Home / Zanimljivosti / Hoćeš li spavati sa mnom?
Hoćeš li spavati sa mnom?

Hoćeš li spavati sa mnom?

Hoćeš li spavati sa mnom?

Clark i Hatfield (1989) ispitali su postoje li razlike među spolovima kad se radi o usputnom seksu. Studentima su prilazili vršnjaci suprotnog spola s rečenicom: „Viđam te po kampusu. Jako mi se sviđaš.“ Zatim je slijedilo jedno od tri pitanja:

1) Hoćeš li izaći sa mnom?

2) Ideš sa mnom u moju sobu?

3) Hoćeš li spavati sa mnom?

Muškarci i žene u jednakom su postotku pristajali na izlazak – oko 50 % njih je pristalo. No, znatne razlike među muškarcima i ženama pojavile su se za druga dva pitanja. Samo mali postotak žena pristalo je otići s nepoznatim vršnjakom u sobu, dok je na to pristalo približno 70 % muškaraca. Ni jedna žena nije pristala na seks, a muškarci su u najvećem stupnju pristali upravo na poziv na seks.

 

 dfgd

 

Slika 1. Rezultati istraživanja Clarka i Hatfield (1989)

I drugi znanstvenici složili su se s tvrdnjom da su muškarci više spremni pristati na usputni seks, dok su žene opreznije pri biranju seksualnih partnera.

Najzanimljivije objašnjenje ovog nalaza nudi evolucijska perspektiva. Prema toj perspektivi i muškarci i žene žele stvoriti što više potomstva kako bi svoje gene prenijeli na sljedeće generacije. No, razlikuju se u strategijama koje koriste – muškarci se razmnožavaju naširoko, a žene mudro. Kako bi stvorili dijete, muškarci trebaju uložiti jako malo energije (trebaju pružiti samo sjeme) i mogu imati skoro neograničeni broj djece s različitim partnericama. Žene ulažu mnogo više (9 mjeseci trudnoće i dojenje) i mogu roditi i odgajati samo ograničeni broj djece. Stoga im je jako važno osigurati im preživljavanje. Kako bi to napravile, one najčešće biraju partnere određenih karakteristika (npr. pouzdane, situirane, ambiciozne, zaštitnički nastrojene partnere) i nastoje ih zadržati. Muškarci nisu toliko izbirljivi i u odnosu na žene u većem stupnju preferiraju kratkoročne veze jer mogu stvoriti mnogo djece od kojih će neka sigurno preživjeti.

Iako moderni muškarci i žene ne razmišljaju na ovaj način, opisana ponašanja bila su prisutna kod naših predaka te su se u određenoj mjeri zadržala i do danas.

 

Reference

Reference

Clark, R. D. i Hatfield, E. (1989). Gender Differences in Receptivity to Sexual Offers. Journal of Psychology & Human Sexuality, 2, 39-55.

Petersen, J. L. i Hyde, J. S. (2010). A Meta-Analytic Review of Research on Gender Differences in Sexuality, 1993-2007. Psychological Bulletin, 136, 21-38.

Prenošenje tekstova s portala dopušteno isključivo u skladu s Uvjetima korištenja

Autor: Lana Vincelj Bele

Magistra psihologije s interesom za penološku, forenzičnu i kliničku psihologiju. U slobodno vrijeme najviše voli maštati.

Komentiraj

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *

*

Vrati se gore