Utjecaj ličnosti na korištenje društvenih mreža

TKO VAM JE OD „FRENDOVA” UVIJEK „NA FEJSU“ I ZAŠTO? 

„Čujemo se na Fejsu.“
„Jesi vidjela njenu novu profilnu?“
„Gledala sam tvoje fotke iz Praga, izgleda da ste se super zabavili.“
„XY nam je zajednički prijatelj, ne mogu vjerovati da se njih dvoje znaju!“
„Promijenila je status, izgleda da su prekinuli.“

Ovo su samo neki od primjera koji pokazuju kako su društvene mreže, u ovom slučaju Facebook, dio svakodnevice. Postale su gotovo nezaobilazan dio prijateljstava, izvori informacija, a ponekad i platforme organiziranja građanskih akcija i društveno-korisnog djelovanja. Iz sadržaja rečenica s početka, također se može primjetiti da su korisnici ovih usluga većinom mlađe generacije – srednjoškolci i studenti. Međutim, taj trend danas se već globalno mijenja te se sve više čini kako društvene mreže postaju sveprisutne i na radnim mjestima te da ih koriste osobe svih dobnih skupina.

Istraživanja povezana uz stranice poput Facebooka još uvijek nisu usuglašena kojim teorijama objasniti razlike u načinima njihova korištenja. Ipak, neki rezultati dosljedno se ponavljaju te ukazuju na važnost pojedinih osobina ličnosti. Na umu treba imati i definiciju online društvenih mreža, kako bi se naglasile neke njihove značajke. Boyd i Ellison (2007) opisuju ih kao internetske usluge koje pojedincima omogućavaju da izrade javne profile u okviru ograničenog sustava, povežu se s drugima te pregledavaju veze drugih korisnika unutar stranice. Specifičnost ovih mreža, poglavito Facebooka, je u tome što se često koriste za održavanje stvarnih „offline“ prijateljstava i odnosa te na taj način reflektiraju društveni život svojih korisnika u virtualnoj okolini.

Prvi val istraživanja u ovom polju većinom se usmjeravao na probleme privatnosti – posebice zbog, tada pretežno, maloljetne i mlađe populacije korisnika koji su putem društvenih mreža dijelili osobne podatke. Autori su se uskoro usmjerili i na konstrukciju vizualnog identiteta, samoprezentaciju, samoopise na mrežama, te naravno, osobine ličnosti.

Važno je osvrnuti se i na prethodne spoznaje o korištenju Interneta i ličnosti. Naime, u ovom području pojavile su se dvije struje koje su opisale način na koji ekstraverzija i neuroticizam utječu na načine i razloge korištenja Interneta – a mogu se primijeniti i na društvene mreže.

Jedna od njih poziva se na koncept „stvarnoga ja“ koji je opisao Rogers. Prema njegovoj teoriji, svaki pojedinac ima potrebu ispoljavanja vlastite ličnosti i „pravoga“ sebe u svojoj okolini – drugim riječima, želimo se (barem nekome) prikazati onakvima kakvi jesmo te biti prihvaćeni. Za neke osobe, ovaj zadatak nije lak kako bi se isprva moglo učiniti – posebice za one čiji je identitet povezan s nekom stigmom u društvu, ili koji su introvertiraniji te niže emocionalne stabilnosti. Takvi pojedinci će pokušati pronaći alternativne društvene kontekste kako bi zadovoljili potrebe samoizražavanja. Jedan od njih su i društvene mreže te internetske zajednice. One su često usmjerene na osobe s različitim interesima, ili obilježjima koja u njihovoj neposrednoj okolini možda nisu prihvaćena. Gradeći na ovim postavkama, istraživači online mreža zaključili su da će one koristiti introvertiranim osobama te onima manje emocionalne stabilnosti jer predstavljaju manje prijeteću okolinu u kojoj mogu zadovoljiti potrebe za bliskošću i druženjem. Istraživanja o samopoštovanju također su usko povezana s ovim konceptom, a pokazala su da korištenje online društvenih mreža poput Myspace-a i Facebook-a može imati pozitivan utjecaj na nisko samopoštovanje adolescenata i njihov osjećaj zadovoljstva.

