Jesu li inteligentniji ljudi uspješniji u poslu?

Opća inteligencija ili kognitivna sposobnost je središnja osobina koju Microsoft traži prilikom procjenjivanja 120,000 kandidata za posao svake godine. Oduzmite nam naših 20 najboljih ljudi i Microsoft će, kažem vam, postati nevažna tvrtka. – Bill Gates

Glavni cilj selekcijskog procesa je utvrditi i predvidjeti hoće li kandidat uspješno obavljati svoj posao. Za organizacijskog psihologa to je zanimljiv, ali i zahtjevan proces, budući da postoje mnoge individualne razlike među ljudima koje utječu na različite aspekte ponašanja na poslu. U prošlom članku – Ličnost i radno ponašanje, objašnjen je utjecaj osobina ličnosti na rad.

Inteligencija je još jedna od karakteristika po kojoj se ljudi međusobno razlikuju. U svom članku, Schmidt i Hunter (1998) navode da inteligencija najbolje predviđa budući radni učinak, što u posljednjih devedeset godina potkrjepljuju s više od tisuću istraživanja na tu temu. No, postavlja se pitanje na koji način je inteligencija povezana s radnim učinkom i može li se samo na osnovu inteligencije predvidjeti hoće li kandidat biti uspješan radnik?

Ljudi često inteligentnima opisuju one osobe koje su ili visoko obrazovane, posebno nadarene u nekom području ili imaju širok spektar znanja. Za različite ljude pojam inteligencije može imati različita značenja. Za početak je potrebno razjasniti što se točno misli pod pojmom inteligencija. U psihologiji, opća inteligencija se odnosi na sposobnost učenja, planiranja, uočavanja i rješavanja problema, apstraktnog mišljenja, prilagodbe novim situacijama, i upotrebe raznih vještina i informacija. Osim opće inteligencije, koja je u pozadini svih intelektualnih zadataka, postoje i specifični faktori inteligencije, koji opisuju bilo koju sposobnost koja je jedinstvena za izvršavanje nekog zadatka (numeričke, verbalne, spacijalne sposobnosti i sl.). Prema tome, i testovi inteligencije mogu se podijeliti na testove opće kognitivne sposobnosti i testove specifičnih sposobnosti. O primjeni testova inteligencije u svrhu selekcijskog procesa može se pročitati u članku Sve tajne selekcijskog postupka – Testiranje.

Kako je inteligencija povezana s radnim učinkom?

Kognitivne sposobnosti su neophodne za proces učenja i usvajanja novih vještina, te olakšavaju savladavanje radnih zadataka. Prema tome, može se tvrditi da inteligencija predviđa radni učinak, to jest ukazuje koliko uspješno će pojedinac naučiti i primijeniti znanja koja su bitna za određeni posao.

Gotovo svaki posao zahtijeva od zaposlenika primanje i korištenje određenih informacija, te korištenje određenih vještina. Što je veći opseg informacija koje zaposlenik mora obraditi i prilikom njihove obrade koristiti složenije vještine, to je važnost inteligencije veća. Ispitujući povezanost inteligencije sa složenošću posla na više od 31,000 zaposlenika s 515 različitih vrsta poslova (Schmidt i Hunter, 2004; prema Landy i Conte, 2007), pokazalo se da inteligencija najbolje predviđa radni učinak u složenijim i zahtjevnijim poslovima (npr. menadžerske pozicije). Znači, što je posao kompleksniji, to rezultat na testu inteligencije omogućuje bolje predviđanje radnog učinka. U praktičnom smislu, ako je posao složen i zahtjevan, veća je vjerojatnost da će u njemu biti uspješnija osoba s višim kognitivnim sposobnostima.

U najvećem broju poslova opća inteligencija objašnjava velik dio radnog učinka, no to ne mora značiti da nema poslova u kojima je uspjeh u većoj mjeri ovisan o nekim specifičnim sposobnostima. Različiti poslovi zahtijevaju određene specifične sposobnosti (numeričke, verbalne, spacijalne) i vještine koje također mogu utjecati na radni učinak. Na primjer, za razliku od vozača viličara koji prima i koristi određenu količinu informacija, posao programera zahtijeva obradu puno veće količine informacija u kraćem vremenu. U tom će slučaju vozač viličara više ovisiti o svojim vizualno – spacijalnim sposobnostima, tj. snalaženju u prostoru, dok se programera koristi svojom sposobnošću rješavanja problema. Prema tome, što je važnije za predviđanje radne uspješnosti u poslu – opća intelektualna sposobnost ili specifične sposobnosti? Istraživanja daju puno veću prednost predviđanju radnog učinka na temelju opće inteligencije.

Prema “teoriji ulaganja”, svaki pojedinac ima određenu razinu opće inteligencije koju, u skladu sa svojim interesima i usmjerenjima koristi pri stjecanju vještina i znanja. Osoba s velikim interesom za glazbu, “investirat” će svoj opći mentalni kapacitet u razvoj svojih glazbenih vještina, dok će osoba s interesom za književnost “ulagati” u razvoj svojih verbalnih sposobnosti. Rezultat takvih različitih “ulaganja” oblikuju se individualne razlike, te se govori o specifičnim faktorima. Taj proces se može primijeniti i pri učenju novog posla. Pojedinac koristi svoju opću inteligenciju za stjecanje novih radnih vještina, što znači da će stupanj dosegnutih specifičnih vještina i sposobnosti ovisiti o njegovoj općoj inteligenciji.

S druge strane, potrebno je istaknuti da visoka kognitivna sposobnost ne garantira uspješnost na poslu. Ukoliko radno mjesto zahtjeva odlične komunikacijske i interpersonalne vještine uz određene osobine ličnosti, čak i visoko inteligentna osoba koja ne posjeduje navedene vještine i osobine ličnosti, može biti neuspješna poslu. Na primjer, posao vatrogasca između ostalog uključuje vožnju vatrogasnog vozila, gašenje požara, pružanje medicinske pomoći, spašavanje zarobljenih žrtvi, učenje novih procedura i korištenje opreme. Za uspješno obavljanje posla, vatrogasci rade u timovima, te su im potrebne komunikacijske i interpersonalne vještine. Za pružanje medicinske pomoći i učenje novih vještina, potrebna im je kognitivna sposobnost. Za spašavanje zarobljenih žrtvi i gašenje požara, vatrogasac mora bi fizički spreman i vješt u rješavanju problema u hitnim intervencijama. Kada bi se kao kriterij prilikom zapošljavanja vatrogasaca u obzir uzela samo kognitivna sposobnost, mogao bi se predvidjeti samo jedan aspekt radnog učinka.

Prema tome, kognitivne sposobnosti su važne, ali ne i dovoljne za uspješnost na poslu. Ljudsko ponašanje je složeno i treba ga promatrati kao cjelinu. Niti jedno područje individualnih razlika (inteligencija, ličnost, iskustvo…) ne može u potpunosti objasniti i predvidjeti ponašanje na poslu. Prema tome, u selekcijskom procesu, potrebno je u obzir uzeti više prediktora na osnovu kojih se može predvidjeti ponašanje neke osobe.

Prenošenje tekstova s portala dopušteno isključivo u skladu s Uvjetima korištenja