Kako se nositi s nezaposlenošću?

S obzirom na središnju funkciju koju posao ima u životu pojedinca, nije teško pretpostaviti kako na ljude djeluje gubitak posla. Neki ga autori svrstavaju među 10 najstresnijih životnih događaja. Brojna istraživanja su pokazala da je razina psihičkog i fizičkog zdravlja nezaposlenih osoba snižena u odnosu na zaposlene. Na primjer, istraživanjem u kojem su obuhvaćene nezaposlene osobe, registrirane na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, pokazalo se da snižena razina fizičkog zdravlja nezaposlenih dovodi do smanjene vjerojatnosti njihovog zapošljavanja. Ipak, postoje načini koji mogu ublažiti nelagodu i stres tijekom perioda nezaposlenosti i pomažu osobi da ustraje u traženju posla.

U svojoj knjizi „What Color is Your Parachute?“, Richard Bolles savjetuje kako na kvalitetan način iskoristiti period nezaposlenosti te nudi korisne tehnike za traženje posla koje će biti prikazane u članku.

Tehnike traženja posla

Većina je upoznata s klasičnim tehnikama traženja posla javljanjem na oglase i slanjem životopisa i molbi. No, čini se da danas, te klasične tehnike traženja posla nisu toliko uspješne kao što su nekad bile. Postavlja se pitanje postoji li razlog tome? Postoji.

U ne kriznom razdoblju, s obzirom na mali broj nezaposlenih, poslodavci teže pronalaze kvalitetne radnike, te se obično koriste klasičnim metodama traženja posla (prema van) poput oglašavanja na Internetu i novinama, koje također koriste i osobe u potrazi za poslom. S druge strane, u kriznim vremenima, i uz veliki broj nezaposlenih osoba poslodavci i kandidati koriste različite metode i tehnike prilikom međusobne potrage. Poslodavcima je tada puno lakše pronaći zaposlenike, te se koriste metodama (prema unutra) poput internog zapošljavanja (unutar firme), kontaktiranje poslovnih kolega i poznanika i angažiranje agencija za posredovanje pri zapošljavanju. To su neke od metoda koje nezaposleni rjeđe koriste.

Prema tome, tehnike kojima se osobe u potrazi za poslom najčešće koriste, poput pregledavanja oglasa na Internetu, u novinama, te slanje otvorenih molbi, ujedno su se pokazale najmanje uspješnim tehnikama za dobivanje posla. Uvriježeno je mišljenje da ukoliko firma ima slobodno radno mjesto to će objaviti ili na svojoj  internetskoj stranici ili na portalima za traženje posla. To ne mora biti tako, jer ukoliko poslodavac drugim metodama pronađe kandidata za posao, on nema potrebe objavljivati oglas, odnosno javni natječaj (osim kod popunjavanja radnih mjesta u državnim službama za koja je to zakonom izrijekom propisano i kod prijma vježbenika). Slanje velikog broja životopisa i čekanje dok „životopisi obavljaju svoj dio posla“, može zavarati osobu dajući joj osjećaj da zaista poduzima sve ne bi li dobila posao, te se ne koristi drugim metodama i izvorima.

Iz navedenog, savjet za sve one u potrazi za poslom je da postojećim klasičnim metodama traženja posla pridodaju i neke od sljedećih tehnika: razglasiti i obavijestiti rodbinu, prijatelje, bivše kolege i poslodavce, poznanike, te sve one koji bi mogli imati informaciju o slobodnom radnom mjestu; „kucanje na vrata“ ili telefonsko kontaktiranje organizacija, udruga ili poslodavaca bez obzira imaju li otvoren natječaj za posao ili ne; kontaktirati ostale nezaposlene osobe koje također prate stanje na tržištu poslova. Za usporedbu, prilikom javljanja na oglas za posao preko Interneta poslodavac često mora pregledati nekoliko stotina životopisa ne bi li pronašao pravog kandidata, što znači da se pojedinac „natječe“ s konkurencijom od nekoliko stotina kandidata. Suprotno, metodom „kucanja na vrata“, poslodavac ima mogućnost pregledati puno manji broj životopisa, što znači da je konkurencija s kojom se kandidat „natječe“ manja, a samim time i mogućnost dobivanja posla je veća.

Ne gubiti nadu

Gotovo svatko u svojoj neposrednoj okolini poznaje osobu koja je ili duži period nezaposlena ili je nedavno prekinula radni odnos. Te osobe zaista žele i svim snagama se trude pronaći posao na razne načine. No nakon nekog vremena imaju osjećaj da bez obzira koliko se trudile, posla i dalje nema. Kao što je u početku spomenuto, posljedice se mogu odraziti na psihofizičko stanje te na samopoštovanje osobe. Rješenje je, naravno, pronaći posao, no prije toga itekako je bitno ne izgubiti nadu i motivaciju.

