Jedna od najfascinantnijih pojava u psihologiji činjenica je da mnogi ljudi osjećaju bol u udovima koji više ne postoje. Otprilike dva od tri ratna veterana s amputiranim udovima izvješćuju o boli u udu koji nedostaje ili „fantomskom“ udu.
U takvim slučajevima, bol se javlja uz odsustvo ozljede tkiva, ali je bol i te kako stvarna. Katkad uključuje aktivaciju živaca u batrljku odstranjenog uda, ali lokalna anestezija ne otklanja uvijek bol. Zato bol mora održavati i aktivaciju neuralnih krugova u kojima je pohranjeno pamćenje vezano za ud koji više ne postoji (Rathus, 2001).
Tako primjerice, mjesec dana nakon gubitka ruke, osoba može osjećati taj dio tijela, kao da mozak „popunjava“ mapu tijela podraživanjem iz drugih područja. Obraz i čeljust blizu su ruci na mapi tijela u mozgu pa podraživanje obraza može oživjeti osjećaj ruke koja je izgubljena (Ornstein, 2001).