani pojedinci imaju duboke odnose s manjim brojem drugih ljudi, budući da u krug bliskih prijatelja najčešće ubrajaju one koji su također bliže samoaktualizaciji. Maslow primjećuje da ove odnose karakterizira dublja povezanost nego je slučaj u drugim prijateljstvima između odraslih osoba, izraženija identifikacija s drugom osobom te više ljubavi u odnosu.
  • Demokratska struktura karaktera. Omogućuje im da bez predrasuda stvaraju prijateljstva s ljudima iz najrazličitijih slojeva društva, neovisno o etničkoj pripadnosti, socijalnom statusu, rasi ili obrazovanju. Štoviše, ponekad se čini kako i ne primjećuju ove razlike te svakom pojedincu iskazuju poštovanje koje zaslužuje kao ljudsko biće.
  • Razlikovanje dobra i zla, cilja i sredstava. Samoaktualizirane osobe su etične i moralne, iako je njihovo viđenje dobra i zla često nekonvencionalno. Uživaju u samom procesu dolaska do cilja, a ne samo u konačnom rezultatu.
  • Filozofski, neagresivan smisao za humor. Rijetko smatraju smiješnima šale koje ismijavaju tuđe nedostatke ili vrijeđaju osjećaje pojedinih skupina.
  • Kreativnost. Maslow ovu osobinu navodi kao univerzalnu za samoaktualizirane pojedince, no također upozorava da se ne radi o „genijalnosti“ koju nalazimo kod Mozarta ili Picassa. Kreativnost samoaktualiziranih pojedinaca mogla bi se opisati prije kao urođena originalnost, koju velik dio ljudi gubi odrastanjem uslijed prihvaćanja društvenih normi i ustaljenih obrazaca razmišljanja.
  • Otpor i nadilaženje kulture. Ne radi o pobuni protiv autoriteta, tipičnoj za adolescenciju, već o psihološkom odvajanju od kulture, koje ne mora biti namjerno. Samoaktualizirani pojedinci često prihvaćaju temeljne norme društva u kojem žive i rijetko su radikalni, osim kada se te norme kose s njihovim etičkim načelima (kao u slučaju nacističke Njemačke).

Humanistička psihologija danas

Maslowljeva teorija i humanistički pokret u psihologiji najveći su procvat doživjeli u šezdesetim i sedamdesetim godinama prošlog stoljeća. To se može pripisati duhu vremena i revolucionarnim društvenim promjenama koje su se tada događale, posebice s obzirom na rasnu i spolnu jednakost. Humanistička psihologija općenito, i Maslow kao jedan od njezinih najpoznatijih predstavnika, uvelike je oblikovala današnje shvaćanje psihologije čovjeka, te potaknula mnoge reforme u okviru obrazovanja i savjetovanja.

Većina kritika Maslowljeve teorije odnosi se na nedostatan broj empirijskih istraživanja i nejasne metode prikupljanja podataka. Maslow je kritičarima odgovorio kako je, iako upitna u znanstvenom smislu, njegova teorija vrijedan doprinos u sferama individualnog i društvenog razvoja. Nadalje, budući da je samoaktualizacija rijedak i neuobičajen fenomen, Maslow je smatrao kako se niti ne može ispitivati standardnim metodama. Neki autori, poput Vitza, išli su još dalje te Maslowa i humanističku psihologiju proglasili odgovornima za eroziju obiteljskih i tradicionalnih (kršćanskih) vrijednosti, promoviranje „kulta samoobožavanja“ i opravdavanje moralnog relativizma.

Unatoč kritičarima, duh humanističke paradigme i danas je prisutan. Odražava se prvenstveno u pozitivnoj psihologiji, koja naglašava istraživanje ljudskih vrlina i snaga, odnosno sreće, te je prvenstveno usmjerena ka poboljšanju iskustva svakodnevnog života – što je i bio cilj pionira humanističke psihologije poput Maslowa.

