Što je psihološki kapital i kako je povezan s uspjehom u poslu?

U novinama i popularnom tisku sve se češće piše o velikim tvrtkama koje ulažu mnogo novca u programe za povećanje sreće i blagostanja svojih zaposlenika. Osnovna pretpostavka takvih programa jest da pozitivne emocije i usmjerenost na pozitivno čine ljude sretnijima i uspješnijima te, u konačnici, pomažu tvrtki ostvariti bolje rezultate i stvoriti konkurentsku prednost.

Ovo zanimanje za ljudske snage i način na koji se one razvijaju i doprinose radnoj uspješnosti u skladu je s relativno novim trendom u organizacijskoj psihologiji, temeljenim na pozitivnom pristupu razvoju i upravljanju ljudskim potencijalima.

Osim financijskog kapitala (koji se odnosi na ono što tvrtka ili pojedinac posjeduje), ljudskog kapitala (koji se odnosi na ono što tvrtka ili pojedinac zna) i društvenog kapitala (koji se odnosi na to koga zaposlenici tvrtke ili pojedinci poznaju), znanstvenici su istaknuli važnost još jednog bitnog resursa – psihološkog kapitala. Jednostavnim riječima rečeno, psihološki kapital odnosi se na ono što pojedinac jest ili ono što može postati, odnosno njegovu pozitivnost koja tvrtki pomaže u ostvarenju konkurentske prednosti.

Konceptom psihološkog kapitala najviše se bavio poznati američki istraživač Fred Luthans te ga opisao kao pozitivno psihološko stanje razvoja koje karakteriziraju samopouzdanje u vlastitu uspješnost, optimizam, nada i otpornost.

Prema tome, tko su samopouzdani, optimistični, otporni ljudi puni nade i na koji im način ove karakteristike koriste u poslu?

Samopouzdani u vlastite sposobnosti

Osobe koje vjeruju u vlastiti uspjeh u izazovnim zadacima stručnim rječnikom nazivaju se samoefikasnima. One vjeruju da su sposobne i motivirane suočiti se sa zadatkom te da, konačno, zadatak mogu uspješno izvršiti. Samoefikasni ljudi biraju zahtjevne zadatke, ulažu trud u njihovo izvršenje i ustraju ukoliko se nađu pred preprekom.

Ova karakteristika pojedinca istraživačima je bila posebno zanimljiva jer su mnoga istraživanja pokazala kako ljudi koji vjeruju u vlastitu uspješnost doista postižu bolje rezultate u mnogim područjima života. Veliko istraživanje Stajkovica i Luthansa (1998b) na uzorku od čak 21 616 sudionika pokazalo je kako su ljudi koji vjeruju u vlastitu uspješnost ujedno uspješniji u poslu.

Optimisti

Osim samoefikasnih, optimistični ljudi također postižu više uspjeha u poslu.

Kada je riječ o optimizmu, prve su riječi koje dolaze na um ‘pozitivno razmišljanje’ ili ‘pozitivno gledanje na sadašnjost i budućnost’. Velik dio svoje karijere američki psiholog Martin Seligman posvetio je upravo istraživanju optimizma. On je optimiste opisao kao osobe koje pozitivne događaje pripisuju unutarnjim, stabilnim i globalnim razlozima, dok negativne događaje pripisuju vanjskim, nestabilnim i specifičnim okolnostima (Seligman, 2006).

Primjerice, ako dobije promaknuće, optimistični zaposlenik razlog svog uspjeha može objasniti time što je općenito dobar u svom poslu. S druge strane, ukoliko zakasni predati projekt na vrijeme, on to može pripisati trenutnoj gužvi i velikom broju radnih zadataka. Drugim riječima, optimisti preuzimaju zasluge za uspjeh i pozitivne događaje, što povećava njihovo samopoštovanje, dok neuspjeh i negativne događaje pripisuju trenutnim nepovoljnim okolnostima te se na taj način štite od depresije, okrivljavanja i očaja.

