Nasilje u mladenačkim vezama – predstavljanje provedbe preventivnog programa na području Osječko-baranjske županije

Fenomen nasilja u mladenačkim vezama tek je u posljednjih nekoliko desetljeća u svijetu prepoznat kao istaknuti društveni i javnozdravstveni problem. Prijašnja istraživanja problema nasilja uglavnom su se usmjeravala na nasilje u obitelji – među odraslim članovima obitelji i nasilje nad djecom (Ajduković i Ručević, 2009). Ona su doprinijela osmišljavanju i provedbi strategija na nacionalnoj razini koje se bave pitanjem zaštite od nasilja u obitelji.

Rezultati novijih međunarodnih i istraživanja provedenih u Hrvatskoj u području nasilja pokazuju trend učestalosti nasilnog ponašanja u mladenačkim vezama te zabrinjavajuće posljedice takvog ponašanja za tjelesno, psihičko, seksualno i reproduktivno zdravlje mladih.

Što uključuje nasilje u mladenačkim vezama?

Nasilje u partnerskim odnosima odnosi se na sustavni obrazac zlostavljajućeg ponašanja koje se događa tijekom duljeg vremena, a čija je svrha kontrola, dominacija i zastrašivanje (Ajduković i Pavleković, 2000).

Konkretno, nasilje u mladenačkim vezama najčešće obuhvaća tri oblika nasilnog ponašanja koja se mogu pojaviti u bliskim vezama, a to su psihičko, fizičko i seksualno nasilje.

• Psihičko nasilje uključuje prijetnje nasiljem, uvrede, izoliranje partnera od njegove/njezine obitelji i prijatelja, emocionalne ucjene i okrivljavanje.
• Fizičko nasilje odnosi se na namjerno korištenje fizičke sile kako bi se naudilo drugoj osobi i uključuje udaranje, pljuskanje i nanošenje povreda koje mogu rezultirati lakim i/ili teškim ozljedama.
• Seksualno nasilje obuhvaća seksualno uznemiravanje, seksualnu zloupotrebu, incest, nedobrovoljne seksualne radnje, silovanje.

Brojne su studije pokazale kako je najčešći oblik nasilja u mladenačkim vezama psihičko nasilje, nešto rjeđe je prisutno fizičko nasilje, a najrjeđe seksualno nasilje (Teten i sur., 2009;  Ajduković i Pavleković, 2000). Ajduković i Ručević (2009) navode kako različita istraživanja upućuju na brojne nepovoljne učinke izloženosti nasilju u mladenačkim vezama, a to su sniženo samopoštovanje, loša slika o sebi, osjećaj nesretnosti, depresija, povlačenje od prijatelja, gubitak povjerenja u mogućnost dobre veze, različite izravne i neizravne zdravstvene teškoće, teškoće s koncentracijom i spavanjem, povećano pijenje alkohola, povećano uzimanje sredstava za smirenje, povećana zlouporaba droga, poremećaji u prehrani, rizična seksualna ponašanja, pokušaj suicida.

U Hrvatskoj su se prva istraživanja nasilja u mladenačkim vezama pojavila 1990. godine kada je Pećnik (1994; prema Ajduković i Ručević, 2009) na temelju rezultata svog istraživanja istaknula potrebu prevencije obiteljskog nasilja već u mladenačkim vezama.

Obuhvatnija istraživanja nasilja u adolescentskim vezama provela je Udruga CESI 2004. godine, a zatim i 2007. godine. Istraživanjem su dobiveni važni podaci o istaknutosti stereotipa o rodnim ulogama kao prediktoru nasilja u mladenačkim vezama te o prevalenciji počinjenog i doživljenog nasilja u vezama mladih. Detaljnije, istraživanje iz 2007. godine u kojem je sudjelovalo 1014 učenika i učenica 3. i 4. razreda srednjih škola u Republici Hrvatskoj pokazalo je da je većina mladih koja je sudjelovala u ovom istraživanju već imala iskustvo veze i da mnogi od njih smatraju da je nasilje u vezama ozbiljan problem među adolescentima, odnosno adolescenticama.

Više od dvije trećine mladih doživjelo je da se osoba s kojom su u vezi nasilno ponašala prema njima, a nešto manje od polovice sudionika izjavilo je da se u vezi barem jednom agresivno ponašalo prema partneru, odnosno partnerici. Rezultati su također pokazali da su u vezama mladih najviše prisutna nasilna ponašanja kojima se nastoji dominirati i kontrolirati osobu u vezi, npr. izrazita ljubomora, posesivnost, kontrola, optuživanje i emocionalne ucjene.

