Ukoliko na pet minuta spustite dnevne novine u kafiću vašeg izbora, velika je vjerojatnost da ćete čuti razgovor o osobi „x“ koja je ljubazna, djevojci „y“ koja je pričljiva, suprugu koji je pouzdan ili prijateljici koja je napeta. Procjena ličnosti drugih, svakodnevna je razbibriga ne samo psihologa, već i šireg pučanstva, što ukazuje na važnost ovog znanstvenog konstrukta u životima ljudi i čini ga jednim od zanimljivijih područja psihologije za javnost.
Ličnost – skup obilježja koja opisuju donekle vremenski i situacijski dosljedne obrasce osjećanja, mišljenja i ponašanja ljudi.
Kako je otkriveno Velikih Pet
Iako se isprva ne čini da bi trivijalni razgovori poput ovih mogli biti povezani sa znanošću, deskriptivni pridjevi koje koristimo u standardnom jeziku uvelike su pomogli teoretičarima i istraživačima da konceptualiziraju suvremeni model ličnosti poznat kao „Big Five“ odnosno Velikih Pet. Naime, kroz povijest ljudskog promišljanja o ličnosti, kao i nešto skoriju povijest psihologije kao znanosti, javile su se mnoge teorije koje su pokušale objasniti zašto se ljudi ponašaju na određene načine te koji je uzrok razlika u njihovu ponašanju. Jedan od prvih pokušaja da se iste objasne nalazimo već kod Hipokrata koji je smatrao da postoje četiri „temperamenta“ uzrokovana prevladavanjem jedne od tjelesnih tekućina – sangvinični, kolerični, melankolični i flegmatični.
Posljednja dva pridjeva često se koriste i u današnjem govornom jeziku kako bi se opisalo osobe koje su pretežito depresivne, tužne i povučene odnosno bezvoljne i usporene. U okviru psihologije, javilo se više pristupa koji su pokušali objasniti ličnost, poput psihoanalitičkog (čiji je najpoznatiji predstavnik Sigmund Freud), kognitivnog, humanističkog, biheviorističkog i drugih. No, niti jednoj teoriji nije za rukom pošlo ono što su uspjeli teoretičari osobinskog pristupa. Oni su se usmjerili na strukturu ličnosti te iscrpnim empirijskim istraživanjima otkrili pet faktora koji objašnjavaju velik dio različitosti ljudskog mišljenja, osjećanja i ponašanja.
Prije pronalaska Big Five modela, psihologiji ličnosti nedostajala je taksonomija – način razvrstavanja i organiziranja pojmova vezanih uz ličnost – kako bi mogla obuhvatiti i strukturirati specifične probleme koji su se istraživali. Velik broj konstrukata, od kojih su neki imali iste nazive, a mjerili različite koncepte – ili različite nazive pri mjerenju istih obilježja, učinili su nemogućim sistematično skupljanje podataka i spoznaja koje bi dovelo do učinkovite komunikacije između istraživača i značajnijih doprinosa u ovom području.
Primjena leksičkog pristupa popločala je put pronalaženju potrebne taksonomije korištenjem izraza iz jezika. Naime, ovaj pristup pretpostavlja da su sve važne i istaknute osobine ličnosti predstavljene u jeziku te da istraživanjem ovih opisnih riječi možemo doći do faktora koji čine ličnost osobe.
Allport i Odbert tako su skovali prvu listu termina koji opisuju razlike u ponašanju u engleskom jeziku, koje su podijelili na osobine ličnosti, privremena stanja i raspoloženja, evaluativne procjene ponašanja i reputacije te fizičke karakteristike i talente.
Od ove liste, Cattell je izvukao 4,500 termina vezanih uz osobine ličnosti, čijom je analizom dobio 12 faktora kasnije uključenih u njegov 16 PF model. Njegove varijable olakšale su autorima poput Fiskea i Tupesa i Christala istraživanje dimenzija ličnosti koje se mogu naći u jeziku te je ubrzo otkriveno pet faktora, kojima Goldberg daje ime Big Five kakobi naglasio širok spektar specifičnih karakteristika koje obuhvaćaju. Replikacije istraživanja potvrdile su ove nalaze, a pet istih ili sličnih faktora pronađeno je i u većini studija provedenim u drugim kulturama, uključujući i u Hrvatskoj.
Gdje prepoznajemo pet velikih dimenzija ličnosti u svakodnevnom životu
Djevojka „y“ s početka teksta nakon svake zabave ima barem dva nova broja u mobitelu, nije joj neugodno pričati s ljudima koje ne poznaje, a kada na fakultetu radi grupne projekte, uvijek je ona kojoj je drugi obraćaju za uputstva. Na njezino ponašanje odnosi se prva dimenzija Big Five modela, ekstraverzija. Ekstraverzija podrazumijeva otvoren i energetičan pristup životu te uključuje osobine poput društvenosti, pričljivosti i asertivnosti tj. aktivnog zauzimanja za svoja prava u komunikaciji s drugima.