Jedno zanimljivo istraživanje pokazalo je kako je 10% najoptimističnijih agenata prodaje životnog osiguranja ostvarilo čak 88% bolje prodajne rezultate od svojih 10% najpesimističnijih kolega.

Pojedinci s izraženom nadom za postizanjem cilja

U svakodnevnom govoru, nada se obično odnosi na želju da se neki događaj odvije u pozitivnom smjeru. U psihologiji, nada uključuje puno više od toga. To je pozitivno stanje koje se temelji na uspješnom usmjeravanju energije prema cilju i aktivnom planiranju na koji način taj cilj postići. Prema tome, nije dovoljno samo sjediti prekriženih ruku i pozitivno razmišljati, već ulagati trud, postavljati ciljeve te, ukoliko se plan ne uspije ostvariti, pronaći druge načine da se dostigne željeni cilj.

Zaposlenici koji imaju izraženu nadu, definiranu na ovaj način, planiraju, postavljaju ciljeve i podciljeve te proaktivno traže načine za ostvarenje ciljeva. Oni su motiviraniji, vjeruju da mogu uspješno izvršiti zadatke te imaju spreman “plan B” kada naiđu na poteškoće, što rezultira boljom radnom učinkovitosti.

Ove nalaze potvrdilo je istraživanje Luthansa i suradnika (2005) koji su se bavili povezanosti psihološkog kapitala i radne uspješnosti u dvije privatne i jednoj državnoj kineskoj tvornici. Uspješnost je mjerena procjenama nadređenih te, u jednoj tvornici, visinom plaće koja je ovisna o učinku. Rezultati su pokazali da su zaposlenici koji postižu više rezultate na dimenzijama psihološkog kapitala, uključujući nadu, procijenjeni uspješnijima u svom poslu.

Otporni na poteškoće i neuspjehe

Naposljetku, uspješno nošenje s problemima i poteškoćama na putu do uspjeha također izgrađuje psihološki kapital pojedinca. U kontekstu organizacijske psihologije, otpornost zaposlenicima omogućava da se prilagode novim uvjetima, oporave od poteškoća i neuspjeha te se nakon njih vrate na još višu razinu funkcioniranja.

Otporniji zaposlenici prilagodljiviji su na promjene i ustrajni pri poteškoćama, što rezultira većom radnom uspješnosti. Istraživanje provedeno na više od tisuću sudionika pokazalo je kako je razina psihološkog kapitala, pa tako i otpornosti, pozitivno povezana s radnim učinkom, ali i većim zadovoljstvom poslom, srećom na radnom mjestu te organizacijskom odanosti.

Može li se psihološki kapital razvijati?

Ukupno gledano, dosadašnja istraživanja pokazuju kako su zaposlenici koji imaju razvijenu samoefikasnost, optimizam, nadu i otpornost učinkovitiji i zadovoljniji poslom. Stoga se nameće logično pitanje: može li se psihološki kapital razvijati?

Osnovna ideja pozitivnog organizacijskog ponašanja jest da se ono usmjerava na konstrukte koji se mogu razvijati u sklopu intervencija na radnom mjestu. Drugim riječima, moguće je razviti različite programe koji će povećati samoefikasnost, nadu, optimizam i otpornost voditelja i zaposlenika.

Istraživači Luthans, Avey, Avolio, Norman i Combs (2006) tako su osmislili jednosatni trening koji je povećao razinu psihološkog kapitala studenata koji su sudjelovali u treningu. Ohrabreni ovim rezultatima, istraživači su osmislili i proveli dvosatnu radionicu namijenjenu menadžerima, čiji je psihološki kapital nakon radionice porastao za 3%. Iako se ovaj postotak ne čini velikim, s obzirom na velik broj zaposlenika uključenih u trening i povezanost psihološkog kapitala i učinka, istraživači su zaključili kako se i mali postotci mogu pretočiti u značajne financijske dobitke.

Prenošenje tekstova s portala dopušteno isključivo u skladu s Uvjetima korištenja