Seksualno nasilje i fizička agresija u vezama mladih rjeđe su prisutni, što potvrđuje nalaze međunarodnih istraživanja. Osim toga, istraživanje je pokazalo da iako je više od polovice mladih doživjelo izrazito ljubomorno ponašanje partnera, odnosno partnerice, takvo ponašanje često ne prepoznaju kao nasilje. Također se čini da mladi ne prepoznaju ni neke oblike seksualnog i fizičkog nasilja, što upućuje na opasnost od toleriranja rizičnih, nasilnih veza kod mladih (Hodžić, 2007).

Istraživanje delinkventnog i rizičnog ponašanja mladih i njihovih korelata autorica Ručević, Ajduković i Šincek (2009) provedeno u Osijeku i Zagrebu 2007. godine na uzorku od 1422 sudionika rezultiralo je važnim nalazima vezanim uz nasilno ponašanje mladih u značajnim bliskim odnosima, a sudjelovali su učenici i učenice 7. i 8. razreda osnovnih škola te 1. do 4. razreda srednjih škola u rasponu godina od 13 do 19.

Rezultati u području činjenja i doživljavanja fizičkog nasilja pokazali su da je 7,5% mladića i 11,5% djevojaka prijetilo fizičkim nasiljem partneru te je 4% mladića bilo je fizički nasilno prema svojim partnericama u usporedbi s 8% djevojaka koje su bile fizički nasilne prema svom partneru. Nadalje, 4,9% mladića i 6,5% djevojaka doživjelo je fizički napad ili batine od partnera ili partnerice. Rezultati ovog, ali i drugih istraživanja u ovom području upućuju da nasilje u mladenačkim vezama neupitno dovodi do ozbiljnih zdravstvenih i razvojnih problema (Ajduković i Ručević, 2009). Zbog toga je, kako za djevojke, tako i za mladiće, ali i za njihove obitelji i širu zajednicu, iznimno važno spriječiti pojavu različitih oblika nasilnih ponašanja.

Preventivni programi u Hrvatskoj

Potreba za preventivnim radom u području nasilja u mladenačkim vezama prepoznata je od strane inozemnih, ali i domaćih stručnjaka. Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2011. do 2016. godine prepoznala je važnost razvijanja i provođenja programa prevencije nasilja u partnerskim vezama kod djece i mladih. Ciljevi koji se namjeravaju ostvariti politikom Nacionalne strategije su razvoj programa prevencije nasilja namijenjenih djeci i mladima i smanjenje pojave nasilnog ponašanja među mladima u partnerskim vezama.

Program prevencije koji je dostupan velikom broju djece, primjerice program koji se može provoditi u školama, smatra se najučinkovitijim načinom suzbijanja nasilnog ponašanja u mladenačkim vezama (Theriot, 2008). Preventivni programi vezani uz nasilje u mladenačkim vezama u Hrvatskoj su se pojavili 2004. godine kada je Udruga CESI započela provedbu projekta „Pravo na život bez nasilja – prevencija nasilja u adolescentskim vezama“ namijenjenog srednjoškolcima.

Evaluacija ovog programa provedenog u Slavonskom Brodu 2007. i 2008. godine pokazala je da je program pridonio promjeni stavova mladih u smjeru manje tolerancije na nasilje u vezama i boljeg prepoznavanja pojedinih ponašanja kao nasilja, a nešto manja djelotvornost programa pokazala se u promjeni tradicionalnih stereotipa o muško-ženskim ulogama. 2009. godine Društvo za psihološku pomoć započelo je projekt prevencije nasilja u mladenačkim vezama. Program je razvijen u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje i usklađen je s Nacionalnom strategijom protiv nasilja u obitelji Vlade RH za razdoblje 2008.-2010. godine te Nacionalnim programom za mlade od 2009. do 2013. godine.

