Vječno zarobljeni u zaboravu

(1975. godina)

Jimmie je bio zgodan muškarac, kovrčave sijede kose, zdrav i naočit 49-godišnjak.

 „Bok doktore!“, rekao je. „Lijepo jutro! Da sjednem ovdje?“

Pričao je o kućama u kojima je njegova obitelj živjela… Pričao je o školi i školskim danima, prijateljima, o tome kako je posebno volio matematiku i znanost…upravo je maturirao kad je 1943. mobiliziran… Sjećao se imena raznih podmornica na kojima je služio, imena mornara koji su bili s njim… No, tu su iz nekog razloga njegova sjećanja stala…

Odjednom me spopala nevjerojatna sumnja. „Koja je godina, gospodine G.?“, upitao sam ga, skrivajući uznemirenost ležernošću.

„Četrdeset peta, čovječe, kako to misliš?“

„A ti, Jimmie, koliko si ti star?“.

„Pa, valjda devetnaest, doktore, uskoro ću napuniti dvadeset.“

„Evo“, rekao sam i gurnuo ogledalo prema njemu. „Pogledaj u ogledalo i kaži mi što vidiš.“ Odjednom je problijedio i zgrabio rukohvate na stolici. „Isuse, što se događa? Što se dogodilo sa mnom? Je li ovo noćna mora? Jesam li poludio? Je li ovo šala?“, i postao je jako uzbuđen i uspaničen.

Išuljao sam se, uzevši mrsko ogledalo sa sobom. Nakon dvije minute vratio sam se u sobu… „Bok, doktore!“, rekao je. „Lijepo jutro! Želite razgovarati sa mnom, da sjednem ovdje?“. Nije bilo nikakvog znaka prepoznavanja na njegovu iskrenom, otvorenom licu.

„Nismo li se mi već susreli, gospodine G.?“, upitao sam ga.

„Ne, ne bih rekao. Imate popriličnu bradu. Ne bih vas zaboravio, doktore.“

(Sacks, 1985, str. 22-28; prema Pinel, 2002, str. 2-3) 

Opisani slučaj Jimmieja G. oslikava probleme s kojima se susreću osobe oboljele od poremećaja pamćenja nazvanog Korsakovljev sindrom. To su osobe izolirane u jednom trenutku života, osobe bez budućnosti, osobe vječno zarobljene u zaboravu.

Glavni simptom navedenog sindroma jest ozbiljan gubitak pamćenja. Oboljela osoba nije u mogućnosti zapamtiti nove događaje u vlastitom životu (anterogradna amnezija), a može zaboraviti i događaje iz prošlosti (retrogradna amnezija). Korsakovljev sindrom karakteriziraju i teškoće u učenju novih vještina, promjene u ličnosti, nedostatak uvida u vlastito stanje te konfabulacije (osoba izmišlja događaje kako bi popunila praznine u sjećanju). Inteligencija osobe većinom ostaje netaknuta.

Uzrok ovog sindroma je mozgovno oštećenje koje nastaje zbog nedostatka tiamina (vitamina B₁). Javlja se kod 2 % opće populacije, i to najčešće kod alkoholičara. Njima je alkohol glavni unos kalorija pa im prehrana ne obiluje vitaminima. Alkohol također može otežati djelovanje tiamina koji dospije u tijelo.

Moguće je zaustaviti daljnje razarajuće posljedice Korsakovljevog sindroma i postići djelomičan oporavak i nastavljanje života u vlastitom domu, uz adekvatnu podršku iz okoline. Nekima, nažalost, nema pomoći te im je potrebna trajna njega i skrb.