Drugi pol ove dimenzije jest introverzija, na kojem se nalaze osobe koje bismo opisali pridjevima kao što su tih, rezerviran, sramežljiv, povučen i sličnima. Introvertirane osobe više će uživati u samostalnim aktivnostima, dok će ekstraverti aktivno tražiti socijalne situacije u kojima se mogu družiti s drugima. Istraživanja su pokazala da ova dimenzija ima i biološku podlogu, odnosno da je živčani sustav introverata osjetljiviji na podražaje te da im je za istu razinu stimulacije potreban manji intenzitet nego ekstravertima.
Druga dimenzija modela naziva se ugodnost, a odnosi se na prosocijalno ponašanje nasuprot neprijateljskom te uključuje altruizam (nesebično pomaganje drugima), povjerljivost i skromnost. Osobe visoko na ovoj dimenziji brižne su prema drugima, pružaju im podršku i utjehu, naglašavaju pozitivne osobine kada pričaju o nekome te su spremnije na suradnju za razliku od onih koji se nalaze na drugom polu, koji su više orijentirani na sebe, neljubazni, emocionalno „hladni“ te više ulaze u sukobe s drugima. Pokazalo se da postoji povezanost niske ugodnosti i rizika za kardiovaskularne bolesti, kao i maloljetničke delinkvencije i interpersonalnih problema.
Savjesnost je treća dimenzija Big Five-a, koja obuhvaća društveno uvjetovanu kontrolu impulsa odnosno ponašanja poput promišljenog djelovanja, konformiranje normama i pravilima, organiziranost i postavljanje prioriteta. Kolega s posla koji uvijek dolazi na vrijeme na sastanke (ili ranije od ugovorenog), pažljivo obavlja svoje dužnosti i poštuje rokove te uvijek ima uredno posložen radni stol primjer je osobe koja postiže visok rezultat na ovoj dimenziji.
Suprotno, prijateljica u čijem je sudoperu pri svakom posjetu piramida prljavog suđa te koja na svaku kavu kasni ili je odgađa pet minuta prije ugovorenog termina, najvjerojatnije bi postigla nizak rezultat na istoj. S obzirom na specifične osobine poput organiziranosti, preciznosti, odgovornosti i opreznosti koje uključuje, nije iznenađujuće da je savjesnost povezana sa zdravstvenim ishodima i općenito zdravijim životnim navikama poput nepušenja i redovite tjelovježbe, kao i boljim akademskim uspjehom u visokim obrazovnim instutucijama.
Četvrta dimenzija naziva se emocionalna stabilnost, poznata kao i neuroticizam. Osobe visokog neuroticizma (niske emocionalne stabilnosti) opisujemo pridjevima poput anksiozan, nervozan, napet ili tužan – radi se o osobama koje se teže opuštaju i teže prihvaćaju životne promjene te su općenito reaktivnije na stres. Na drugom polu, emocionalno stabilni pojedinci prihvaćaju dobre i loše ishode u životu na smiren i staložen način bez pretjeranih reakcija na iste te su općenito zadovoljnije s interpersonalnim vezama i u odnosima s drugima.
Posljednja dimenzija, ona je, oko koje znanstvenici najviše dvoje. U Goldbergovom Big Five modelu, ova dimenzija interpretira se kao intelekt, u peterofaktorskom modelu Coste i McCraea kao otvorenost prema iskustvu, a kod Tupes i Christala kao kultura. Općenito gledano, uključuje obilježja poput maštovitosti i kreativnosti, originalnost, umjetničke sklonosti i otvorenost prema novim iskustvima te ove osobine stavlja nasuprot krutosti i uskih interesa. Visoki rezultati na ovoj dimenziji povezani su s više godina završenog obrazovanja i uspjehom u umjetničkim zanimanjima, a zanimljivo je primjetiti da su osobe nisko pozicionirane na istoj često konzervativnijih političkih preferenci.
Također je važno naglasiti da, osim nesuglasnosti autora oko naziva i točnog određenja ove dimenzije, kroskulturalna istraživanja također pokazuju znakovite kulturalne razlike, pa je tako u Italiji i Nizozemskoj dobiven faktor „nekonvencionalnosti i buntovništva“ dok je u Njemačkoj isti označavao isključivo intelekt.
Ovaj uvod je naravno prekratak da bi se njime opisala kompleksnost i sveobuhvatnost Big Five modela ličnosti i njegovih dimenzija. Osmišljen je prvenstveno kao informativan pregled nastanka i glavnih značajki modela kako bi se u narednim tekstovima naglasak stavio na pojedine dimenzije i njihove korelate, kao i njihove implikacije za svakodnevni život.
Reference
Reference
Johnston, M., Sutton, S., & Baum, A. (Eds.). (2004). The Sage handbook of health psychology. SAGE Publications Limited.
John, O. P., Robins, R. W., & Pervin, L. A. (Eds.). (2010). Handbook of personality: Theory and research. The Guilford Press.
