Osobine ličnosti i traženje uzbuđenja kod aktivnih sportaša i osoba koje se ne bave sportom

Da je sport jedna od bitnih sastavnica društva 20. i 21. stoljeća vidi se iz različitih pokazatelja. Pogled na novine, internetske stranice ili televizijske programe otkriva koliku ulogu imaju sport i sportska događanja u životu ljudi u mnogim dijelovima svijeta. James (2001; prema Hungenberg, Hardakis i Earnheardt, 2008) navodi da je praćenje sporta jedna od najzastupljenijih aktivnosti kojima se ljudi bave u slobodno vrijeme, te da broj ljudi koji prate sport i dalje raste.  S obzirom na to, ali i na izraženost afektivne vezanosti mnogih osoba za bavljenje sportskim aktivnostima (uključujući i njihovo praćenje) može se pretpostaviti da postoji nešto što bi se moglo nazvati sklonost prema sportu. Ta opća sklonost manifestirala bi se na različite načine, aktivnim bavljenjem sportom i/ili praćenjem sporta, sportskih aktivnosti, događaja i sl. Dakle, ne bi trebalo biti presudno sudjeluje li osoba na oba načina u sportu ili ne, nego voli li osoba sport, je li sklona bavljenju sportskim aktivnostima ili nije. S druge strane, postoje osobe koje sport ne prate niti se njime bave (koje dakle, nisu sklone sportskim aktivnostima).

S obzirom na različite aktivnosti i interese ljudi kojima je sport dio života- bilo da se njime bave ili ga prate kao gledatelji- i ljudi koji ne vole sport, postavlja se pitanje postoje li određene razlike između ljubitelja sporta i onih koji to nisu.

Različita istraživanja pokazala su da postoje razlike u crtama ličnosti i traženju uzbuđenja između osoba koje se bave i koje se ne bave sportskim aktivnostima, kao i osoba koje prate odnosno ne prate sportske aktivnosti (npr. Geron, Furst i Rotstein, 1986; Cooper, 1969; prema Cox, 2005). U tim istraživanjima, pokazalo se da su sportaši neovisniji, manje anksiozni, samouvjereniji i socijalno otvoreniji od nesportaša. Autori Appelbaum i sur. (2011) u svom istraživanju dobili su da su osobe koje prate sport ekstravertiranije, društvenije i sklonije traženju uzbuđenja. Chen i Lee (2007) su proveli istraživanje u kojem su ispitali povezanost osobina ličnosti i uključenosti u Fitness centar. Autori zaključuju da osobe koje imaju nizak Neuroticizam te pokazuju tendenciju prema pozitivnim emocijama, imaju izraženiju Ekstraverziju, Otvorenost prema iskustvu, Ugodnost i Savjesnost više dolaze i uključeni su u Fitness centar.

Cilj ovog istraživanja je ispitati imaju li osobe koje se bave sportskim aktivnostima i prate sport kao gledatelji slično ili različito razvijene osobine ličnosti i osobine traženja uzbuđenja u odnosu na osobe koje se ne bave sportskim aktivnostima i ne prate sport kao gledatelji. Odnosno, cilj je ispitati možemo li kod ljubitelja sporta pronaći određeni skup obilježja ličnosti koji je poseban i drugačiji u odnosu na one osobe koje se ne bave sportskim aktivnostima niti prate sport kao gledatelji, to jest nisu ljubitelji sporta.

U ispitivanju je sudjelovalo 556 pojedinaca(1), od čega 133 muških i 423 ženskih, u dobi od 18 do 55 godina.

U ispitivanju je korišten Upitnik demografskih karakteristika i bavljenja sportskim aktivnostima sastavljen za potrebe ovog istraživanja. Upitnik  ispituje osnovne demografske karakteristike ispitanika (dob, spol, školsku spremu, financijsko stanje, zdravstveni status, prisutnost tjelesnih poteškoća, dostupnost sportskih aktivnosti, sada i u djetinjstvu) te navike ispitanika glede bavljenja sportskim aktivnostima. Nadalje, u istraživanju su korišteni i HEXACO – 60 upitnik ličnosti,  Upitnik traženja uzbuđenja (SSS – V) te Upitnik praćenja sportskih aktivnosti konstruiran je za potrebe ovog istraživanja.

REZULTATI:

Rezultati istraživanja upućuju na zaključak da se osobe koje se bave sportskim aktivnostima i/ili koje prate sport razlikuju u, izraženosti osobina ličnosti i dimenzija traženja uzbuđenja, od osoba koje se ne bave sportskim aktivnostima i ne prate sportske aktivnosti.

S obzirom na to da osobe koje se bave sportskim aktivnostima postižu veće rezultate na dimenzijama Ekstraverzije i Otvorenosti prema iskustvu može se reći da  rezultati ukazuju na to da su osobe koje se bave sportskim aktivnostima energičnije, društvenije, odvažnije u društvu te kreativnije i inovativnije nego osobe koje se ne bave sportskim aktivnostima.

