Eric Berne; 10. maj 1910 – 15. jul 1970.

Gospođa NN: „Moj muž uvijek insistira da će sam popraviti kad se nešto pokvari u kući, ali nikad mu ne polazi za rukom da to uradi kako valja.“

Osoba1: „Što ne nauči od nekoga?“ Gospođa NN: „Da, ali on nema vremena.“

Osoba2: „Što mu ti ne kupiš kompletan alat?“ Gospođa NN: „Da, ali on ne bi umeo da ga koristi.“

Osoba3: „Što ne zovete onda majstora?“ Gospođa NN: „Da, ali to bi nas suviše koštalo.“

Osoba4: „Što ti ne prihvatiš sve što on uradi kao najbolje što može?“ Gospođa NN: „Da, ali što bi mi to vrijedilo kada će nastati još veća šteta.“

Ovakve i slične dijaloge Eric Berne je prikazao u svojoj čuvenoj knjizi ‘Koju igru igraš?’, po kojoj je najpoznatiji među laicima, s obzirom na to da je jedna od prvih knjiga samopomoći objavljena davne 1964. godine, a koja se na top listi bestselera New York Timesa zadržala punih 111 sedmica. U njoj su opisane igre koje igraju ljudi, podijeljene u 7 segmenata kao što su: životne, bračne, društvene, seksualne, dobre igre, igre iz podzemlja i igre iz ordinacije. Neke od njih nose jako neobične i pomalo kontraverzne nazive kao što su: ‘Doš’o si mi na zicer, đubre’, ‘Frigidna žena’, zatim već navedena ‘Što ti ne – Da, ali’, ‘Femkanje’, ‘Kavaljer’, ‘Hajde da ga sredimo na brzaka’, ‘Seljanka’ …

Međutim, ono po čemu je Eric Berne poznat u svijetu psihologije, terapije itd. stvaranje je jednog novog terapijskog pristupa zvanog Transakciona analiza (TA), pomoću koje je okrenuo leđa i raskrstio sa psihoanalizom koju je i sam pohađao. Pored psihoanalize, u njegovom učenju mogu se prepoznati i uticaji Adlerove individualne psihologije, Ego psihologije, Teorije komunikacije, a ponajviše Humanističke psihologije. On svoj fokus pomjera na komunikacije (transakcije) koje se odvijaju na 2 nivoa: psihološkom (skrivenom, latentnom) i socijalnom (svjesnom, manifesnom).

Skriveni nivo naziva Igrom te konstruiše veliku kolekciju igara, od kojih je nekoliko već spomenuto. Potom, definiše 3 ego-stanja: 1. Roditelj koji je kontrolišući, direktan je 2. Dijete koje je spontano, radoznalo, dinamično i koje je jako važno njegovati i 3. Odrasli koji se nalazi između navedena dva te ih povezuje, ostvaruje kontakt sa realnošću, informiše itd. On takođe formira i teoriju o skriptu, specifičnom životnom planu osobe koju ona odigrava u odraslom dobu, a koju je kreirala u djetinjstvu. Zapravo, terapijski cilj TA predstavlja oslobađanje od uticaja skripta i postizanje autonomije.

Djetinjstvo i školovanje

Eric Lennard Bernstein rođen je 10. maja 1910. godine u Montrealu, Kanada u jevrejskoj porodici koja je imigrirala iz Poljske i Rusije. Otac David Hillel bio je ljekar opšte prakse, za kojeg je kao mali Eric bio jako vezan. Zajedno sa njim, on bi išao od kuće do kuće (za vrijeme zime otac bi ga vukao na saonicama) u ljekarske posjete. Međutim, kad je Eric imao 9 godina, otac je obolio od tuberkuloze i umro, što mu je jako teško palo. Tada je brigu o Ericu i njegovoj 5 godina mlađoj sestri Grace u potpunosti preuzela majka Sarah Gordon, koja je bila pisac i urednik u novinama.

Da bi finansijski uspjela obezbijediti djecu, ona se zaposlila i kao učiteljica, ali je ubrzo dobila otkaz jer je školski odbor saznao da je Jevrejka. U kojoj je mjeri antisemitizam bio prisutan u to vrijeme u Montrealu, najbolje govori činjenica da je na jednom od hotela stajao znak ‘Zabranjeno psima i Jevrejima’.

Na insistiranje majke, a po uzoru na oca, Eric upisuje poslije osnovne i srednje škole medicinu, na kojoj diplomira 1931, a magistrira 1935. godine. Završio ju je na McGill Univerzitetu, istom onom koji su pohađali i njegovi roditelji. Dok je studirao, radio je i u Golf klubu Royal Montreal Golf Club da bi platio dio školarine. Drugi je dio uglavnom plaćao preko stipendija koje je dobijao kao marljivi student i kao pisac studentskih novina, koje je često potpisivao pod pseudonimima kao što su: Cyprian St. Cyr (“Cyprian Sincere”), Ramsbottom Horseley, Lennard Gandalac, Peter Pinto, Count Gandalac itd, koristeći ih i kasnije nakon završetka studija prilikom pisanja za različite časopise.