Stručnjaci se slažu da je jedan od boljih načina kako ostati motiviran i ne izgubiti nadu  – imati najmanje dvije alternative. Na primjer, prilikom traženja posla, moguće je nabrojati različite alternative (izvore traženja posla) koje su uglavnom svima poznate; Internet, kontakti i poznanstva, škole i fakulteti, HZZ, agencije za posredovanje pri zapošljavanju, novine, agencije za privremeno zapošljavanje, posjet organizaciji/poslodavcu, telefonsko kontaktiranje mogućih poslodavaca, volontiranje (ovisno o financijskoj situaciji), pokretanje vlastitog posla, prekvalifikacija zanimanja. Što se više alternativa uzme u obzir, veća je vjerojatnost pozitivnog ishoda. Statistički podaci o nezaposlenosti o kojima se svakodnevno može čitati u medijima, ne ulijevaju nadu nezaposlenim osobama, stoga je bitan način na koji ih osoba percipira. O pojedincu ovisi hoće li se oslanjati na negativnu stranu statistike (visok broj nezaposlenih) ili će se usredotočiti na broj ukupno zaposlenih s nadom da i on može biti jedan od njih.

Bitan je stav

Za primjer mogu poslužiti dvije osobe koje su jednako dugo nezaposlene, slične su dobi, inteligencije, životnog iskustva i obje se teško nose s financijskom situacijom. No, razlikuju se u sljedećem; prva osoba je puna ljutnje i izražava nezadovoljstvo prema gotovo svima, bivšim poslodavcima i kolegama, vladi, svojoj profesiji i prijateljima. Razočarana je trenutnom situacijom i svojim životom te ne vidi bolju budućnost. Za razliku od nje, druga osoba je također razočarana zbog situacije u kojoj se trenutno nalazi, no i dalje je aktivna u traženju posla, nastoji iskoristiti svaki dan učeći nove vještine i znanja te nezaposlenost percipira kao životnu fazu nakon koje dolazi novo razdoblje u životu. Za koju od te dvije osobe je veća vjerojatnost pronalaska posla?

Tijekom nezaposlenosti, pojedincu se čini kao da nema ništa pod svojom kontrolom, no uvijek postoji, barem malen postotak stvari na koje se može utjecati i koje se mogu promijeniti. Bitno je pronaći što je to i usmjeriti svu svoju energiju na te stvari (npr. čitanje stručnih knjiga, briga o vlastitom zdravlju, upoznavanje novih ljudi u svrhu traženja posla…). Nadalje, ponašanje i tehnike traženja posla koje su do sada bile uspješne, ne moraju nužno biti i dalje efikasne. Prihvaćanje tog stava omogućuje učenje novih vještina traženja posla, stoga je bitno preispitati sebe i svoje tehnike, jer se jedino tako mogu uočiti i osvijestiti nedostaci. Također, osobe koje vjeruju da im se sve događa s nekim razlogom, čak i ako trenutno ne mogu pronaći smisao, lakše se nose s nezaposlenošću. Nakon pronalaska posla, osoba će se bolje osjećati ako smatra da nije izgubila dragocjeno vrijeme dok je bila nezaposlena, već ga je kvalitetno iskoristila.

Prilikom traženja posla, mnogo ljudi je usredotočeno na svoje mane ili slabije strane koje bi im mogle onemogućiti traženje posla (manjak iskustva, neznanje stranog jezika…), no činjenica je da ti nedostaci neće onemogućiti osobi pronalazak posla, već će onemogućiti pronalazak posla na nekim radnim mjestima. Jednostavnije, može se reći da postoje dvije skupine poslodavaca: oni koji su zainteresirani za ono što osoba može i zna raditi i oni koji nisu. Takav stav pomaže da se osobe lakše nose s nedobivanjem posla.

Korisno je imati na umu

• I u najboljim razdobljima, u svijetu ima na milijun nezaposlenih ljudi; i u kriznim vremenima milijuni nezaposlenih uspiju pronaći posao.
• Bez obzira na pokušaje Vlade da riješi problem nezaposlenosti; na kraju se opet sve svodi na pojedinca koji je sam zadužen za pronalazak posla.
• Nema univerzalno najbolje tehnike traženja posla, sve su podložne promjenama ovisno o vremenima; način na koji je osoba dobila posao, ne mora biti uspješan u budućnosti.
• Kada se osoba osjeća u potpunosti bespomoćna; čak i tada treba raditi na malom postotku onoga što je pod njenom kontrolom.
• Poslodavci često traže kandidate na potpuno suprotan način nego što kandidati traže njih.
• Jedinstvenost svake osobe se ne zasniva na jednoj izoliranoj vještini ili sposobnosti; već na kombinaciji svih vještina koje posjeduje.
• Ne treba čekati da firma objavi oglas za posao; ukoliko je osoba zainteresirana za određenu firmu poželjno je krenuti u istraživanje bez obzira na natječaj.
• Općenito govoreći, svrha životopisa nije dobiti posao, već osigurati poziv na intervju; i u skladu s tim treba pisati životopis.

Prenošenje tekstova s portala dopušteno isključivo u skladu s Uvjetima korištenja