Zatim, osobe koje se bave sportskim aktivnostima postižu veće rezultate na dimenzijama Traženja iskustva te Traženja uzbuđenja i avantura. Prema tome, osobe koje se bave sportskim aktivnostima, sklone su doživljavati raznolike i brojne osjetilne stimulacije, vole osjećaj uzbuđenja i neizvjesnosti koje im sport pruža. Bavljenje sportskim aktivnostima zahtijeva visoku razinu pobuđenosti, energičnosti te neprestano prilagođavanje i promjenu. zbog toga je sport pogodan za osobe kod kojih su Traženje iskustva i Traženje uzbuđenja i avantura izraženiji.

Također, istraživanjem je utvrđeno da su osobe koje prate sportske aktivnosti više ekstravertirane, „manje otvorene prema iskustvu“ i da postižu više rezultate na dimenziji Traženja uzbuđenja i avantura te Otkočenosti od osoba koje prate sportske aktivnosti. S obzirom da je praćenje sporta često društvena aktivnost, a osim toga, sami sportski događaji često su povod mnogih interakcija između ljudi – nije  neobičan rezultat da osobe koje prate sportske aktivnosti postižu više rezultate na Ekstraverziji. Nadalje, praćenje sportskih aktivnosti uistinu je popraćeno napetošću i emocionalnim doživljajima, bilo pozitivnim ili negativnim. Da su gledatelji sporta visoko emotivno uključeni u događanja u sportu, smatraju i Delaney i Madigan (2009). Oni zaključuju da navijači doživljavaju poraze i pobjede svog omiljenog kluba/sportaša snažno emotivno te da se te reakcije mogu kretati od dotučenosti do ekstremne sreće. Osim emotivnih doživljaja sport svojim gledateljima često nudi i visoku razinu neizvjesnosti i iznenadnih promjena. Upravo bi zbog tih svojih karakteristika sport mogao biti privlačan onim osobama koje imaju potrebe za traženjem avantura i iskustava, doživljavanjem uzbuđenja, snažnih emocija i slično (Hungenberg, Hardakis i Earnheardt, 2008).

Kada se dobiveno sažme, može se zaključiti da su Ekstraverzija te Traženje uzbuđenja i avantura dvije osobine u kojima se pokazuju dosljedne razlike između osoba koje se preferiraju i koje ne preferiraju sportske aktivnosti (bilo da se njima bave ili ih prate). Razlog takvom odnosu Ekstraverzije i bavljenja sportskim aktivnostima vjerojatno odgovara Eysenckovom objašnjenju prema kojem osobe koje su visoko ekstravertirane zbog svoje niske razine opće pobuđenosti traže stimulativne situacije u kojima će njihova razina pobuđenosti biti optimalna. Pri tome im sportske aktivnosti nude povećanu osjetilnu stimulaciju koja onda dovodi do ugode i pozitivnog emocionalnog naboja (Egloff i Gruhn,1996).

Slično objašnjenje nameće se i kada je riječ o dimenzijama traženja uzbuđenja. Još je Zuckerman (2007) zapazio da ljudi pune stadione vikendom, gotovo entuzijastično prate svoje klubove i idole, nose dresove i slave kada njihov omiljeni klub osvoji prvenstvo i sl. On je smatrao da interes, praćenje i uživljenost u sport zadovoljavaju potrebe osobe za traženjem novih, intenzivnih iskustava i uzbuđenja. U djetinjstvu igra poprima različite oblike međutim pojedinci odabiru onu igru koja zadovoljava njihove potrebe za uzbuđenjem. Zuckerman je smatrao da se potreba za igrom koja će ispuniti potrebu za uzbuđenjem prenosi i u odraslu dob ali u dobi prikladnijim oblicima. Dva iznimno česta oblika su sudjelovanje i praćenje sporta  (Zuckerman, 2007). Osim toga, sport  je doista uzbudljiva aktivnost. Drama koju često donosi sa sobom, napetost, rizik i neizvjesnost glede ishoda i svega što ovisi o određenom ishodu zaista daju sportu jednu vrlo uzbuđujuću dimenziju. Na taj način sport bi mogao biti privlačan onima koji imaju visoke potrebe za traženjem uzbuđenja jer omogućuje socijalno prihvatljiv način njihova zadovoljavanja (Sloan, 1979 u Zuckerman 1994; prema Hungenberg, Hardakis i Earnheardt, 2008).

Tucaković, Andrea (2013). Osobine ličnosti i traženje uzbuđenja kod aktivnih sportaša i osoba koje se ne bave sportom. Odjel za psihologiju, Sveučilišta u Zadru.