Novogodišnje odluke: kako ih donijeti i ostvariti?

„Ove godine sigurno ću uspjeti! Moram smršaviti! Sutra je 1.1. i od sutra sam službeno na dijeti, obećajem! Stara želja, ali nova prilika. Da mi je znati zašto točno nisam uspjela prošle godine…“  

Početak nove godine psihološki je i kulturalno određena prilika da se pojedinac odluči promijeniti, odnosno promijeniti neka svoja dotadašnja ponašanja. Milijuni ljudi diljem svijeta svake godine postavljaju prije nadolazeće nove godine ciljeve koje u njoj žele postići.  Odakle taj običaj i koje su ključne odrednice uspješnog postizanja ciljeva koje ljudi žele ostvariti u novoj godini?

U antičkom su Rimu vjernici pred početak nove godine obećavali bogu Janusu (po kojem je prvi mjesec, „January“, dobio ime) da će „popraviti svoje ponašanje“. Bog Janus, jedinstveni i jedan od najštovanijih rimskih bogova, bio je božanstvo s dva lica, koje je istodobno gledalo i naprijed i nazad, simbolizirajući svoje znanje o prošlosti i budućnosti. Iz tog vremena potječe današnji običaj da ljudi pred početak nove godine donose odluke o promjeni i prihvaćaju izazov postizanja i održavanja željene promjene. Prema istraživanjima, „najpopularnije“ su novogodišnje odluke vezane za prestanak pušenja, smanjenje tjelesne težine te redovito tjelesno vježbanje. Veći broj žena donosi odluke vezane uz smanjenje tjelesne težine, a veći broj muškaraca donosi odluke vezane za prestanak pušenja.

Na takvo cilju usmjereno ponašanje može se gledati kao na proces s dvije faze: postavljanja i ostvarivanja ciljeva. Mukhopadyay i Venkataramani Johar (2005) istraživali su utjecaj laičkih teorija o samokontroli (uvjerenja koja prosječna osoba, neznanstvenik, ima o samokontroli) na postavljanje i ostvarivanje ciljeva. Pokazalo se da najveći broj ciljeva postavljaju sudionici koji vjeruju da imaju veliku samokontrolu te da je ona promjenjiva tijekom vremena (u usporedbi s onima koji smatraju da imaju malu samokontrolu te da je ona nepromjenjiva).

Što se tiče ostvarivanja ciljeva, samoefikasnost (vjerovanje u vlastitu sposobnost ostvarivanja ciljeva ili u posjedovanje sposobnosti za savladavanje neke situacije) također se pokazala važnom. Najmanje uspjeha u ostvarivanju ciljeva imali su sudionici koji su smatrali da je samokontrola nepromjenjiva i da imaju nisku samoefikasnost. Oni koji su smatrali da je samokontrola nepromjenjiva, ali da imaju visoku samoefikasnost, bili su jednako uspješni u ostvarivanju ciljeva kao i oni koji su smatrali da je samokontrola promjenjiva i da imaju visoku samoefikasnost.

Važno je naglasiti da oni koji vjeruju da je samokontrola promjenjiva, gledaju na neuspjeh kao na izazov, reagirajući zatim povećanjem svog truda. S druge strane, oni koji smatraju da je samokontrola fiksna (stalna) i nepromjenjiva, neuspjeh u ostvarenju cilja pripisuju svojim smanjenim sposobnostima.

Norcross i Vangarelli (1989) proveli su longitudinalno istraživanje pokušaja samopromjene kod 200 osoba koje su donijele novogodišnje odluke. Od njih 200, 81% držalo se odluka tijekom prvog tjedna, a njih 19% držalo se donesenih odluka tijekom dvije godine. Prema rezultatima tog istraživanja, uspjeh ili neuspjeh u držanju donesene odluke ne ovisi o spolu, dobi ili vrsti odluke. Navedenih 19% sudionika, koji su se uspjeli držati donesenih odluka, pokazali su se odlučnima u tome da se žele promijeniti, imali su osjećaj samoefikasnosti (vjerovali su da se mogu promijeniti i zadržati promjenu) te su koristili aktivne i pozitivne strategije.

To su sljedeće:

1. pozitivno razmišljanje („Ja to mogu“),
2. nagrađivanje za ustrajnost u napredovanju prema cilju,
3. izbjegavanje situacija koje mogu dovesti do „posrtanja“ u napredovanju prema cilju (npr. izbjegavanje odlazaka na kavu s drugom osobom koja puši)
4. pristup „postupnog smanjenja“ (npr. kako bi prestali pušiti, postupno su tijekom vremena smanjivali broj cigareta), za razliku od pristupa potpune apstinencije (nisu odmah smanjili broj cigareta na nulu).