Allport, G. W., & Odbert, H. S. (1936). Trait-names: A psycho-lexical study. Psychological monographs, 47(1), i.
Cattell, R. B. (1943). The description of personality: basic traits resolved into clusters. The journal of abnormal and social psychology, 38(4), 476.
Cattell, R. B., Eber, H. W., & Tatsuoka, M. M. (1970). Handbook for the 16PF. Champagne, Il: IPAT.
Fiske, D. W. (1949). Consistency of the factorial structures of personality ratings from different sources. The Journal of Abnormal and Social Psychology, 44(3), 329.
Tupes, E.C., & Christal, R.C. (1961). Recurrent personality factors based on trait ratings. Technical Report, U.S. Airforce, Lackland Air Force Base, TX.
Norman, W. T. (1963). Toward an adequate taxonomy of personality attributes: Replicated factor structure in peer nomination personality ratings. The Journal of Abnormal and Social Psychology, 66(6), 574.
Borgatta, E. F. (2006). The structure of personality characteristics. Behavioral Science, 9(1), 8-17.
Digman, J. M., & Takemoto-Chock, N. K. (1981). Factors in the natural language of personality: Re-analysis, comparison, and interpretation of six major studies. Multivariate Behavioral Research, 16(2), 149-170.
Molim vas da mi objasnite dali je nastala greska pri slikovnom opisu ekstrovertne i introvertne osobe?
Mislim da ste na slikama krivi naziv napisali. Pozdrav
Draga Diosa; nisam stručnjak, ali sam bi-lingualna (2. materinji mi je engleski). Moje zaista skromno mišljenje jest sljedeće: INTROVERTIRANA osoba se VESELI ‘to stay in tonight’, jer ne mora – ići u društvo. Dok npr. EKSTROVERTIRANA osoba, vrlo društvena, situaciju ‘to stay in (tonight)’ doživljava kao nešto što ju NIKAKO NE VESELI, jer želi izići van, družiti se, ‘prakticirati’ svoje osobine komunikativnosti, društvenosti, itd. i sl.
Nadam se da sam otprilike pogodila..:)
Ana je dobro objasnila sliku ako ste na to mislili.
Ah..da! Pa shvacam ja poantu oba tipa licnosti.samo.mi.nije bilo jasno lice ekstovertne osobe i introvertne a nisam uzela u obzir misli tog “lika” tj. rijeci. Sad sam.shvatila sliku i misli.
Malo sam se zanijela. Imam jos jedno pitanje; sto kada osoba bude na monmente jedno a na momente drugo?
Pošto se radi o dimenziji ličnosti, govorimo o tendencijama k nekom ponašanju odnosno o tome kako se u većini situacija pojedinac s takvom osobinom ponaša. To naravno ne znači da će introvert uvijek nužno biti sam kod kuće, a da će ekstravert stalno izlaziti van i družiti se, nego samo da će u većini slučajeva biti tako – općenito gledano. I mnogi drugi faktori, kao što su situacija, trenutno emocionalno raspoloženje i slično mogu utjecati na ponašanje pojedinaca u nekom trenutku, tako da nije neobično da se javljaju takve razlike.
Puno Vam hvala na pojasnjenju. Ali opet nemogu prosuditi sebe jer sam ili skroz jedno ili skroz drugo- naizmjenicno. Vjerojatno bih trebala neki testic koji bi zapravo otkrio jesam li introvert ili ekstrovert.
Predivan tekst! Pohvaljujem ideju i izvedbu ove stranice. Navraćat ću ovdje često.
po strucnom mislenju dobila sam neke rezultate kako sam suprotno od neuriticizma. I izmedju introventne i ektroventne osobe. Uopste mi nije jasno ako mi je skala n negativna, tj. Suprotna od neuriticizma. Sta sam zapravo onda ja? Hah
Da li je moguće da ekstrovertna osoba postane introvertna. Na sebi sam primijetila da sam prije više voljela izlaziti i biti među ljudima, tj. kad god nemam priliku da izađem vani bivala sam jako tužna i više mi je odgovarao veći broj ljudi i dinamičniji kontakti. A sada, već neko vrijeme, draže mi je ostati kući i biti sama ili u društvu jedne ili malog broja bliskih osoba. Prije su mi takve intimne situacije bez puno akcije i kontakata sa ljudima bile jako depresivne, dosadne i bježala sam od njih. Sada je obratno. Sada sam se među većim brojem ljudi osjećam prazno i usamljeno i dosadno mi je jer je sve nekako površno, a pravo zadovoljstvo nalazim u razgovorima “jedan na jedan”. Uz sve ovo moram napomenuti da uopšte nisam ćutljiva osoba, čak štaviše ne mogu usta zatvoriti. Također nemam problema sa izražavanjem emocija, mogu vrlo jasno objasniti šta osjećam, čak me i nervira kod sebe što ne mogu skoro ništa zadržati u sebi. Šta sam ja?