U današnje vrijeme velik broj ljudi nalazi se u izrazito stresnim okolnostima. Gotovo da i ne postoji čovjek koji nije, barem u nekom životnom razdoblju, bio pod stresom. Različite obaveze koje se moraju izvršiti na vrijeme, financije, briga za druge, obitelj, partnerske veze, otkazi, ispiti…samo su neki od mnogobrojnih izvora stresa u svakodnevnom životu.
Nakon nekog vremena stres postaje uobičajena pojava. Iako su mnogi zasigurno čuli o štetnim posljedicama stresa na zdravlje, nekako se u takvim situacijama uvijek lakše voditi mišlju: ˝pa neće baš mene, zasad sam zdrav…˝ ili ˝dok god mogu izdržati, izdržat ću˝ te na taj način samo pojačavaju štetan utjecaj stresa na svoje zdravlje.
Koje su štetne posljedice stresa na ljudsko zdravlje?
Dosad su rađena brojna istraživanja koja su se bavila ispitivanjem utjecaja stresa na ljudsko zdravlje. Postoje pretpostavke koje dovode u vezu pojavu stresa i mnogobrojnih kroničnih i teških bolesti, no istraživanja koja se bave tim pitanjima još uvijek nisu dala jednoznačne rezultate. Glavni nalazi potvrđenih israživanja, kao posljedicu stresnih okolnosti u životu, najčešće navode pojavu simptoma poput glavobolje, nesanice, opće zabrinutosti i razdražljivosti te slabljenje funkcija imunološkog sustava.
Kad se uzmu u obzir nemogućnost izbjegavanja stresora u svakodnevnom životu i posljedice djelovanja stresa na organizam, onda se čini da stres možda i nije toliko opasan. Uostalom, što je malo glavobolje i prehlada u odnosu na savladavanje brojnih antistres tehnika i takozvanog ˝rada na sebi˝ koji traje godinama?
No, što ako ove posljedice nisu jedino što vam stres čini? Što ako emocionalni stres uzrokuje mnogo teže poremećaje?
Dosad postoji mnogo istraživanja koja su se bavila učincima stresa na opće funkcioniranje uključujući zdravlje, kognitivne funkcije pa i emocionalno stanje. U istraživanju u Švedskoj, autori su pratili uzorak od 800 žena u razdoblju od 1968.-2005.g. gledajući kako je stres djelovao na njihovo zdravlje u pred- i postmenopauzi. Uzorak je praćen u nekoliko vremenskih točaka. Zanimljiv dio je kako su veliki stresni događaji koje su žene doživjele u svojoj odrasloj dobi utjecali na kasnije funkcioniranje.
Što su uopće veliki stresori ili stresni događaji?
Prema ovom istraživanju to uključuje velike životne događaje:
- razvod,
- smrt partnera,
- otkaz,
- ozbiljna dječja stanja – bolesti, zlostavljanja, smrt
- samohrano roditeljstvo
- psihička bolest partnera ili brata i/ili sestre
- alkoholizam kod partnera
- fizička bolest ili socijalni problemi vezani uz partnera
- primanje socijalne pomoći
- otkaz partnera
- ograničena socijalna mreža
Dakle, žene koje su imale neki od tih događaja u starosti između 38. i 54. godine života imale su 21% povećan rizik za dobivanje Alzheimerove demencije u kasnijoj dobi, a 15% povećan rizik za dobivanje neke druge demencije.
Jedno od objašnjenja ovih rezultata odnosi se na povezivanje dijelova mozga odgovornih za pamćenje s hormonom stresa. Kada smo pod stresom, dva područja mozga ključna za učenje i pamćenje, hipokampus i frontalni korteks, preplavljeni su hormonom – glukokortikoidom, koji pomažu našem tijelu odrediti koje reakcije i ponašanja su prioritetna u krizi.
Taj hormon pomaže da se naša snaga i energija usmjere na bježanje ili borbu protiv opasnosti. U tim trenucima tijelo je usmjereno na preživljavanje pri čemu mozak ne troši energiju na nebitne funkcije, poput održavanja veza između neurona i funkcija dosjećanja, već na bijeg ili borbu. Ovakav mehanizam odličan je u situacijama neposredne opasnosti, no u situacijama kroničnog stresa, glukokortikoid donosi mnogo više štete nego koristi. Kao rezultat toga, dolazi do kidanja veza između neurona, težih oporavaka već oštećenih veza i slabljenja kognitivnih funkcija, ponajprije pamćenja.
Može li se mozak oporaviti nakon duljih perioda izlaganja kroničnom stresu?
Naravno, to je pitanje od najveće važnosti u pokušajima preveniranja štete izazvane stresom. Dosad je poznato da se neuroni obnavljaju, no nije poznato u kojoj mjeri. Moguće je da su neuronima u našem mozgu nakon duljih perioda stresa veze pokidane zauvijek, no isto tako je moguće da su se počeli stvarati novi neuralni putevi, a čak i novi neuroni koji će omogućiti mozgu da funkcionira.
Kako prevenirati štetne učinke stresa na pamćenje?
Stručnjaci preporučuju aktivne i smislene postupke u borbi sa štetnim učincima stresa na naš cijeli organizam, a ponajviše mozak. Svjesno opuštanje pomoću kognitivno-bihevioralnih tehnika, redovita tjelovježba, socijalna podrška te aktivnosti koje pomažu opuštanju poput bavljenja jogom i meditacijom će zasigurno pripomoći u boljem oporavku nakon stresnih događanja.
Naravno, stručnjaci još uvijek nemaju jednoznačan odgovor na pitanje kako u potpunosti spriječiti pojavu štetnih posljedica stresa budući da su istraživanja u tom području još uvijek nova. No, jedno zanimljivo istraživanje s Harvarda pokazalo je da u grupi odraslih ljudi koji su prakticirali jogu po tri sata tjedno u razdoblju od osam tjedana, došlo je do značajnog povećanja sive tvari oko hipokampusa, dijela mozga koji je zadužen za pamćenje. U svakom slučaju, tehnike opuštanja i pravilnog disanja imaju pozitivnih učinaka na naše zdravlje.
Svakodnevne stresne situacije ne možemo izbjeći, no u svakom slučaju možemo promijeniti svoj način gledanja na njih i doživljavanja istih. Umjesto konstantne brige oko toga hoće li nam upravo doživljeni stres nepovratno naškoditi, razumnija i isplativija je odluka početi izvoditi vježbe disanja te bavljenje stvarima koje vas opuštaju.
Reference
Reference
Johansson, L., Guo, X., Waern, M. i sur. (2010). Midlife psychological stress and risk of dementia: a 35-year longitudinal population study. Brain. 133 : 2217–2224.
Johansson, L., Skoog, I., Gustafson, D.R. I sur. (2012). Midlife psychological distress associated with late-life brain atrophy and white matter lesions: a 32-year population study of women. Psychosoatic Medicine; 74:120–5.
Johansson, L., Guo, X., Hällström, T., Norton, M., Waern, M., Östling, S., Bengtsson, C. I Skoogi, I. (2013). Common psychosocial stressors in middle-aged women related to longstanding distress and increased risk of Alzheimer’s disease: a 38- year longitudinal population study. BMJ Open .doi:10.1136/ bmjopen-2013-003142