Spolni razvoj djeteta

     „Kako nastaje dijete?“,  „Kako će beba izići iz mame?“, „Kako to da ja nemam penis kao braco?“ samo su neka od brojnih pitanja koja zanimaju djecu, a sastavni su dio njihova spolnog sazrijevanja.

Spolnost je normalan i zdrav dio ljudskog života koji počinje rođenjem i nastavlja se tijekom života. Svako dijete pritom prolazi određene razvojne faze koje prate fizičke i psihosocijalne promjene povezane sa seksualnošću. Dobne granice pojedinih faza su fleksibilne jer se djeca razvijaju različitom brzinom. Međutim, važne su jer služe kao orijentiri za bolje razumijevanje pojedinih ponašanja karakterističnih za određenu dob djeteta.

U prvoj fazi, od rođenja do treće godine života, razvoj spolnog ponašanja kod djece odvija se kroz igru koja najčešće uključuje istraživanje vlastitog tijela. Nakon što navrše godinu dana, igra spolnim organima postaje sve češća. Djeca u toj dobi vole biti gola, bez stezanja pelena i odjeće. Često spontano dodiruju svoje spolne organe tijekom kupanja ili mijenjanja pelena. Pritom slučajno počinju shvaćati kako im diranje spolnih organa predstavlja ugodu. Dakle, masturbacija se u najranijoj dobi otkriva slučajno. Važno je da roditelji ne kažnjavaju dijete prilikom prvih spontanih masturbacija i na taj način ometaju njegov daljnji spolni razvoj. Krajem ove faze, oko treće godine, djeca iskazuju spolni identitet, tj. znaju jesu li djevojčica ili dječak. Također počinju prepoznavati druge ljude kao pripadnike jednog od spolova.

Drugu fazu, od treće do pete godine, obilježavaju dječje spolne igre. Oko četvrte godine uspostavljena je spolna stabilnost, tj. svijest da spol ostaje isti tijekom cijelog života te da će djevojčice odrastanjem postati žene, a dječaci muškarci. Naučili su nazive dijelova svog tijela i sve ih više zanimaju razlike između spolova. Zbog toga često žele gledati odrasle gole, npr. roditelje dok se presvlače, ali i drugu djecu.

Od spolnih igara najčešće su tzv. igre doktora tijekom kojih si djeca međusobno pregledavaju pojedine dijelove tijela, između ostalog i spolne organe, te tzv. zahodske aktivnosti („pokaži mi što imaš“) tijekom kojih gledaju drugu djecu dok obavljaju nuždu ili im sami pokazuju svoje spolne organe. Takve i slične igre su uglavnom bezazlene jer su prvenstveno usmjerene na istraživanje i otkrivanje kroz koje djeca uče spolno ponašanje. U spolne igre djeca uglavnom ulaze dobrovoljno. Ukoliko se zapazi kako dijete dira intimne dijelove drugog djeteta, poželjno je bez kazne prekinuti igru i porazgovarati s djetetom o onome što ga zanima. Razgovor je poželjno popratiti raznim materijalima o ljudskom tijelu koji su prilagođeni predškolskom uzrastu kao što su npr. materijali o pravilima samozaštite djece – „Loši i dobri dodiri“, a kroz koje su sva pravila i poruke djeci predstavljeni kroz primjereno osmišljen lik Kika (http://www.underwearrule.org/Default_en.asp). Oko pete godine javlja se spolna dosljednost, tj. shvaćanje da spol ne mogu promijeniti ponašanjem, odijevanjem i sl. Povezano s time, sve su češće igre „mame i tate“ u kojima si više toliko ne gledaju intimne dijelove tijela već se međusobno grle i ljube, najčešće oponašajući roditelje. Ovo je razdoblje kada je korisno s djetetom porazgovarati o dobrim i lošim dodirima, odnosno kako ga nitko ne smije dirati ukoliko ono to ne želi. Također nastavljaju s masturbacijom jer ih to opušta.

U trećoj fazi, od pete do osme godine, djeca postaju sramežljivija te se počinje javljati potreba za privatnošću (naročito kada krenu u školu) što se očituje i u spolnom ponašanju. Ne samo što više svojevoljno ne pokazuju svoje intimne dijelove (manje su učestale igre zahodskih aktivnosti i igre doktora), već se počinju u potpunosti skrivati od drugih. Počinju pokazivati nelagodu ukoliko vide kako se npr. odrasli ljube iako istovremeno sami imaju svoje prve simpatije s kojima mogu izmjenjivati poljupce u obraze. I dalje ih zanima ljudsko tijelo, naročito cjelokupna reprodukcija. Postaje im zanimljivo koristiti različite, često vulgarne, izraze za spolne organe. Masturbiraju s ciljem postizanja ugode i, zbog javljanja osjećaja srama kao i osjećaja za vlastitu i tuđu privatnost, uglavnom to rade u tajnosti.

