Postoji li Scrooge efekt?

U božićno vrijeme godine možda je bolje nego ikada zapitati se koje su to vrijednosti kojima bi čovjek trebao težiti i što ga ispunjava tj. čini sretnim.

Je li to toplina doma i obitelj? Ili materijalna sigurnost i obilje? Novac?

Kako netko postane dobar u jednoj noći?

U pokušaju da se odgovori na neka od ovih pitanja, u daljnjem tekstu usmjerit će se na priču Charlesa Dickensa „Božićna priča“ o čangrizavom starcu Ebenezer Scroogeu kojemu je smisao života stjecati financijsko obilje ne obazirući se pri tome na štetu koju čini drugima. Preokret u njegovom poimanju dobrog i ispravnog dogodi se u noćima uoči Božića, kada ga posjete tri duha Božića – prošlog, sadašnjeg i budućeg.

Uvidjevši da svojim životom nije doprinio sreći drugih, već štoviše, da im je priuštio dosta patnje, zapita se jesu li njegovi postupci bili zaista ispravni. U Scrooge-ovim vizijama, duh budućeg Božića otkrije mu sumornu budućnost koja će se ostvariti ako se Scrooge iz temelja ne promijeni.

Potaknut strašnim vizijama, Ebenezer Scrooge, u želji da promijeni svoju budućnost, počinje činiti dobra djela ljudima oko sebe. Je li tzv. „Scrooge efekt“ osim u bajci moguće ostvariti i u stvarnom životu?

Naravno da jest.

Jedno od objašnjenja Scroogeove drastične promjene počiva u spoznajama vezanim za teoriju upravljanja strahom (Terror management theory). Ona podrazumijeva da u susretu s poimanjem smrtnosti ljudi razvijaju nekoliko mehanizama borbe protiv straha kao što su priklanjanje vrijednostima društva i razvijanje bliskih odnosa. No, bez želje da se čitatelje potiče na susret sa strahom, smrtnosti i sličnim „tamnim“ stvarima, u ovome članku će se usmjeriti na vedriju stranu priče – sreću.

Što čini ljude sretnima?

Pozitivna psihologija, kao jedna od novijih grana psihologije, proučava pozitivno ljudsko funkcioniranje. Drugim riječima, predmet istraživanja pozitivne psihologije jest istraživanje svih onih čimbenika koji su povezani s ljudskim snagama, vrlinama, psihološkom dobrobiti,  i uopće, svim onim značajkama koje doprinose optimalnom funkcioniranju čovjeka. U određenoj mjeri, može se reći da je pozitivna psihologija u svojem smjeru istraživanja suprotna kliničkoj psihologiji koja je više usmjerena na „negativnu“ stranu ljudske psihe. Ipak, u pokušaju da se cjelovito razumije psihologija čovjeka, nije pogrešno zaključiti kako su klinička psihologija i pozitivna psihologija određenim dijelom komplementarne te jedna drugu nadopunjuju.

Prema riječima jednog od pionira pozitivne psihologije Martina Seligmana, ono što najviše usrećuje ljude jest upravo pomaganje drugima.

Iako priča o Ebenez Scroogeu predstavlja bajku te je u konačnici besmisleno (s obzirom na to da se radi o izmišljenom primjeru) analizirati razloge koji su doprinijeli pretvorbi škrtog starca u voljenog dobročinitelja, određeni zaključci ipak imaju smisla.

Istraživanja percipirane sreće za vrijeme Božića upućuju da su ljudi sretniji ako su božićne praznike proveli spiritualno, uz obitelj i prijatelje. To i nije iznenađujuće, no pokazalo se da su zadovoljniji bili i oni ljudi koji su primili manje darova, i koji su manje trošili. Primanje darova i potrošnja bili su povezani s manje pozitivnih, a više negativnih emocija (Kasser i Sheldon, 2002). Time se ukazuje da usmjerenost na materijalne aspekte Božića nije recept za sreću, a sa sobom donosi i određeni stres.

Upravo to se dogodilo Ebanez Scroogeu. Onog trenutka kada se počeo usmjeravati na druge ljude, kada je počeo činiti dobra djela i pri tome nije tražio ništa zauzvrat, dogodila se promjena – osjećao se sretno.

Što činiti u Božićno vrijeme?

Mnogi ljudi smatraju da je teško usmjeriti se na pozitivne aspekte života kada ih sa svih strana sustižu samo negativni događaji – bolesti, gubitak posla, siromaštvo, recesija i slično. No, istraživanja su pokazala da se, primjerice, dobitnici na lutriji i žrtve nesreće (kvadriplegičari i paraplegičari) uopće ne razlikuju u stupnju sreće i uživanja u svakodnevnim aktivnostima. Dobitnici na lutriji su čak bili manje zadovoljniji u svakodnevnim aktivnostima nego žrtve nesreće.

Aktualni nalazi o percepciji ljudske sreće upućuju na zaključak da se 40% osjećaja osobne sreće može mijenjati vlastitim  aktivnostima – vlastitim slobodnim izborom. Ostali dio sreće pripisuje se velikim dijelom genetici, i malim dijelom okolini – samo 10%

Dakle, postoji mnogo toga što svaki pojedinac može napraviti da učini sretnijim sebe, ali i svoju okolinu. Prije svega, ne razmišljati o pozitivnim aktivnostima, nego ih provoditi u djelo.

U vrijeme Božića posebno je lijepo posjetiti prijatelja. Mnogi to znaju, a  istraživanja su potvrdila da su odnosi s prijateljima izuzeto važni za vlastiti subjektivni osjećaj sreće. Zanimljivo istraživanje u Velikoj Britaniji upućuje da kada bi se zadovoljstvo životom i sreća mogli iskazati novcem, druženje s prijateljima vrijedilo bi kao dodatne 3,5 prosječne plaće.

Drugim riječima, godišnji iznos tog novca je oko 85 ooo funti.

Baviti se volonterski radom ili dati dobrovoljni prilog ispunjava osobu kao malo drugih stvari. Posebice, ako se time pomaže nekome kome je pomoć zaista potrebna kao primjerice bolesnoj osobi, djetetu s posebnim potrebama ili životinjama.

Biti zahvalan, oprostiti nepravdu i biti podrška ljudima oko sebe je preduvjet dobrih odnosa i tolerancije. Sagledavajući „veliku“ sliku svoga života lakše se pronalazi smisao življenja, postavljaju se ciljevi na kojima se više ustraje i u konačnici, koji nas čine sretnijima.

Na kraju, dobro je podsjetiti se da se mora željeti pomagati, jer tek onda, kada osoba u pomaganju i dobrim djelima nađe svoju svrhu, sreća će doći sama od sebe.

Dok još nije bilo prekasno, to je shvatio i Ebenezer Scrooge.

Prenošenje tekstova s portala dopušteno isključivo u skladu s Uvjetima korištenja