Koliko psiholozi vjeruju u (pseudo)znanost? – rezultati istraživanja

U medijima se često vrlo senzacionalistički prikazuju brojne znanstvene činjenice čime se čitatelje dovodi u zabludu, a psihologiji kao znanosti narušava kredibilitet. Nedavno je to bio slučaj s istraživanjem pod nazivom „Koliko psiholozi vjeruju u (pseudo)znanost?“ o kojem je objavljen članak samo na temelju sažetka istraživanja prikazanoga na Konferenciji psihologa u Rovinju.

Autorice istraživanja, u svom dugogodišnjem radu, primijetile su sve veći porast brojnih ideja „s ruba znanosti“ – kako kod mlađe tako i kod starije populacije. To ih je potaknulo da se uhvate u koštac s tim problemom. Stoga su odlučile, prije samog djelovanja na suzbijanju pseudoznanstvenih vjerovanja, prvo istražiti njihovu prisutnost kod opće populacije te kod samih psihologa.

Članak u kojem se koristi ovo istraživanje te kojim se narušava ugled psihologa i same struke, nastao je bez suradnje i suglasnosti autorica istraživanja. Autorice istraživanja osuđuju takav način prikazivanja znanstvenih rezultata te se svojim radom upravo nastoje boriti protiv takvih dezinformacija. U nastavku pročitajte osvrt autorica na rezultate njihovog istraživanja – bez senzacionalizma – samo čiste i objektivne informacije.

– Uredništvo portala Istraži Me

Znanost je „set metoda dizajniranih da opišu i objasne opažene ili zaključene fenomene, prošle ili sadašnje, koje pomažu izgraditi znanje koje će se testirati i biti otvoreno za odbacivanje ili potvrđivanje“ (Shermer, 1997).

Suprotno tome, pseudoznanost predstavlja podatke na način da izgledaju znanstveno iako za to nema valjanih dokaza. Schmaltz i Lilienfeld (2014) navode najvažnije indikatore pseudoznanstvenih tvrdnji: upotrebljavaju se riječi koje zvuče znanstveno, ali se koriste neispravno ili u krivom značenju; često se koriste anegdotski primjeri senzacionalističkih tvrdnji kojima nedostaju dokazi pa se njihova točnost ne može provjeriti; takve su tvrdnje najčešće suprotne potvrđenim znanstvenim činjenicama, objavljivane bez recenzije i ponavljane unatoč tome što su ranije odbačene kao znanstveno neutemeljene.

Vjerovanja u nadnaravne pojave raširena su u populaciji; istraživanja diljem svijeta daju konzistentne podatke: oko polovica ljudi ima jedno ili više nadnaravnih uvjerenja (Irwin, 2009). Tako primjerice polovica Amerikanaca vjeruje u ekstrasenzornu percepciju (“šesto čulo”), trećina u astrologiju  jednako kao i u postojanje neidentificiranih letećih objekata (Gallup polls, 1996).

Većina ovih uvjerenja zastupljenija je kod žena: u telepatiju, predviđanje budućnosti, opsjednutost duhovima i psihičko ozdravljenje više vjeruju žene, dok muškarci više vjeruju u NLO-e i postojanje neobičnih oblika života, npr. Čudovišta iz Loch Nessa (Irwin, 1993).

U Hrvatskoj, oko četvrtina ispitanika opće populacije  vjeruje u opsjednutost vragom, predmete koji donose sreću i duhove (Marinović-Jerolimov, 2005, prema Mikloušić, Mlačić i Milas, 2010).

Budući da su psiholozi po svojoj edukaciji i pristupu velikim dijelom usmjereni na istraživanje i primjenu spoznaja dobivenih empirijskim istraživanjima i znanstvenom metodologijom, zanimalo nas je koliko psiholozi u Hrvatskoj vjeruju u nadnaravne pojave i neke najčešće pseudoznanstvene fenomene.

U istraživanju je sudjelovalo 207 diplomiranih psihologa iz RH u dobi od 24 do 67 godina (prosječna dob je 34 godine). U uzorku je najveći udio školskih (27%) i predškolskih psihologa (19%), te kliničkih (15%) i psihologa u Centrima za socijalnu skrb (12%).  Ispitanici su  anonimno online ispunjavali Skalu vjerovanja u nadnaravne pojave (Mladinov i Findrik, 2013), a dobiveni rezultati uspoređeni su s podacima dobivenim u ranijem istraživanju tijekom validiranja Skale na uzorku populacije (Mladinov i Findrik, 2013).

Rezultati su pokazali da psiholozi generalno statistički značajno manje vjeruju u pseudoznanstvene fenomene u odnosu na populaciju.

Kod psihologa je, kao i u populaciji, najraširenije uvjerenje da se veliki broj bolesti i tegoba može izliječiti prirodnim pripravcima i prehranom (72% psihologa). Između 40 i 50% psihologa vjeruje u utjecaj podzemnih voda na zdravlje, efikasnost makrobiotičke prehrane u postizanju mentalnog i duhovnog zdravlja, postojanje subliminalnih poruka u reklamama te utjecaj punog Mjeseca na ponašanje ljudi.

Nešto su manje zastupljena uvjerenja u efikasnost homeopatije, djelotvornost bioenergije, postojanje NLO-a, boga te života poslije smrti, u koja vjeruje trećina ispitanih psihologa. Svaki četvrti ispitanik također vjeruje da postoje duhovi, da su vanzemaljci posjetili Zemlju  te Feng Shui.

Što nam govore dobiveni rezultati?

Psiholozi generalno manje vjeruju u  nadnaravne fenomene u odnosu na opću populaciju, međutim, pojedina pseudoznanstvena uvjerenja visoko su zastupljena i kod psihologa. Najčešće su to uvjerenja vezana uz tzv. alternativne načine poboljšanja kvalitete zdravlja i života.

Tijekom studija, psiholozi su u velikoj mjeri usmjereni na upoznavanje i korištenje znanstvene metode, što očito doprinosi smanjenju stupnja vjerovanja u pseudoznanstvene koncepte.

Raširenost vjerovanja u pseudoznanstvene koncepte može, ali ne mora, biti povezana s nedostatkom sposobnosti kritičkog mišljenja. Ovdje se otvaraju nova zanimljiva pitanja: jesu li pojedina pseudoznanstvena vjerovanja povezana s primjenom znanstvene metode npr. kod dijagnostike ili savjetodavnog rada? Ako jesu, na koji način su povezane? Djeluju li ova uvjerenja na specifičnoj razini ili su dio svjetonazora pojedinca? Na koji način su pomireni ovi naizgled nekompatibilni stavovi? …

Ovo je prvo ispitivanje te vrste na populaciji psihologa. Budući da je provedeno na relativno malom uzorku, dobivene rezultate  svakako treba provjeriti dodatnim istraživanjima na većem uzorku koji će uključivati širi dobni raspon te značajniji broj muških ispitanika.

Autorice istraživanja: Valentina Mladinov, prof. psihologije i Sara Findrik, mag.psych.