Nakon magistriranja, Eric odlazi u Ameriku na praksu od godinu dana u Englewood Hospital u New Jerseyu, a potom i na psihijatrijsku specijalizaciju od dvije godine na Psychiatric Clinic Yale Univerziteta. Tada postaje američki državljanin i mijenja ime u Eric Berne.

1941. godine upisuje psihoanalitičku edukaciju na New York PsychoanalyticInstitutu pod mentorstvom Dr. Paula Federna. Međutim, za vrijeme II svjetskog rata postojala je velika potražnja za vojnim psihijatrima, zbog čega Berne napušta Institut i stupa u Sanitetsku službu Američke armije. U periodu od 1943. do 1945. godine napredovao je od čina mlađeg vojnika pa sve do majora, paralelno primjenjujući i vježbajući grupnu terapiju.

Po povratku iz službe, Berne nastavlja i završava sa edukacijom te postaje analizant pod vodstvom Erika Eriksona u San Francisco Psychoanalytic Institutu naredne dvije godine. U tom periodu sve se više posvećuje pisanju i razvoju novog terapijskog pristupa.

Privatni život

Unatoč velikoj potrebi za usavršavanjem i doškolovavanjem, Berne je i dalje imao dovoljno vremena i želje za pronalaskom partnerice, žene svog života. U toj potrazi, on se ženio 3 puta i imao 4 svoje i troje djece žene iz drugog braka.

1942. godine, neposredno pred odlazak u Američku armiju, Berne se ženi sa Ruth Harvey, sa kojom dobija dvoje djece, Ellen i Peter. Prilikom povratka iz službe, 1946. godine, oni se razvode te se on seli i ostavlja nju i djecu koja su ga kasnijih godina redovno posjećivala, pogotovo za vrijeme ljetnog raspusta.

Iz Connecticuta, Berne se seli u Carmel, California, mjestašce uz more koje je važilo kao zajednica umjetnika i slobodnih mislilaca, u kućicu koju je renovirao i proširio, a koja je originalno sagrađena 1888. godine. Zahvaljujući seminarima koje je organizovao u salonu kuće u Carmelu, Berne upoznaje Dorothy De Mass Way u koju se zaljubljuje i koju je htio odmah da oženi, ali mu je Erikson branio sve dok ne završi edukaciju. 1949. godine ženi se za nju te dobijaju dva sina, Rickya i Terrya. Uključujući i njeno troje djece, svi zajedno živjeli su u Carmelu sve do 1964. godine, kada se razvode.

Nakon razvoda Berneu nije bilo lako. I dalje je bio u potrazi za partnericom, ali mu više nije išlo tako jednostavno sve do 1967. godine, kada se ženi sa Torre Peterson Rosenkranz i sa kojom ostaje neposredno do pred smrt.

Dani u Carmelu i Berneov doprinos

U periodu života kada je živio u Carmelu, Berne je bio najproduktivniji. Koliko god da je uživao provodeći vrijeme sa familijom i mnogobrojnom djecom, toliko je isto bio strastveno posvećen nauci i pisanju. Njegova radna sedmica nije imala vikende, a da je dan bio duži i dalje bi mu bio kratak. Ponedeljkom ujutru primao bi pacijente u svojoj ordinaciji, popodne bi putovao u San Francisco. Utorkom ujutru provodio bi vrijeme u bolnici Sv. Marije, popodne bi opet primao pacijente.

Od 1950. godine vodio je seminar utorkom naveče, čiji je bio pokretač. Srijedom ujutru bio bi u bolnici ili bi držao predavanja na Medicinskom fakultetu, popodne bi primao pacijente, a uveče bi predavao ‘TA 101’ kurs. Četvrtkom ujutru bio bi ili na Stanford Univerzitetu ili sa pacijentima, uveče bi vodio Monterey TA seminar koji je takođe on pokrenuo i organizovao. Petkom bi pisao, dok se uveče, počevši od 1951. godine, svake sedmice bez izuzetka okupljalo društvo kod njega kući na poker partiji.

Vikende je u potpunosti posvećivao pisanju, provodeći vrijeme u maloj radnoj sobi koju je načinio samo za sebe u zasebnoj kućici u krajnjem uglu bašte, dokle nisu dopirali zvuci djece i gdje je mogao da ima mir za sebe. U toj sobi nastao je veći broj članaka, knjiga i tekstova po kojima je danas Eric Berne poznat, njegova najbolja djela.

Prvu knjigu objavio je po završetku psihoanalitičke edukacije 1947. godine, pod nazivom ‘Um u akciji‘. Već tada mogla se primjetiti Bernova analitičnost i kritičan stav prema psihijatriji i psihoanalizi, kao i uticaj Federna, a kasnije i Eriksona na nastanak Transakcione analize.

