Istraži Me istražite svijet psihologije
„Životinja djeluje kao tihi psihijatar dok strpljivo sluša, bez upadanja u riječ“
Greiffenhagen (1991)
Prekrasan vikend od 18. – 20. listopada, 2013.g. u Medulinu u hotelu Arcus, jedinom koji dozvoljava boravak pasa (što je bilo neophodno, budući da su prisustvovali svim danima konferencije), okupio je altruistične ljubitelje životinja na 1. Međunarodnoj Pet Therapy konferenciji u Hrvatskoj. Konferenciji je prisustvovalo 27 predavača iz Hrvatske, Slovenije, Italije, Švedske (uključujući sudionike okruglog stola), 60 gledatelja i troje vrijednih organizatora. Sudionici konferencije većinom su profesije uključene u terapijski rad: rehabilitatori, logopedi, psiholozi, socijalni radnici, liječnici, radni terapeuti, pedagozi, odgajateljice te krajnji korisnici, roditelji djece s poteškoćama u razvoju.
Budući da je nakon negativnog iskustva da se svatko tko ima psa smatra Pet terapeutom, a sa saznanjem da je ona trenutno jedini certificirani terapeut u Istri i Primorsko-goranskoj županiji, Goranka Rosanda Furlan iz Udruge za pet therapy Indeficienter Vinkuran, zajedno sa svojim timom, Ivanom Šarić i Alešom Furlanom, odlučila je organizirati konferenciju na kojoj bi se susreli svi važni ljudi toga područja.
Konferencija je započela okruglim stolom na temu terapijskog jahanja i hipoterapije, čiji su sudionici bili: Rebecca Schoenfeld Vidas, Sanja Tatković, Matea Drempetić, Mirjana Stanojević, Rašeljka Batelić Dragić, Nataša Bottai, Sanja Marojević, Gianluca Bottai, uz moderatora Marko Maviju. Ideja za održavanje okruglog stola nastala je tijekom promatranja brojnih rančeva u Istri koji tijekom cijele turističke sezone nude terapijsko jahanje, unatoč činjenici da brojni nisu za isto educirani, niti certificirani. Također, Goranka navodi kako unutar profesionalnog kruga ljudi koji se bave terapijskim jahanjem nedostaje komunikacije te okrugli stol predstavlja najbolji početak daljnje razmjene iskustava, znanja i kontakata, što se upravo i dogodilo.
Subota, 19. listopada 2013.g. započinje predavanjem Lucije Katalenić, prof. logopedice i stručne suradnice Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet. Udruga je osnovana još 1990.g. i pionir je u području dodjele pasa pomagača u Hrvatskoj, a trenutno je u procesu certificiranja programa edukacije trenera i voditelja terapijskih pasa u institucijama te radi i na okupljanju stručnjaka za izradu nacionalnih standarda za pružanje usluga korisnicima pasa pomagača.
Zanimljivosti rada Centra za rehabilitaciju Silver predstavili su nam ravnatelj centra dr. sc. Marijan Alfonso Sesar, socijalna radnica i radna instruktorica Maša Dolenc i dr. vet. med. Blaženka Pugar. Tijekom predavanja isticalo se dugogodišnje iskustvo i stručnost u radu Centra Silver, a jedan od primjera istog jest primarna procjena, koja uključuje timsku obradu u trajanju od četiri sata, upoznavanje sa psom i suradnju s roditeljima te stvaranje individualnog, ciljanog plana.
“Mi smo se odrasli zaboravili igrati i imamo očekivanja koje dijete osjeti, dok je pas živa igračka, spontan i bez očekivanja, a s njim dijete na istoj razini neverbalno komunicira.” – jedan je od razloga uspješnosti Pet Therapy-a kojega navode iz rehabilitacijskog centra Silver.
O programu senzorno-intergracijske Ayres terapije SIAT uz terapijskog psa, govorio je Davor Duić, prvostupnik radne terapije.
“U terapiji dijete samo odabire aktivnost («just right challenge»), koju terapeut prilagođava aktivnostima sa psom, u kojima pas može biti aktivan ili pasivan sudionik.” – objašnjava g. Duić. Cilj je terapije potaknuti bolju organizaciju zaprimljenih osjeta u konkretne informacije, kako bi se djetetu osigurao uspjeh u smislenim aktivnostima i igri te time potaknuo senzomotorni, perceptivni, kognitivni i socioemocionalni razvoj. Terapijski pas djeluje umirujuće, oslobađa dijete napetosti, pruža podršku, motivira, usmjerava pažnju, pospješuje komunikaciju i interakciju s okolinom te potiče pozitivno raspoloženje.
