Davanje i primanje: psihologija u božićnom ruhu

Kraj prosinca sve češće se opisuje kao izrazito stresno razdoblje: spominje se užurbanost u kupovini poklona i namirnica, kuhanje i spremanje jela za obitelj i širu rodbinu, ekonomski pritisak na roditelje kako bi udovoljili raznovrsnim željama djece te izbor prikladnih darova za široku lepezu bliskih osoba, od romantičnih partnera do kolega s posla.

Iz medija se često može čuti da je Božić izgubio svoj istinski smisao – onaj kršćanskog blagdana – te postao svojevrsna komercijalizirana institucija u kojoj uživaju jedino trgovci. Neovisno o vjerskim uvjerenjima i materijalnim mogućnostima, većina će ovih dana razmišljati kako razveseliti ili iznenaditi bližnje te stoga vrijedi razmotriti darivanje i iz psihološke perspektive.

Zašto je važno davati?

Dva jednostavna psihološka istraživanja pokazala su kako davanje drugima – bilo prijateljima ili dobrotvornim društvima – ima pozitivniji efekt na raspoloženje pojedinca od vlastite koristi.

U prvom eksperimentu, Dunn i suradnici (2008) podjelili su ispitanike u četiri skupine na način da su neki dobili 5 dolara, a neki 20 dolara te je jednom dijelu rečeno da potroše novce na sebe, a drugom da ih potroše na nekog drugog. Na kraju dana, istraživači su ih kontaktirali kako bi utvrdili koji su od njih bili „najsretniji“. Zdravorazumski odgovor većine ljudi, i onaj koji im prvi pada na pamet, jest da su najsretniji ili najzadovoljniji bili oni koji su dobili 20 dolara i potrošili ih na sebe. No, ova pretpostavka nije se pokazala točnom. Najsretniji su bili oni koji su potrošili novce na druge, a razlike s obzirom na količinu potrošenog novca nije bilo.

U drugom istraživanju Moll i suradnika (2006), sudionicima je pružena opcija da prime relativno visok iznos novaca (do 128 dolara) i zadrže ga za sebe ili da dio anonimno daju u dobrotvorne svrhe. Svi sudionici opetovano su odlučivali odreći se velikog dijela ponuđenog novca i dati ga u dobrotvorne svrhe – prosjek novaca koji su dali bio je 40% od dobivene svote. Nadalje, nešto iznimno zanimljivo otkrilo se u funkcioniranju mozga. Novčane nagrade koje su sudionici dobili aktivirale su dio limbičkog sustava uključenog u nagrađivanje, što je bilo za očekivati. No, kada su davali novac, isti dio mozga pokazao je još veću razinu aktivnosti, kao i aktivaciju u području povezanom uz društvenu privrženost koje prethodno nije pokazivalo aktivnost! Ovi rezultati ukazuju na to da nam je čak i veća nagrada i užitak biti onaj koji daje poklon, nego primatelj istoga.

Reciprocitet i darivanje u romantičnim vezama

Iako prethodno prikazana istraživanja daju sliku sukladnu s duhom Božića i pružaju zadovoljavajuće objašnjenje širokog osmijeha Djeda Božićnjaka dok dijeli poklone (ili Coca-Colu), psiholozi se ne bi zvali psiholozima da ne postoji još barem nekoliko teorija o razlozima radi kojih volimo darivati druge. Neki autori (Grinchevi, zasigurno) tvrde da reciprocitet, odnosno očekivanje uzajamnosti, leži u srži svakog poklona. Drukčije rečeno, kupujemo darove jer očekujemo da će ih drugi kupiti nama ili jer smo ih već dobili pa se osjećamo „dužnima“ uzvratiti.

Darivanje u romantičnim vezama može se gledati kroz prizmu ove teorije. U počecima veze, na primjer, muškarci mogu kupiti dar novoj partnerici očekujući zauzvrat veću bliskost u vezi ili seksualni odnos – to naravno ne mora biti njihov prvotni motiv, no žene veoma skupe darove često percipiraju na ovaj način. Istraživanja su pokazala da muškarci više od žena kupuju poklone kako bi pokazali svoj materijalni status, ostavili dobar dojam, zaveli partnericu ili pokazali interes za dugoročniju vezu.

Čini se da teorije razmjene ipak ne mogu posve objasniti darivanje između partnera u dugoročnim vezama – oni najčešće navode kako poklone daju iz ljubavi, a isti su u velikoj mjeri promišljeni i izrazito osobni po prirodi. Ovakvi pokloni ne služe samo kako bi se njihov primatelj osjećao posebno, već i osoba koja ih daje. Nakon što ulože vrijeme i trud u smišljanje i nabavu poklona, osobe se osjećaju bliže svojim partnerima, što se pozitivno odražava na njihov odnos, a i na raspoloženje.

Djeca i blagdani

Roditelji se često znaju upitati cijene li djeca uopće poklone koje dobiju ili će ih nakon nekoliko dana, kao i ostale igračke, jednostavno staviti po strani i izgubiti interes za njih. Također se mogu zapitati i jesu li im djeca razmažena. Psiholozi naglašavaju da je upravo božićno vrijeme dobra prilika za razgovor s najmanjima o vrijednostima i poukama iz tradicionalnih blagdanskih priča i legendi. S obzirom na to da se pokazalo da nas davanje čini čak i sretnijima od primanja poklona, važno je djeci približiti ovaj čin.

Na primjer, ukoliko imaju previše igračaka ili stvari koje više ne koriste, roditelji ih mogu potaknuti da izdvoje neke od njih i poklone ih djeci kojoj iste nedostaju. Mogu se organizirati i prodajni sajmovi u školama ili zajednici u koje će se uključiti učenici – bilo kao „prodavači“ ili kreativnim radom, a čija će se zarada proslijediti nekoj od humanitarnih organizacija (koje i sami mogu izabrati). Ako se radi o starijoj djeci, roditelji ih također mogu odvesti u skloništa za beskućnike ili u domove za nezbrinutu djecu. Na taj način, može im se osvijestiti da u društvu postoje mnoge skupine kojima je pomoć potrebna, a putem raznih humanitarnih i volonterskih iskustava djeci pomoći da razviju empatiju prema drugima te se nauče davati, a ne samo primati darove. Osim što će razveseliti druge – u skladu s Božićem – i sami će se osjećati ispunjenije i sretnije jer su nekome pomogli.

Prenošenje tekstova s portala dopušteno isključivo u skladu s Uvjetima korištenja