Na terapiji

U nekoliko sljedećih kolumni, pozabavit ćemo se recenzijama poznatih serija koje se bave psihološkim temama.

Da najbolje ideje za televizijske formate ne dolaze samo iz SAD-a, svjedoči slučaj izraelske serije ”Be Tipul”, u prijevodu ”Na terapiji”. Prvi put prikazana je davne 2005. godine, nakon čega je pobrala međunarodni uspjeh i postala jedan od najizvođenijih dramskih projekata u Izraelu. Serija je zatim za oko zapela američkim producentima, a autor Hagai Levi je sa zadovoljstvom dao licencu za seriju u otkup i pridružio se u njezinu stvaranju kao producent za inozemno tržište.

Dalje je priča poznata: nastala je američka inačica ”In Treatment”, a osim SAD-a, licencu za produkciju serije otkupile su Argentina, Nizozemska, Rusija, Japan i još mnoštvo zemalja. Također je stvorena slovenska, srpska i posljednja, 2013.godine, hrvatska inačica ove serije.

No, dok su se Hrvati još nećkali bi li se prihvatili ovog posla, naši su susjedi bili naveliko aktivni. Slovenska ”Terapija” puštena je u emitiranje 2011. godine, dok je srpska verzija zaživjela 2009.godine,  s Mikijem Manojlovićem u glavnoj ulozi. Upravo o ovoj verziji ”Terapije” reći ćemo nešto više u nastavku.

Općenito, serija u svim inačicama ima isti koncept radnje. U centru pozornosti nalazi se psihoterapeut kojem tijekom devet tjedana na terapiju dolazi pet klijenata sa specifičnim problemima. Ponedjeljkom, to je Maja, medicinska sestra s poremećajem ličnosti; utorkom Boris koji se bori s demonima posla profesionalnog ratnika; srijedu popunjava tinejdžerica Ana, koja dolazi kako bi se oporavila od pokušaja samoubojstva; Marko i Natalija bračni su par pred razvodom, koji sa sobom nose cijelu Pandorinu kutiju zamršenih međusobnih odnosa.

Petkom, pak, Ljubomir odlazi na superviziju kod kolegice Vere, koja nastoji biti njegov glas razuma i zadržati ga na površini profesionalnog odnosa s klijentima. To je vrlo teško, budući da manipulativna i emocionalna nestabilna Maja na svakom susretu zavodi Ljubomira, čiji je odnos sa suprugom Danicom na rubu bračnog ponora. Hoće li se terapeut dati uvući u transferni odnos s klijenticom koja se zaljubljuje u njega? Ostaje na vama da sami doznate.

Osim odlične Nataše Janjić, koja glumi Maju, u seriji se pojavljuje Sergej Trifunović kao lik profesionalnog vojnika koji nosi sa sobom komplicirani i nedovršeni odnos s ocem, boreći se istodobno s ratnim iskustvima. O Mikiju Manojloviću svaka bi riječ bila suvišna: radi se o glumcu koji toliko dobro zna prenijeti emociju na gledatelja, da nikoga neće ostaviti ravnodušnim.

I sam Manojlović  naveo je kako se dugo pripremao za ulogu Ljubomira: za savjetovanje na raspolaganju su mu bila tri psihijatra. Serija progovara o propalim ljubavima, lošim brakovima, posljedicama ratnog iskustva, pokušaju samoubojstva. Ukoliko ste student psihologije ili vam je to struka, prepoznat ćete obrambene mehanizme kod Ljubomirovih klijenata; osjetit ćete njihov otpor prema sudjelovanju u terapiji i transfer osjećaja koje će prenositi na terapeuta; razmišljat ćete o Ljubomirovom pristupu i etičkim pitanjima koja ga zaokupljaju.

Svaka priča je epizoda za sebe, stoga, ako želite doznati što se dalje dogodilo s vašim omiljenim likom, morat ćete pogledati epizode koje slijede nakon nje do kraja tjedna. Time su producenti mudro namamili gledatelje da redovito prate razvijanje radnje. S obzirom na to da je svaka epizoda prepuna emocionalnih raspleta i zapleta te da istodobno prati Ljubomirovu unutarnju borbu i promjenu, zajamčeno je dinamično gledanje serije.

Postavlja se pitanje zašto je ova serija toliko gledana u svijetu. Rađena je po principu znatiželje gledatelja da se užive u posao terapeuta. Producenti omogućuju gledateljima da na društveno prihvatljiv način uđu u njegov svijet, da prisustvuju njegovim seansama i vide klijente iz njegove perspektive. Da mogu zaći ”iza kulisa” kad teraput zatvori vrata za zadnjim klijentom i vide njegovo drugo, ljudsko lice kao i trag koji na njemu ostavljaju njegovi klijenti. Time pokazuju da je terapeut samo čovjek koji ima svoje slabosti, koje zbog prirode posla trebaju neprestano biti pod kontrolom stručnog supervizora (u Ljubomirovom slučaju, to je kolegica Vera).

Ova se serija hvata u koštac s najpoznatijim stereotipima laika o psihoterapiji, posebice onom da je obavezno ležanje na kauču tijekom seanse i da psihoteraput ima spreman odgovor na sve probleme klijenata.

Ljubomir je čovjek od krvi i mesa, jednako kao i svaki njegov klijent. Gledajući kako se urušavaju zadnje krhotine njegova braka, on u istom trenutku mora moći pomoći Nataliji i Marku da nađu zajednički jezik i prebrode bračne probleme. Tinejdžerica Ana po godinama ga podsjeća na njegovu kćer i s njom razvija očinski odnos, dok je s kćeri Milicom u vrlo razvodnjenom odnosu.

Nadalje, serija šalje vrlo ohrabrujuću poruku gledateljima: ukoliko imate bilo kakav problem, važno je potražiti pomoć ako se ne možete nositi s njim.

S obzirom da se radi o dramskoj formi, može se zaključiti kako ova serija promiče posao psihoteraputa (koji može biti i psiholog i psihijatar) i omogućuje gledatelju da se s tim poslom upozna iz prve ruke. Preispituje granice ljudskih mogućnosti, moralne principe i prikazuje unutarnju borbu čovjeka koji uvijek treba biti na raspolaganju drugima kako bi im pomogao. Ako ste ljubitelj dramskih serija, a zanima vas kako izgleda jedan radni dan u životu psihoterapeuta, iskoristite kišne večeri i uđite nakratko u Ljubomirov svijet – svijet s one strane ljudskog uma.