Izvještaj s predavanja: „Sinestezija i razumijevanje svijesti“

U organizaciji Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 7. listopada 2013. godine u 19 h, održano je predavanje na temu „Sinestezija i razumijevanje svijesti“. U središnjoj dvorani fakulteta, predavanje je održao dr. Danko Nikolić, renomirani istraživač sinestezije s Max Planck Instituta za istraživanje mozga u Frankfurtu u Njemačkoj.

Predavanje je otvorila prof.dr. Željka Kamenov, pročelnica Odsjeka za psihologiju, i navela kako su glavna područja rada dr. Nikolića neuralna sinkronizacija, radno pamćenje te sinestezija o kojoj će biti riječi na ovom predavanju. Profesorica je ukratko predstavila predavača i istaknula da je on i sâm nekadašnji student ovog fakulteta, zbog čega se u publici nalazi i mnogo njegovih nekadašnjih studentskih kolega.

Ostatak publike činili su uglavnom studenti te stručnjaci iz srodnih područja (npr. kognitivne lingvistike) i ostala zainteresirana javnost.

U prvom dijelu predavanja opisan je, i pomoću primjera predočen, fenomen sinestezije. Nakon toga, navedene su neke od definicija istog fenomena te je uveden pojam ideastezije. Na kraju su navedeni zaključci dosadašnjih saznanja o sinesteziji.

Najčešće forme sinestezije odnose se na brojke, slova i vremenske jedinice. Tako primjerice, pri percepciji broja, osobe koje doživljavaju fenomen sinestezije vide boju. Mjeseci u godini i dani u tjednu za njih također imaju boju. Podražaj temperature može izazvati zvuk.

Pojam sinestezija dolazi od grč. sin –skupno, zajedničko i aísthēsis – osjećanje ili, drugim riječima, ujedinjenje osjetila. Ona predstavlja živo i detaljno osjetilno iskustvo izazvano neuobičajenim podražajem. Sinestezija predstavlja automatsku asocijaciju (npr. slova i boje) te je na nju nemoguće namjerno i svjesno utjecati niti je kontrolirati.

Unatoč tome, sinesteti su svjesni razlike između svog doživljaja i stvarnih podražaja. Sinesteti svoja iskustva doživljavaju od ranog djetinjstva i čine oko 2 % populacije. Kod doživljavanja sinestezije jaka je nasljedna komponenta, odnosno, postoji velika vjerojatnost da će netko od bližih rođaka sinesteta također imati ovakvu sposobnost percepcije.

Neki su poznati sinesteti Wassily Kandinsky, Vladimir Nabokov, Franz Liszt, Nikolai Rimsky-Korsakov, Richard Feynman.

Predložene definicije sinestezije govore da se radi o percepciji senzornih podražaja jednog osjetila drugim. Odnosno, da dolazi do križanja senzornih percepcija ili izmiješanosti osjetila.

Slikovni prikazi mozga pokazuju da kod sinestetičkih doživljaja dolazi do aktivacije područja u mozgu odgovornih za boju. Oni predstavljaju neke od dokaza da takvi osjeti doista postoje.

Ideastezija je pojam sastavljen od grč. idéa, eȋdos– oblik, lik, pojam, koncept i aísthēsis – osjećanje, odnosno, osjećanje koncepata. Koncepti su pravilnosti opažene kod događaja i objekata.

Mnogi rezultati istraživanja upućuju na to da je kod sinestezije zapravo riječ o osjećanju koncepata, odnosno, da se radi o ideasteziji, kao što to predlaže dr. Nikolić. Tako na primjer, isti podražaj – oblik slova O i broja 0 – može izazvati različiti sinestetski doživljaj (različitu boju), ovisno o kontekstu u koji je taj podražaj smješten (niz slova ili niz brojki). Iz toga se zaključuje da je iskustvo boje izazvano konceptom slova, odnosno brojki, iako je sam podražaj bio identičan.

Neki sinesteti mogu osjetiti okus u ustima za pojedine riječi ili pojmove. Isti okus doživljavaju i kada se ne mogu sjetiti riječi koja određen okus izaziva, odnosno, kada imaju iskustvo ‘na vrhu jezika’. Dovoljna je aktivacija koncepta bez dosjećanja same riječi da se izazove sinestetičko ili ideastetičko iskustvo.

U jednom eksperimentu, u 20 njemačkih riječi koje sadrže slovo A, to je slovo zamijenjeno glagoljičnim slovom az ( ). Kod ispitanika kojima je slovo A izazivalo doživljaj crvene boje, i ovo je slovo izazvalo isti doživljaj, ali ne zbog svojega oblika, već tek nakon što je usvojeno njegovo značenje, odnosno, nakon što su ga ispitanici doživjeli kao zamjenu za slovo A u njemačkim riječima.

Dvije osobe koje su se intenzivno (natjecateljski) bavile plivanjem u djetinjstvu, razvile su sinesteziju uz određen stil plivanja, tako da pojedini stil kod njih izaziva iskustvo boje.

Iz svega navedenog, zaključuje se da je sinestezija semantički fenomen, odnosno, percepcija značenja podražaja (u kontekstu) te omogućuje ovom malom dijelu ljudske populacije da osjeća koncepte ili ideje.

Publika je iskazala vrlo živ interes za ovo predavanje te je dr. Nikolić odgovorio na mnoga pitanja tijekom i nakon predavanja. Neka od njih odnosila su se na metodologiju istraživanja i interpretaciju rezultata, dok su se druga bavila time što je dosad istraženo u području sinestezije. Jedno se pitanje odnosilo na to kako sposobnost sinestezije može pomoći djeci u učenju te je rečeno da uskoro izlazi prva knjiga o djeci i sinesteziji, budući da sinestezija kod djece dosad nije bila značajnije istraživana. Jedan je komentar ukazao na to da, iako je sinestezija rijedak fenomen, industrija ga često koristi u svoje svrhe, kao npr. u slučaju kad proizvedeni parfem (miris) asocira s bojom, glazbom, okruženjem i sl.

Intervju s dr. Nikolićem možete pročitati na linku – Dr. Danko Nikolić: Intervju 

Prenošenje tekstova s portala dopušteno isključivo u skladu s Uvjetima korištenja