Rad slovenskog društva za terapiju pomoću pasa «Tačke pomagačke» predstavile su Mojica Trampuš, dipl. ing. matematike sa svojim psom Šapom i Branka Hobič, kinološka sutkinja sa psom Gustavom. Mojica Trampuš predstavila je program R.E.A.D. (Reading Education Assistance Dog) koji je razvijen u američkom društvu za pomoć u poboljšanju čitalačke pismenosti djece ITA (Intermountain Therapy Dog).
“Djeca čitaju psu. Pas se ne smije, dobronamjeran je, ne ocjenjuje, ne kritizira, ne ruga se i strpljiv je.” – navodi gđa. Trampuš. U okviru društva djeluje preko 30 terapeutskih pasa sa svojim vodičima, koji posjećuju domove za starije, vrtiće, škole, knjižnice, rehabilitacijske centre i sl.
Predavanje nadopunjeno video prikazima, koji su bili popraćeni spontanim aplauzom publike, o radu terapijskog psa Rie u Ustanovi za rehabilitaciju Mali dom, održao je Dražen Viljušić, prof. kineziolog. Ria je školovan pas koji pomaže u smirivanju autoagresije, epileptičnih napada, u smanjenju anksioznosti, poticanju komunikacije, socijalizaciji, raznim sportskim aktivnostima i sl. Prof. Viljušić ističe kako se konkretni pokazatelji napretka očituju u rezultatima višegodišnjeg praćenja motoričkih sposobnosti prema GMFM sustavu, a u terapiji sa psom koriste se različiti postupci, čiji izbor ovisi o karakteristikama djeteta te postavljenim terapijskim ciljevima.
Zanimljiva i motivirajuća prezentacija dr. sc. Zore Itković Zuckerman obuhvatila je pregled međunarodnog terapijskog rada uz pomoć životinja, s mnoštvom osobnog iskustva. Međunarodna praksa pokazuje široku mogućnost rada sa životinjama, od eksperimentalne škole u Oslu do zatvora u Wisconsinu. Profesorica ističe kako postoji sve veća potreba za novom pedagogijom, budući da 80% djece izjavljuje kako ne voli školu. U ugodnom razgovoru nakon predavanja, naglašava kako njezine studentice svoj praktični dio diplomskih radova nisu mogle odraditi u Hrvatskoj jer nisu postavljena načela koja bi im omogućavala znanstveni pristup.
“Potrebno je animirati društvo i pokazati im što radimo, što je već urađeno. Sljedeća je faza evaluacija rezultata. Imamo medicinski, pedagoški i defektološki aspekt. Nakon toga potrebno je napraviti pritisak na društvo da zakonska regulativa prizna ovaj oblik terapije, koji je očito izuzetno uspješan. Do sada su entuzijasti- terapeuti obavili ogroman posao, ali nema još poveznice sa znanošću.” – ističe dr. sc. Zuckerman.
Marijana Šarić, predsjednica Udruge Četiri šape iz Šibenika, predstavila je primjer dobre prakse. Udruga djeluje na području terapije i na području edukativnih programa za predškolske i školske ustanove. Ostvaruju suradnju s nizom institucija na području županije, gdje su dobro prihvaćeni, no ističu kako na senzibilizaciji društva za uključivanje pasa u aktivnosti s djecom još uvijek treba raditi.
Subotnji program začinila je Lea Dekleva, koja je uz pomoć Elvisa Morine otvorila svoje srce i progovorila o osobnom iskustvu suočavanja s anksioznošću, u čemu joj je pomogla kujica Tara. U ugodnoj atmosferi, i razgovor je postao interaktivan s publikom te je i Lea imala nekoliko pitanja upućenih svima prisutnima, kojima se i zahvalila na radu i trudu koji ulažu.
Da se Pet therapy ne provodi isključivo s djecom s posebnim potrebama, uvjerila nas je dr. sc. Duška Petranović, hematologinja sa KBC-a Rijeka, u svome predavanju o korisnosti Animal Assisted Therapy-a. Iako se ovakav oblik terapije još uvijek smatra alternativnom medicinom, u zadnje vrijeme se provode brojna, znanstveno utemeljena klinička istraživanja koja analiziraju njezinu korist kod oboljelih od malignih bolesti. Dosadašnji nalazi pokazuju značajno djelovanje terapije pomoću životinja u smislu emocionalne podrške, povećanja osjećaja zdravlja te smanjenja boli, anksioznosti, usamljenosti i straha.
“U budućnosti vidim daljnje konferencije i napredovanje u kontaktu s ljudima, posebice s krajnjim korisnicima koji nisu vidjeli što se radi i što se može, a sigurno bi bili zainteresirani čuti što se sve može napraviti. Krajnji korisnici mogu doprinijeti da sve zaživi.” – ističe dr. sc. Petranović u razgovoru nakon predavanja.
