Home / Zanimljivosti / Postoje li eksperti u prepoznavanju laži?
Postoje li eksperti u prepoznavanju laži?

Postoje li eksperti u prepoznavanju laži?

Većina ljudi ne razlikuje istinu od laži. Bond i DePaulo (2006) pregledali su dvjestotinjak istraživanja i zaključili da ljudi donose točne prosudbe o lažnosti ili istinitosti izjava u oko 54 % slučajeva. Ta stopa točnih prosudbi jedva se razlikuje od stope slučajnog pogađanja (50 %). No, postoje li ljudi koji mogu s većom točnošću prepoznati laž?

U klasičnom istraživanju Ekmana i O’Sullivan (1991) na uzorku od 509 ljudi pokazalo se da čak ni stručnjaci za poligrafsko ispitivanje (FBI agenti, CIA agenti, NSA agenti, DEA agenti, vojnici i marinci), istražitelji, suci, psihijatri i mnogi drugi ne premašuju stopu slučajnog pogađanja pri procjeni iskrenosti govornika koji su im prikazani preko videokazete. Samo je jedna skupina vršila procjene s točnošću većom od čiste slučajnosti, a to su bili agenti američke Tajne službe. Oni su u 64 % slučajeva vršili točnu procjenu, a trećina njih vršila je procjene točnosti veće od 80 %.

Bond (2008) je također pokušao ustanoviti postoje li eksperti u prepoznavanju laži. Snimio je izjave bivših zatvorenika i prikazao ih policijskim službenicima i zaposlenicima saveznih agencija te studentima koji su služili kao usporedna skupina. Od ukupno 234 sudionika dvije zaposlenice agencije BIA (The Bureau of Indian Affairs) pokazale su se kao eksperti u prepoznavanju laži. U različitim zadacima vršile su procjene lažnosti ili istinitosti izjava s točnošću od 80 do 100 %. U usporedbi s ostalim sudionicima istraživanja, puno su brže donosile procjene te su pažnju usmjerile prvenstveno na neverbalne znakove osoba koje su davale izjave, poput pokreta očiju, usana, nosa i ruku.

Znatan broj ljudi uvjeren je da mogu s velikom točnošću prepoznati laž,no to je vještina koju rijetki zaista posjeduju.Ukoliko nismo talentirani za prepoznavanje laži, možemo se poslužiti jednim ‘trikom’ – pred lažljivce trebamo staviti veće kognitivno opterećenje jer je laganje zahtjevnije od pričanja istine pa bi znakovi obmane trebali postati očitiji. Primjerice, možemo ih zatražiti da nam ispričaju priču u čiju istinitost sumnjamo obrnutim redoslijedom.

Reference

Reference

Bond, G. D. (2008). Deception Detection Expertise. Law and Human Behavior, 32, 339-351.

Bond Jr., C. F. i DePaulo, B. M. (2006). Accuracy of Deception Judgements. Personality and Social Psychology Review, 10, 214-234.

Ekman, P. i O’Sullivan, M. (1991). Who Can Catch a Liar? American Psychologist, 46, 913-920.

Hartwig, M. i Bond Jr., C.F. (2011). Why Do Lie-Catchers Fail? A Lens Model Meta-Analysis of Human Lie Judgments. Psychological Bulletin, 137, 643-659.

Prenošenje tekstova s portala dopušteno isključivo u skladu s Uvjetima korištenja

Autor: Lana Vincelj Bele

Magistra psihologije s interesom za penološku, forenzičnu i kliničku psihologiju. U slobodno vrijeme najviše voli maštati.

Komentiraj

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *

*

Vrati se gore