„Ljudi nam se ne sviđaju toliko zbog dobra koje su nam učinili, koliko zbog dobra koje smo mi učinili njima“
Lav Tolstoj
Kada među ljudima postoji uzajamno sviđanje, prisutno je dobro, ljubazno,toplo i radosno druženje. Ako s jedne strane ne postoje simpatije prema određenoj osobi, dolazi do manje ljubaznosti, izbjegavanja, traženja načina da se riješimo te osobe.
Međutim, što se događa kada netko napravi uslugu osobi koja mu se ne sviđa? Hoće li mu se sviđati više ili manje?
Benjamin Franklin upotrijebio je ovu manipulativnu strategiju da bi pridobio kolegu odvjetnika iz političke opozicije te se ista po njemu naziva Ben Franklin efekt. Naime, saznao je da ovaj ima rijetku i zanimljivu knjigu u svojoj knjižnici i zamolio ga da mu je posudi te je istu nakon nekog vremena uljudno vratio natrag, uz pismo zahvale. Poslije toga, kolega odvjetnik ponašao se ljubaznije prema njemu te su postali prijatelji. Franklin navodi da je to uspio vođen starom izrekom
„Onaj tko vam jednom učini uslugu, bit će vam spremniji učiniti još jednu – prije nego onaj kome ste se sami obvezali.“
(Franklin, 1868/1900.)
Jon Jecker i David Landy (1969) proveli su istraživanje da potvrde ovaj efekt. U eksperimentu, studenti su sudjelovali u intelektualnom natjecanju u kojem su imali priliku osvojiti pozamašnu svotu novac.
Nakon što je eksperiment završen, jednoj je trećini sudionika pristupio eksperimentator, koji im je objasnio da je koristio vlastita sredstva za eksperiment i da mu ih ponestaje, što znači da će možda biti prisiljen ranije prekinuti eksperiment. Upitao je sudionike bi li mu mogli učiniti posebnu uslugu i vratiti novac koji su osvojili. Isti zahtjev upućen je drugoj grupi ispitanika, ali ne od eksperimentatora nego od tajnice odjela, koja ih je upitala bi li vratili novac, kao posebnu uslugu zakladi za istraživanje odjela za psihologiju, koja se ispraznila. Od ostalih sudionika uopće nije zatraženo da vrate svoje nagrade.
Naposljetku je od svih sudionika zatraženo da popune upitnike koji su uključivali priliku da ocjene eksperimentatora. Sudionici koji su nagovoreni da učine posebnu uslugu eksperimentatoru, smatrali su ga najprivlačnijim, odnosno nakon što su mu učinili uslugu, uvjerili su se da je predivan i zaslužan čovjek. Drugi su smatrali da je prilično dobar, ali ni približno toliko divan kao suradnici od kojih je zatraženo da mu učine uslugu.
Vođeni ovim principom, ukoliko se želite nekom svidjeti – zamolite ga za uslugu.