Margherita Gaudimonte, odgajateljica i voditeljica obiteljske kuće, Maria Corica, neuropsihijatrica i Maurizio Pagliarini, etolog i predsjednik Udruge Associaziona Italiana Pet Therapy VdA ONLUS predstavili su rad s terapijskim psima u Italiji. Među najznačajnijim doprinosima udruge, predstavili su projekt pod zanimljivim nazivom “Bull dog”, koji je usmjeren na rad s djecom i adolescentima s poremećajima u ponašanju. O uređenosti sustava govori činjenica kako su u projekt uključeni tamošnji Centar za socijalnu skrb i sud za maloljetnike, dok edukaciju zaposlenika financira regija. Nakon toga su sudionike konferencije upoznali s empatijsko-komunikacijskom metodom edukacije pasa terapeuta, koja svoje temelje zasniva na komparativnoj psihologiji, a može se definirati kao proces učenja koji se bazira na sposobnosti učenja promatranjem ponašanja iste vrste (zrcalni neuroni). Budući da su ljudi i psi dugi niz godina u suživotu, pas je promatranjem našeg ponašanja naučio interpretirati naše emocije i način izražavanja.
Ideju o edukaciji pasa iz azila, kako bi se spasila dva života, pseći i dječji, predstavila je Tea Selaković, prof. rehabilitator i vodič Šire, prvog terapijskog psa mješanca u Hrvatskoj obučenog za rad s djecom s teškoćama u razvoju. Nakon početnih uspješnih rezultata, vizija im je nastaviti istim tempom s postojećim korisnicima, uspostaviti obrasce praćenja rada te se i dalje educirati kako bi održali kvalitetu rada. Tea Selaković naglašava kako se u terapiji uz pomoć psa postiže ono što bi bez dodatne motivacije i opuštenosti često ostalo potisnuto, sakriveno ili nedostupno.
Igor Gaćeša, savjetnik za ponašanje pasa, u svom je predavanju govorio o porijeklu, evoluciji, kogniciji, osobnosti, podučavanju i dobrobiti samih pasa. Poseban naglasak stavljen je na sam način poučavanja pasa, kao i njihovu zaštitu i dobrobit u radu. G. Gaćeša govorio je i o emocionalnoj povezanosti koju psi ostvaruju sa svojim vlasnicima te o nedostacima i izazovima koji su mogući tijekom njihove socijalizacije, nakon čega je uslijedila dugotrajna rasprava.
Zadnje predavanje na konferenciji održala je Jelena Kallay, certificirani kliker terapeut, koja nas je upoznala s metodom pozitivne komunikacije sa psima. Osim moralnih razloga koji su u podlozi pozitivne komunikacije, postoje i znanstveni dokazi kako ovakav pristup ima brze, no dugotrajne rezultate.
“Nisam još svjesna što se događa, povratne informacije su dobre, ali ih još nisam procesuirala.” – govori organizatorica Goranka Rosanda Furlan u razgovoru nakon konferencije. Ipak, jedan osjećaj koji ističe jest gorčina zbog nedovoljnog odaziva lokalne i regionalne samouprave. Naime, organizatori objašnjavaju kako su službeni poziv na konferenciju dobili svi domovi zdravlja, škole, socijalne ustanove te gradska i županijska vlast, međutim, isti se nisu odazvali. Želja za njihovim dolaskom leži u potrebi promocije ovakve vrste terapije, kao i nužnoj financijskoj podršci za planirane projekte.
“Ne postoje usuglašene smjernice i pravilnici te se ne može ta vrsta terapije verificirati da bude dodatna ili komplementarna nekoj klasičnoj medicini. Nemoguće je otvoriti ta vrata, ako oni ne mogu čuti informacije.” – navodi Ivana Šarić iz udruge Indeficienter. Kako se tijekom konferencije pokazao veliki interes za godišnjim održavanjem Pet Therapy konferencije, organizatori navode kako ideja za nastavkom postoji, no ističu svoj krajnji cilj – otvaranje rehabilitacijskog centra u Istri te uvođenje Pet Therapy-a u institucije.
Kao medijski pokrovitelj konferencije, portal «Istraži me» pohvaljuje organizatore, predavače i sudionike konferencije na suradnji, kvalitetnom sadržaju, korisnim kontaktima i ugodnom druženju. Veselimo se daljnjim koracima i idućoj konferenciji. Za kraj, ostavljamo vas s komentarom jedne od sudionica konferencije.
“Hvala organizatorima za neprocjenjivo iskustvo. Za mene, puno važnije od predavanje bilo je povezivanje s ljudima iz Slovenije i Italije, ali i iz Hrvatske, koji rade slične stvari. Učiti kroz njihovo iskustvo, dobiti povratnu informaciju za vlastiti rad i otvaranje mogućnosti za dalje. Puna sam dojmova i poleta za dalje. Ako sam ikada i posumnjala, sada sam 100% sigurna da je ovo pravi put! U suradnji i međusobnom poštivanju sa životinjama, mi stvarno možemo oplemeniti ljudske živote!”
