Zapošljivost se odnosi na razinu konkurentnosti pojedinca na tržištu rada s obzirom na znanja, sposobnosti i vještine koje se traže, odnosno na mogućnost zadržavanja postojećeg ili dobivanja novog posla ukoliko je potrebno. Budući da broj nezaposlenih neprestano raste, zapošljivost i pronalaženje načina kako pomoći nezaposlenima da pronađu posao, postaje važna javna i politička tema. Iako nezapošljivost često uzrokuju ekonomski faktori, vrijedno je spomenuti i neke psihološke faktore koji mogu utjecati na smanjenu mogućnost pronalaska posla.
Psiholozi su doprinijeli navedenoj temi tako što su istražili i objasnili individualne razlike između ljudi koje utječu na veću zapošljivost pojedinca. Prema najnovijim istraživanjima čini se da postoje određene razlike između znanstvene literature i prakse u selekcijskom procesu. S jedne strane, pokazalo se da osobine ličnosti i inteligencija u visokom postotku mogu predvidjeti buduće radno ponašanje, no pitanje je koliko se poslodavci zaista oslanjaju na te mjere? Što poslodavci u biti traže kod kandidata?
Prikupljanjem informacija od strane poslodavaca i menadžera ljudskih potencijala, pokazalo se da postoji konsenzus oko određenih karakteristika posloprimaca, a koje poslodavci smatraju gotovo neophodnim za svaki posao.
Prvo veliko istraživanje o tome što poslodavci traže kod zaposlenika, provedeno je 1991. godine u SAD-u od strane Odjela za rad. Identificirane kompetencije grupirane su u 5 kategorija:
a) resursi – vještina identificiranja i korištenja resursa (poput vremena, novca i sl.),
b) interpersonalne vještine – vještina suradnje i rada s drugim ljudima (poput rada u timu, podučavanja drugih i sl.),
c) informacije – vještina usvajanja i korištenja informacija,
d) sistemi – sposobnost razumijevanja složenijih socijalnih, organizacijskih i tehnoloških sustava,
e) tehnologija – vještina rada s raznim tehnologijama.
Zanimljivo je da su se interpersonalne vještine pokazale jednako važne kao i ostale vještine, budući da je do tada inteligencija bila pri vrhu vodećih kompetencija u selekcijskom procesu.
Osim poželjnih kompetencija, istraženo je i koje su to „mane“ zaposlenika na koje se poslodavci najviše žale, a to su: nemogućnost rješavanja problema, loše planiranje vlastitih aktivnosti (postavljanje ciljeva i ostvarivanje istih) te slabe interpersonalne vještine. Nadalje, u jednoj američkoj studiji pregledano je više od 6.000 novinskih oglasa za posao te se u većini njih „dobre interpersonalne vještine“ navode kao jedne od poželjnijih kompetencija. Može se zaključiti da su interpersonalne (socijalne) vještine među najbitnijim kompetencijama koje poslodavci priželjkuju, odnosno one mogu povećati mogućnost zaposlenja. Jedan od aspekata interpersonalnih vještina jest dimenzija „osjetljivost za druge“, a odnosi se na razumijevanje tuđih namjera tijekom interakcije, zadovoljavanje njihovih potreba, poštivanje tuđih želja te propagiranje pravednosti i prijateljstva. Nakon uočene važnosti navedenih kompetencija, ne iznenađuje toliko veliki broj edukacijskih programa iz područja općih komunikacijskih i interpersonalnih vještina, rješavanja sukoba, govorničkih i prezentacijskih vještina, priprema za javne nastupe, razvoja asertivnosti, asertivnog surađivanja, razvoja učinkovitosti i slično – popularno zvanih “soft skills” vještina. Navedeno ukazuje na činjenicu da se interpersonalne vještine mogu naučiti i usavršavati.
Jedno od objašnjenja zbog čega interpersonalne vještine postaju sve važnije prilikom selekcije (čak i od inteligencije) leži u samoj prirodi posla, koja se sve više mijenja. Poslovi s vremenom postaju manje formalni, strukturirani i rutinski te zahtijevaju međusobnu suradnju zaposlenika različitih kulturoloških, obrazovnih i tehničkih iskustava. Nekad je naglasak bio na – biti sposoban izvršiti određene zadatke, dok je danas – biti sposoban raditi u suradnji s drugima.
Poslodavci uglavnom preferiraju „simpatične“ zaposlenike koji se brzo prilagođavaju, dok će se rjeđe odlučiti za osobu koja nije „dopadljiva drugima“ i nije sklona konformizmu. Bez obzira na visoke kognitivne sposobnosti, osoba ima manju mogućnost zaposlenja ukoliko je neljubazna i neosjetljiva na potrebe drugih, što također objašnjava vezu između osobina ličnosti i nepoželjnog radnog ponašanja.
Mogućnost zaposlenja je pretpostavka poslodavca o tome koliko će neki kandidat/zaposlenik pozitivno doprinijeti organizaciji. Prilikom donošenja te odluke poslodavci se najčešće oslanjaju na 3 poželjne karakteristike osobe: a) odlične interpersonalne vještine – uključujući kompatibilnost vrijednosti zaposlenika s vrijednosnim sustavom organizacije, b) sposobnost učenja i izvršavanja posla, c) visoka motivacija i želja za radom. Prema tradicionalnom gledištu, istraživanja iz organizacijske psihologije fokusirala su se na spajanje sposobnosti i kompetencija zaposlenika sa zahtjevima posla. Iako nije moguće vršiti odabir zaposlenika zanemarujući zahtjeve samog posla, prema modernom gledištu poslodavce zanima, ne samo hoće li radnik obaviti zadatke vezane uz svoj posao, već hoće li se novo odabrana osoba uklopiti u cijelu organizaciju te postojeću klimu i kulturu.
Pokazalo se da zaposlenici čiji vrijednosni sustav nije u skladu s organizacijskim vrijednostima, nisu toliko motivirani za rad i češće svojevoljno napuštaju firmu, čak i ako su sposobni dobro obavljati posao. Osim toga, nepodudaranje vrijednosti čini radnika manje zadovoljnim što rezultira slabijim radnim učinkom i nepoželjnim radnim ponašanjem, npr. osoba koja je vegetarijanac i bori se za zaštitu prava životinja, a zaposli se u mesnoj industriji, s manjim zadovoljstvom će obavljati svoj posao zbog različitih ideala.
Zaključno, osoba bi trebala osvijestiti svoje prednosti i mane te jednima kompenzirati drugo. Prosječne sposobnosti i manjak iskustva moguće je nadomjestiti visokom željom za radom i izvrsnim interpersonalnim vještinama. S druge strane, visoko inteligentne osobe koje imaju slabije izražene socijalne vještine mogu biti uspješne na račun svoje produktivnosti.
Reference
Reference
Chamorro-Premuzic, T., Furnham, A. (2010). The psychology of personnel selection. Cambridge, MA: Cambridge University Press.
Hogan, R., Chamorro-Premuzic, T., Kaiser, R.B. (2013). Employability and Career Success: Bridging the Gap Between Theory and Reality. Industrial and Organizational Psychology, 6, 3-16.
Prenošenje tekstova s portala dopušteno isključivo u skladu s Uvjetima korištenja