Drugo gledište koje se javilo vezano uz ličnost i društvene medije na Internetu, također naglašava važnost ekstraverzije, no u suprotnom smjeru. Ovi autori pretpostavili su da će ekstravertiraniji pojedinci više koristiti društveno-usmjerene online sadržaje kako bi održavali veze s mnoštvom prijatelja iz svakodnevnog života te kako bi upoznavali nove ljude s kojima dijele interese. Rezultati dosadašnjih istraživanja više su poduprli ovu tezu, no pri tome treba naglasiti da predstavljena gledišta ne isključuju nužno jedno drugo. Naime, moguće je da ekstraverti i introverti jednostavno koriste društvene mreže iz različitih razloga.

Kada se radi o velikih pet osobina ličnosti, do sada se pokazalo da su u predviđanju vremena provedenog na društvenim mrežama i načina njihova korištenja važne ekstraverzija, savjesnost, neuroticizam, te u manjoj mjeri otvorenost prema iskustvu.

U velikom dijelu istraživanja, ekstraverzija se pokazala značajnim faktorom u smislu da su osobe s tom izraženijom osobinom i više vremena provodile koristeći stranice poput Facebooka. Nasuprot tome, postoje i autori koji tvrde da ekstraverti odbijaju korištenje Interneta u svrhu druženja te su također pronašli i empirijsku potporu ovih tvrdnji. Treba zato uzeti u obzir već navedene specifičnosti Facebooka koji, za razliku od ranijih društveno-usmjerenih online sadržaja poput chat-rooma, predstavlja svojevrsnu dodirnu točku između stvarnog i virtualnog svijeta. Budući da se radi o „hibridu“ tradicionalnih i modernih načina druženja, na Facebook se može gledati kao na nadopunu bliskih odnosa te je iz tog razloga privlačan i ekstravertima.

Drugi dosljedno značajan utjecaj na korištenje Facebooka imala je savjesnost. Ljudi s nižim rezultatima na toj dimenziji, značajno su više vremena provodili na Facebooku. Kako su istraživanja društvenih mreža većinom provođena na studentskim populacijama, rezultati nisu začuđujući. Uzmemo li u obzir da savjesniji studenti više vremena provode izvršavajući svoje akademske obveze, da bolje raspolažu vremenom i da imaju izraženiju težnju za uspjehom, logično je da bi na preveliko korištenje Facebooka mogli gledati kao na gubljenje vremena. No, možda bi im se mišljenje promijenilo kada bi znali iznenađujući podatak istraživanja, koji pokazuje da je praćenje statusa i obavijesti koji prijatelji postavljaju na društvene mreže pozitivno povezano s radnim pamćenjem! Pri tome valja spomenuti i da se češće objavljivanje vlastitih statusa pokazalo negativno povezanim s prosjekom ocjena, a razgovor putem chat-a negativnim prediktorom vremena koje su studenti provodili učeći.

U razgovorima o Facebooku, često se spominje još jedna osobina za koju većina vjeruje da ima velik utjecaj na način korištenja društvenih stranica – radi se o narcizmu. Buffardi i Campbell (2008) proveli su zanimljivo istraživanje vezano uz ovo pitanje. Između ostaloga, proučavali su je li narcizam korisnika profila povezan sa sadržajima koje objavljuju i učestalosti korištenja. Također su uključili i pitanje mogu li druge osobe, koje ne poznaju korisnike, iz samih profila procijeniti njihov položaj na toj dimenziji. Rezultati su pokazali da je, sukladno s pretpostavkama, razina narcizma osobe bila značajno povezana s količinom interakcija na Facebooku i vremena koje provodi koristeći stranicu. Jednako tako, značajna je bila i povezanost samoprocjena narcizma i procjene drugih ljudi koji su donosili odluke isključivo na temelju nečijeg profila .

S obzirom da su slični rezultati dobiveni i u procjenama velikih pet dimenzija ličnosti, putem Facebook profila – može se zaključiti da se osobe u ovom okruženju većinom predstavljaju iskreno i u skladu s onime kako se ponašaju u stvarnosti. Drugim riječima, iako virtualno okruženje pruža mnogo prilika za manipuliranje podataka koji se prezentiraju javnosti te omogućava svojevrsno „uljepšavanje“ načina na koji ćemo se predstaviti drugima, većina korisnika ipak ove mogućnosti ne koristi. Opravdana je stoga i pretpostavka da se prijatelj s početka teksta u Pragu najvjerojatnije dobro i zabavio, ako o tome svjedoče slike, i status s malenom naznakom – „in Prague, Czech Republic“ – ispod.

Prenošenje tekstova s portala dopušteno isključivo u skladu s Uvjetima korištenja