Socijalno poželjno odgovaranje i vrijeme latencije u selekcijskoj situaciji

Paulhus (2002) definira socijalno poželjno odgovaranje kao sistematsku tendenciju davanja pretjerano pozitivnih samoprocjena. Socijalno poželjno odgovaranje je vrlo često prisutno u kontekstu prijave za posao. Konkretne prijedloge o rješavanju problema socijalno poželjnog odgovaranja ističu Rothstein i Goffin (2006) kroz svoja četiri pristupa za kontrolu iskrivljavanja odgovora. Prvi pristup podrazumijeva detektiranje iskrivljavanja odgovora upotrebom skala laganja, odnosno onih koje pomažu detektirati socijalno poželjno odgovaranje. Drugi pristup je tzv. “korekcija” odgovora na upitniku ličnosti na osnovi rezultata na skali laži. Unutar trećega pristupa primjenjuje se obeshrabrivanje kandidata za iskrivljavanjem davanjem upute da će se laganje otkriti, dok se četvrti pristup zasniva na pokušaju sprečavanja iskrivljavanja odgovora. Paulhus (2006) je svoj najnoviji model socijalno poželjnog odgovaranja, prikazan na slici 1, operacionalizirao Sveobuhvatnim inventarom socijalno poželjnog odgovaranja (eng. Comprehensive Inventory of Desirable Responding – CIDR).

Slika 1. Paulhusov dvorazinski model socijalno poželjnog odgovaranja operacionaliziran 2006. Sveobuhvatnim inventarom socijalno poželjnog odgovaranja (eng. CIDR)

Dva nesvjesna oblika socijalno poželjnog odgovaranja mjere skale osnaživanje zajedništva i osnaživanje djelotvornosti. Skala osnaživanja zajedništva (samozavaravajuće poricanje u BIDR-u) je namijenjena mjerenju nesvjesnog moralističkog iskrivljavanja. Skala osnaživanja djelotvornosti (samozavaravajuće osnaživanje u BIDR-u) je namijenjena mjerenju nesvjesnog egoističkog iskrivljavanja. Dva svjesna oblika socijalno poželjnog odgovaranja mjere skale upravljanja zajedništvom i upravljanja djelotvornosti. Skala upravljanja zajedništvom (upravljanje dojmovima u BIDR-u) je namijenjena mjerenju svjesnog moralističkog iskrivljavanja. Takvo iskrivljavanje uključuje ponašanja poput ispričavanja i izbjegavanja sukoba, a javlja se kada se želi izbjeći osjećaj srama, npr. u religijskom okruženju.

Cilj ovog istraživanja bio je odgovoriti na pitanje postoji li razlika u davanju socijalno poželjnih odgovora između grupe ljudi koja se prijavljuje na posao i kontrolne skupine ispitanika, odnosno utvrditi postoji li razlika u brzini odgovaranja na korištenim mjerama. U ovom istraživanju sudjelovalo je ukupno 252 ispitanika, a od toga 94 kandidata koji se prijavljuju za posao putem profesionalne društvene mreže (www.linkedin.com) i jednog domaćeg portala (www.bika.net) na kojem se oglašavaju slobodna radna mjesta. U kontrolnoj skupini je bilo 158 ispitanika koji su, kao i kandidati za posao, rješavali upitnik od 36 čestica, a koji se sastojao od čestica iz Eysenckove skale laži i Paulhusove skale samozavaravanja. U istraživanju je korištena online metodologija primjene upitnika koja je prema rezultatima koji su dostupni u literaturi, adekvatna zamjena za klasične, papir-olovka primjene upitnika. Rezultati istraživanja su prikazani u Tablici 1 i jasno pokazuju da kandidati prilikom prijave za posao daju više socijalno poželjnih odgovora.

Tablica 1. Deskriptivni podaci za vrijeme latencije (ms) na skalama laži i samozavaravanja (u milisekundama) i bruto rezultate na skalama laži i samozavaravanja

Nadalje, kandidati su upitnik rješavali dulje od ispitanika u kontrolnoj skupini što je potvrda hipoteze da se uz socijalno poželjno odgovaranje javlja i dulje vrijeme latencije potrebno za rješavanje upitnika. Utvrđeno je da bruto rezultati i vrijeme latencije na korištenim mjerama socijalno poželjnog odgovaranja mogu služiti kao valjani prediktori pomoću kojih možemo razlikovati ispitanike koji se nalaze u selekcijskoj, odnosno kontrolnoj situaciji. Drugim riječima, moguće je korištenje vremena latencije kao dodatnog indikatora simulacije odgovora na upitnicima koji se koriste u procesima selekcije ljudskih resursa pa je prijedlog budućim istraživačima da ponude rješenje na koji način će se kandidati koji daju socijalno poželjne odgovore tretirati u postupcima selekcije.

Fiškuš, Matej (2013). Socijalno poželjno odgovaranje i vrijeme latencije u selekcijskoj situaciji. Diplomski rad. Rijeka: Odsjek za psihologiju Sveučilišta u Rijeci.