Intervencije i razine psihološke pomoći u krizi – upute

Za pomagače:

u prvoj liniji trebaju ići iskusni pomagači koji mogu paziti na sebe i postaviti granice; nositi se s reakcijama stradalih i pravilno upućivati na više razine zbrinjavanja;
u početku su važniji volonteri koji zbrinjavaju opće potrebe, higijensko-epidemiološke mjere, medicinski radnici za zdravstvene potrebe i eventualno potrebnu terapiju, a psihološka prva pomoć ide poslije svega toga ako postoje uvjeti – mjesto i potrebe;
pazite na sebe (dovoljno se odmarajte, jedite, pijte dosta tekućine, ventilirajte i dajte jedni drugima podršku) kako ne bi sagorjeli, jer tada više nećete biti u stanju pomagati!

Postupci s nastradalima:

ne treba dozvoliti ponovno preplavljivanje stradalnika;
uzeti samo kratke podatke o tome što se dogodilo:
orijentirati nastradale gdje se što nalazi u prihvatnom centru i koji su dostupni resursi;
aktivno slušati;
kontejnirati, ali uz čvrste granice kako ne bi došlo do sagorijevanja pomagača;
procijeniti rizik;
primjeniti empatiju;
rezimiranje i parafraziranje, refleksija;

Normalizacija:

šok, stres, nevjerica normalne su reakcije do nedjelju dana poslije događaja, zgranutost je normalna;
u takvom stanju ljudi imaju tendenciju misliti suženo i neefikasno o svom preživljavanju, što može izazvati krivnju preživjelih;
neki ljudi osjećaju gubitak, tugovanje, ljutnju, anksioznost i depresiju, osjećaji mogu postati intenzivni i ponekad nepredvidljivi;
može uzrokovati poremećaje prehrane i spavanja, oni će se smanjiti onog trenutka kada ljudi ponovo osjete sigurnost;
prevesti tjelesne simptome u emocije ako su jasno vegetativne reakcije na traumu, a ne znak povrede i bolesti;
ponuditi alternative;
pomoći u rješavanju trenutnih problema – tegoba, povreda, kontakta s obitelji, smještaja itd.
dati do znanja da uvijek može zatražiti pomoć i kome se može obratiti.