Rezultate prethodnog istraživanja potvrdilo je istraživanje koje su proveli Norcross, Mrykalo i Blagys (2002): oni koji su se uspjeli držati novogodišnjih odluka koriste pozitivne, aktivne strategije (ustrajnost, nagrađivanje), dok oni koji se nisu uspjeli držati svojih novogodišnjih odluka koriste pasivne (zamišljanje) te kažnjavajuće strategije (samookrivljavanje). Osim toga, pokazalo se da je najvjerojatnije da će se ljudi držati novogodišnjih odluka ako su zaista spremni na promjenu, a ujedno i ustrajni u tome da je postignu. Očekivalo se i da će socijalna potpora (podrška od obitelji i prijatelja) imati značajnu ulogu u držanju novogodišnjih odluka. Međutim, u ovom istraživanju, oni koji su se držali novogodišnjih odluka i oni koji to nisu, nisu se razlikovali s obzirom na socijalnu potporu.

Rappaport (2011) postavlja pitanje: zašto se većina ljudi ne drži svojih novogodišnjih odluka do postignuća željene promjene? Ističe da je u podlozi novogodišnjih odluka poruka da nešto kod pojedinca nije u redu i da to treba poboljšati. Potrebno je da ljudi prilikom donošenja odluke o promjeni najprije prihvate sadašnje stanje (npr. sadašnji tjelesni izgled, usmjeravajući se na ono pozitivno u njemu, poput lijepih očiju ili kose) kako bi se osjećali dobro. Usmjeravanjem na pozitivne aspekte sebe, pojedinac može lakše napredovati prema željenim pozitivnim promjenama (npr. ljepšem tjelesnom izgledu).

Planiranje je bitan dio ostvarivanja cilja. Novogodišnje odluke često se donose na brzinu, bez izdvajanja vremena za planiranje i podrobnije razmišljanje o cilju. Dobro je zapisati cilj, a potom i korake koji dovode do postizanja cilja (raščlaniti cilj na korake, podciljeve). Osim toga, potrebno je razmisliti o svemu što bi se moglo ispriječiti na putu postizanja cilja te o načinima kako se tome suprotstaviti. Isto tako, dobro je voditi dnevnik napretka, od koraka do koraka.

Cilj koji se postavlja treba imati sljedeće karakteristike: biti specifičan (S – specific), mjerljiv (M – measurable), dostižan (A – achievable ), realan (R – realistic) i takav da se njegovo ostvarivanje može pratiti s vremena na vrijeme (T – time-based, trackable). Na primjer, cilj „Više ću se baviti tjelesnom aktivnošću“, trebao bi sadržavati sljedeće stavke: 1. „Ovaj tjedan brzo ću hodati svaki dan barem 15 minuta“, 2. „Svaki dan kad budem išao/la u svoj ured na treći kat, ići ću stepenicama, umjesto liftom“, 3. „Ovaj ću tjedan tri puta tjedno raditi vježbe za jačanje nogu“.

Što se broja novogodišnjih odluka tiče, odnosno broja ciljeva koji se žele postići u nadolazećoj novoj godini, dobro je postaviti manji broj ciljeva. Psiholog Richard Wiseman predlaže da se umjesto dugačke liste novogodišnjih odluka odabere jedna odluka, odnosno jedan cilj te sva energija usmjeri na njegovo ostvarivanje, umjesto da se „razdijeli“ na više njih.

Dakle, kako bi se držali novogodišnjih odluka, ljudi ih najprije trebaju dobro isplanirati. Potrebno je za to izdvojiti dovoljno vremena te oblikovati svoje ciljeve (ili cilj) na način da budu specifični, mjerljivi, realni te da je njihovo ostvarivanje moguće pratiti s vremena na vrijeme. Kako bi mogli lakše napredovati prema promjenama, potrebno je usmjeriti se na svoje pozitivne strane, s kojima su zadovoljni i koje ne žele mijenjati. Ključno je i da je pojedinac zaista spreman na promjenu, odlučan u tome da je ostvari te da u ostvarivanju koristi strategije poput pozitivnog razmišljanja i nagrađivanja.

Prenošenje tekstova s portala dopušteno isključivo u skladu s Uvjetima korištenja