Cilj projekta jest pridonijeti suzbijanju nasilja u mladenačkim vezama podizanjem svijesti o oblicima nasilja i načinima njihova sprječavanja i prekidanja. Projekt se provodi u suradnji s Movisie iz Utrechta i uz novčanu potporu MATRA programa Ministarstva vanjskih poslova Nizozemske i Grada Zagreba. Ovaj projekt uključuje samoodrživi i financijski nezahtjevan sustav suzbijanja nasilja u mladenačkim vezama za učenike trećih razreda srednjih škola u Hrvatskoj. Program se odvija u četiri radionice namijenjene učenicima čiji je cilj:

1. Razjasniti uvjerenja o dobroj i sigurnoj vezi.
2. Povećati poznavanje svojih prava u vezi.
3. Podići razinu prepoznavanja nasilja u mladenačkim vezama.
4. Unaprijediti prepoznavanje osobne izloženosti i svojeg nasilnog ponašanja u vezi.
5. Osvijestiti svoju spremnost na prekidanje nasilnih obrazaca u vezi.
6. Povećati spremnost na traženje i pružanje pomoći u slučaju nasilja u vezi (Ajduković i sur., 2010).

U izradi radionica aktivno je sudjelovalo 56 stručnih suradnika iz srednjih škola iz svih županija na području Hrvatske u suradnji sa stručnjacima iz Nizozemske i Društva za psihološku pomoć. Radionice su osmišljene na način da je sadržaj i način rada prilagođen dobi i interesima učenika kako bi ih doživjeli zanimljivima i motivirajućima.

Uz razvoj programa radionica također je razvijen kurikulum izbornog kolegija o nasilju u bliskim vezama koji je ponuđen studentima pomagačkih struka (psihologija, socijalna pedagogija, socijalni rad, učiteljski studij) od akademske godine 2010/11. Dio obaveza svakog studenta je temeljita jednosemestralna priprema za izvođenje preventivnih radionica i nakon toga provedba radionica u dva razredna odjela trećih razreda srednjih škola. Na taj je način, uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, uspostavljen kontinuirani program prevencije nasilja u mladenačkim vezama, s godišnjim obuhvatom od oko 4000 učenika.

Naša iskustva u projektu prevencije nasilja u mladenačkim vezama

Prednost ovog preventivnog programa je njegova kontinuirana dostupnost velikom broju učenika i učenica koji najčešće  upravo u razdoblju adolescencije započinju romantične veze, ali nerijetko nemaju dovoljno razvijene vještine potrebne za uspostavljanje i održavanje kvalitetnih odnosa.

Stoga je adolescencija razvojno razdoblje koje je rizično za pojavu nasilnih obrazaca rješavanja sukoba i neslaganja u emocionalnoj vezi pri čemu se naučeni obrasci ponašanja mogu nastaviti u partnerskim odnosima u odrasloj dobi. Nadalje, suradnja sveučilišnih studija i srednjih škola predviđena projektom vrlo je značajna kako za provedbu, tako i za ishod ovog preventivnog programa.

Na području Osječko-baranjske županije iznimno smo zadovoljni uspješnom suradnjom sa stručnim suradnicima, ravnateljima i nastavnicima škola od kojih neke već dugi niz godina aktivno sudjeluju i doprinose uspješnosti ovog programa.

Na temelju iskustava provedbe radionica s učenicima srednjih škola na području Osječko-baranjske županije studenti Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Osijeku koji pohađaju izborni kolegij Prevencija nasilja u bliskim vezama izvještavaju o zadovoljstvu provedbom radionica te navode da su postignuti željeni ishodi programa kod učenika i učenica.

Oni uključuju osvještavanje uvjerenja i rodnih stereotipa o ljubavnim vezama i partnerskom odnosu, usvojenost znanja o pravima u ljubavnoj vezi, prepoznavanje različitih vrsta nasilja u mladenačkim vezama, razumijevanje uzroka nasilnog ponašanja, kao i njegovih posljedica, razvoj vještina pregovaranja i konstruktivnog načina rješavanja sukoba te informiranost o mehanizmima za prijavljivanje nasilja.

U sklopu projekta prevencije nasilja u mladenačkim vezama provodi se evaluacija ovog programa. Naime, evaluacija preventivnog programa iznimno je važan način procjene korisnosti programa, a konačni cilj je poboljšanje pružanja podrške adolescentima u uspostavljanju kvalitetnih bliskih odnosa te uspostavljanje otvorenije i iskrenije komunikacije u vezama.

Na području Osječko-baranjske županije radujemo se nastavku rada u projektu i očekujemo i dalje uspješnu suradnju sa svim sudionicima projekta prevencije nasilja u mladenačkim vezama.

Sandra Vučković, mag. psych., Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet Osijek, Odsjek za psihologiju, vanjski suradnik