Pokoravanje autoritetu – Milgramov eksperiment

Može li jedan eksperimentator navesti obične ljudi da počine nemoralna djela, kao što je zadavanje jake boli nevinim promatračima?

Stanley Milgram (1963, 1974, 1976) odlučio je to provjeriti nizom istraživanja koja su postala najpoznatija istraživanja u socijalnoj psihologiji. Milgramovo istraživanje sastojalo se u tome da stvarni sudionik kao učitelj, zadaje elekrošok ispitaniku svaki put kada ovaj da pogrešan odgovor na postavljeno pitanje.

Naravno da šokovi nisu bili pravi i da su ispitanici eksperimentatorovi suradnici, ali stvarni sudionici to nisu znali. Iako se na Sveučilištu Yale predviđalo da će svega 1% populacije ići do najintenzivnijeg šoka od 450 volti, nisu bili u pravu. Čak 62,5% sudionika po eksperimentatorovu nalogu išlo je do kraja, zadajući šokove od 450 volti. Kako je izgledalo Milgramovo istraživanje možete pogledati u videu:

Kako se na ovaj način mogu objasniti nehumana ponašanja zločina i genocida, članak se može zaključiti ovim riječima Stanleya Milgrama (1976):

Čak je i Eichmann (nacistički časnik) bio pogođen kada je obišao koncentracijski logor, međutim, da bi sudjelovao u masovnim ubojstvima, on je morao samo sjediti za stolom i preslagati papire. U isto vrijeme, čovjek u logoru koji je stvarno puštao cyclon-B u plinske komore, svoje ponašanje može opravdati time da je samo slijedio naredbe odozgo. Znači, cjelokupni postupak bio je rascjepkan na dijelove. Niti jedan čovjek nije odlučio izvesti zlo ponašanje i suočiti se s njegovim posljedicama. Osoba koja bi imala punu odgovornost za to ponašanje nije postojala. Možda je to najčešće obilježje društveno organiziranog zla u modernom društvu.