 

Reference

Reference

Schultz, D. P., & Schultz, S. E. (2005). Theories of personality. Wadsworth Publishing Company.

Maslow. A.H. (1954). Motivation and Personality. NY: Harper & Row.

Maslow, A.H. (1943). A Theory of Human Motivation. Psychological Review, 50, 370-396.

Vitz, P.C. (2003). Psihologija kao religija: Kult samoobožavanja. Verbum. Split.

Rad, R.R. (2011). Are You Self Actualized? Huffington Post. Preuzeto: 1.5.2013. s http://www.huffingtonpost.com

Goldstein , K. (1939). The organism. New York: American Book.

Grogan, J. (2012). Encountering America: Humanistic Psychology, Sixties Culture and the Shaping of the Modern Self. Harper Perennial.

Seligman, M. E., & Csikszentmihalyi, M. (2000). Positive psychology. The science of optimism and hope. Research essays in honor of Martin EP Seligman, 415-429.

Prenošenje tekstova s portala dopušteno isključivo u skladu s Uvjetima korištenja

Autor: Mia Karabegović

Studentica 2. godine diplomskog studija psihologije s interesom za evolucijsku i psihologiju ličnosti, koja u slobodno vrijeme istražuje (i koristi) društvene mreže.

4 komentari

  1. “Empatija i identifikacija s ljudskom rasom, izražen osjećaj zajedništva. Pozivajući se na riječ koju je skovao Adler, Gemeinschaftsgefühl, Maslow opisuje stav samoaktualiziranih osoba prema čovječanstvu kao odnos starijeg brata prema mlađima. Iako su često frustrirani jer vide ono što je drugima nejasno te bolja rješenja problema s kojima se društvo susreće, na ljude gledaju s izraženom privrženošću i osjećajem zajedništva.”

    Sa time se nikako ne slazem, smatram da samoaktualizirana osoba kroz neko vrijeme pocinje prezirati ljudsku rasu, jer netko tko je medju 1% taj je istinski svjestan kakva je ljudska rasa zapravo, samoaktualizirana osoba imati ce velikih problema u zivotu bas zbog svoje razlicitosti i “out-of-sync” “sindroma” koji je ujedno i opca pojava medju istinski nadarenim ljudima. Jos mozete i cuti termin tipa “a different drummer”. No nije zamjeriti psihoanaliticarima starog kova jer vjerojatno su zivjeli u puno boljem svijetu i vremenu kada su postavljali neke kriterije.

  2. Mislim da su Maslow i humanisti mislili , a i sam mislim da bi samoaktualizovana osoba videla da se ljudska rasa cesto dosta degradira i nacin na koji ljudi funkcionisu, ali ne bi prezirali ljude i ljudsku rasu zbog njihovih nedostataka, kao ni pojedinacne osobe. Kada ili ako dodjemo do stadijuma koji Maslow navodi, nismo u njemu ako mozemo prezirati ljude ili ljudsku rasu, vec jednostavno razumeti.

    • Komicna situacija.

      Nekako mi se nekim cudom u zivotu dogodilo da sam dotakao sam vrh piramide (peak iskustva). Nit’ trazio, nit’ zelio, nit’ znao da ta piramida uopce postoji.

      I sada sam ostao bez temelja.

      A nemocan sam raditi stvari kojima cu izgraditi novi temelj jer one ukljucuju stvari koje jednostavno ne prihvacam.

      I tako sam u “otvorenom ratu sam sa sobom” kako kaze moj psiholog.

      Bas me zanima tko ce pobijediti. Premda to vec dobro znam. U stvari, zanima me koliko cu jos maltretirati sam sebe prije nego napravim ono sto cu tako i tako napraviti.

  3. Jako mi se dopao tekst, jasno, konkretno, pregledno i tacno napisan. Inspirativan i veoma praktican. U dahu procitala. Hvala vam puno i samo napred!👏 ⏩

Komentiraj

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *

*

Vrati se gore