Još za vrijeme edukacije, Berne se interesovao za mentalno zdravlje i psihijatrijski pristup širom svijeta, zbog čega je mnogo putovao, obilazio ustanove i vodio zabilješke, nakon čega je pisao studije koje je objavljivao u časopisima. Pa je tako objavio: “Psihijatrija u Siriji“ – 1939, “Neke orijentalne bolnice za mentalno zdravlje” – 1949, “Poteškoće komparativne psihijatrije: Fiji ostrva” – 1959, “Kulturološki problem: psihopatologija na Tahitiju“ – 1960. i “Psihijatrijski census Južnog Pacifika” – 1960. On je takođe bio zabrinut zbog rasne diskriminacije, zbog čega je objavio 1957. godine iscrpnu analizu na tu temu, mnogo prije nego što je ona postala popularna.

Kada je u pitanju TA razvoj, tragovi se mogu naći u prvih pet, šest članaka koje je Berne objavio o intuiciji, koji datiraju još od 1949. godine. Međutim, prelomna godina ipak je bila 1956, kada mu je odbijena prijava za članstvo u psihoanalitičkom institutu uz obrazloženje da još nije spreman i da mu trebaju još tri, četiri godine školovanja i vježbe da bi se mogao prijaviti.

Na Bernea ova vijest nije djelovala demotivišuće, već naprotiv, on je sa još većom energijom prionuo na posao, sa čvrstom odlukom da sam razvije novi pristup u terapiji. Već naredne godine objavljuje tri ključna članka (‘Intuicija V: ego predstava’, ‘Ego stanja u psihoterapiji’ i ‘Transakciona analiza: novi i efektivni metod grupne terapije’) u kojima objašnjava kako je došao do pojma ego-stanja i Roditelja, Odraslog i Djeteta; kako je razvio tripartitnu šemu i trokružni metod itd, uključujući i prvi put naziv TA, koji je od 1958. godine postao sastavni dio psihoterapeutske literature.

Vrijedni dodatnog spomena već su i spomenuti seminari koje je lično Berne pokrenuo, organizovao i vodio. Zahvaljujući seminaru koji se svakog utorka organizovao u njegovoj kući, 1958. godine razvila se institucija pod nazivom ‘San Francisco seminari iz socijalne psihijatrije’, koja je stvorila finansijsku podlogu za izdavanje ‘Biltena za transakcionu analizu’, koji je prvi put objavljen januara 1961. godine, a čiji je urednik bio Berne. Čak i nakon njegove smrti, grupa koja se sastajala svakog utorka uveče u njegovu čast je odlučila da nastavi sa sastajanjem te promijenila ime u Seminar ‘Eric Berne’.

On i njegove kolege sa Monterey TA seminara od četvrtka navečer 1964. godine odlučili su da osnuju udruženje pod nazivom ‘Međunarodna asocijacija za transakcionu analizu’ (ITAA). Oni su tada od ‘San Francisco seminara iz socijalne psihijatrije’ preuzeli ulogu izdavača TA biltena, preko kojeg su postajali sve svjesniji da postoji sve veći broj TA stručnjaka van granica SADa. Koliko je Berne cijenio seminare sa stanovišta razvoja transakcione analize, govori činjenica da je prilikom objave svake knjige u uvodnom dijelu navodio imena onih stručnjaka koji su pozitivno djelovali na njega i TA razvoj, ne propuštajući priliku da se zahvali i svojim pacijentima.

Pored svega navedenog, Berne je radio i u mnogim drugim univerzitetima, institutima i zavodima … Ukupno je objavio 8 knjiga, od kojih dvije posthumno, i mnogo veći broj istraživanja, članaka i tekstova. 2010. godine njegov je najmlađi sin Terry, koji je inače pisac i živi u Madridu, objavio knjigu pod nazivom “Djetinjstvo u Montrealu” , rukopis koji Berne nikada nije objavio, a tiče se njegovog djetinjstva u francuskom Montrealu kao Jevrej od smrti njegovog oca pa sve do kanadskog ragbi tima.

O njemu su pisali i mnogi drugi autori, ističući njegov genijski kapacitet, opisujući ga kao osobu od stalnog izvora ohrabrenja, entuzijazma i podrške, ali i kao osobu od različitih raspoloženja. Kada je u pitanju psihijatrijska struka, često se protivio te je bio izuzetno direktan, pa i grub. Njegov humor (u tekstovima takođe) itekako je primjetan, ali ponekad i njegova stidljiva strana. Zbog takvih različitosti i kontradikcija, a donekle i nedosljednosti u ponašanju, ljudi koji su ga okruživali bili su skloni ili da ga vole ili da ga mrze, sredine nije bilo.

15. jula 1970. godine dok je ležao u bolnici zbog srčanog udara koji je preživio mjesec dana ranije, doživio je novi i umro. Sahranjen je na El Carmelo groblju u Pacific Grove, California.

 

Prenošenje tekstova s portala dopušteno isključivo u skladu s Uvjetima korištenja