 Masturbacija kod djece

Masturbacija ili samozadovoljavanje je dodirivanje ili neki drugi način podraživanja vlastitih spolnih organa radi postizanja ugode. Obično se javlja između prve i treće godine života. Najučestalija je oko četvrte godine te kasnije u adolescenciji. Djeca najčešće masturbiraju nekoliko puta tjedno i to kada im je dosadno, za vrijeme gledanja televizije ili prije spavanja. Sve dok dijete masturbira povremeno i nasamo, nije potrebno reagirati jer je riječ o normalnoj i zdravoj aktivnosti. Ipak, ponajviše zbog duge povijesti religijskog i kulturno uvjetovanog pogleda na masturbaciju kao tabu temu, mnogi roditelji su iznenađeni kada saznaju da im dijete masturbira i ne znaju kako se ponašati.

Ukoliko se dogodi da dijete masturbira u javnosti ili pred drugim ljudima, poželjno je odvratiti mu pozornost drugom aktivnošću te mu objasniti, bez posramljivanja ili kažnjavanja, kako to može raditi nasamo, npr. u svojoj sobi ili kupaonici. Kazna općenito, u području spolnog razvoja djeteta, ni u kom slučaju nije primjerena metoda. Masturbacija nije znak poremećaja seksualnog nagona niti će dijete zbog masturbiranja u djetinjstvu biti seksualno devijantno u odrasloj dobi. Upravo suprotno, kažnjavanje djeteta koje masturbira može dovesti do osjećaja krivnje i srama te kasnijih emocionalnih ili problema u zadovoljavanju seksualnih potreba. Stoga jedino što treba učiniti je objasniti djetetu da to radi kada je samo i kada ga nitko ne gleda.

Ukoliko je dijete pretjerano zaokupljeno seksualnošću u odnosu na ostale dječje aktivnosti, a masturbacija postane učestalija nego inače, bolna za dijete, nekontrolirajuća ili ukoliko dijete pokušava dirati drugu djecu po spolnim organima, potrebno je potražiti pomoć stručnjaka. Navedeni simptomi uglavnom upućuju na ozbiljnije emocionalne probleme djeteta. Dio djece učestalo masturbira zbog emocionalnih poteškoća poput nedostatka pažnje i ljubavi ili se nalazi u stanju stresa zbog određenih životnih promjena poput rođenja brata/sestre, razvoda braka, preseljenja i sl. Kada se smanji emocionalna napetost, vrlo vjerojatno će se smanjiti i učestalost masturbiranja iako neće u potpunosti nestati. Naime, kada jednom dijete otkrije ugodu do koje masturbacija dovodi, ono nastavlja dalje masturbirati.

 Razgovor o seksualnosti

Pravo vrijeme za razgovor o seksualnosti s djetetom je onda kada ono počne postavljati pitanja. Poželjno je djetetu odgovarati kratko, jasno, iskreno i strpljivo. To bi značilo da je sasvim nepotrebno dijete preplaviti s previše informacija, nepotrebnih detalja ili pak izbjegavati koristiti prave nazive npr. spolnih organa. Ukoliko dijete postavi neko „teško“ pitanje ili koristi izraze koje je vjerojatno negdje čulo, korisno je provjeriti koliko dijete uopće zna o tome što je pitalo (odgovoriti mu pitanjem „A što ti misliš?“) te mu na temelju toga ponuditi odgovor. Informacije bi trebale biti u skladu s dobi djeteta, dakle onoliko koliko dijete može razumjeti. Čak i tada, neka djeca se znaju osjećati neugodno ukoliko previše čuju jer još nisu dovoljno zrela i spremna. U prilog tome govori nam sljedeći primjer:

Kada je Ana zamislila seksualni čin svojih roditelja kakav su joj upravo opisali, ovako je reagirala: „Fuj, to je odvratno! Ja to nikad neću raditi!“ Ivan, najmlađi od četvero djece, rekao je: „Odurno! Ti i mama ste to morali raditi čak četiri puta!“ Na to mu je tata, uz jedva primjetan smiješak, mudro odgovorio: „Pa da! Tvoja majka i ja smo se morali i malo žrtvovati.“

Iako se humor pokazuje kao dobro sredstvo za suzbijanje napetosti, nije poželjno pretjerano se šaliti na temu seksualnosti jer dijete može shvatiti kako je to tema koju treba izbjegavati i o kojoj se javno ne govori. Do sličnih učinaka dolazi ukoliko se roditelji ponašaju zaprepašteno ili iznenađeno kada im dijete postavi pitanje. Uvijek je važno uz temu spolnosti pričati i o osjećajima, odnosno ljubavi te pomoći djeci da zavole i nauče se brinuti o svojem tijelu. Tako bi npr. roditelji na gore navedena pitanja djetetu u dobi od tri do šest godina mogli odgovoriti: „Da bi beba nastala potrebni su žena i muškarac (ili mama i tata) koji se vole. Kada se spoje tatin spermij i mamino jajašce, iz njih u maminoj maternici naraste beba. Beba zatim iziđe kroz otvor između maminih nogu, koji se zove vagina. Bebe mogu biti djevojčice ili dječaci. Oni se razlikuju pa tako djevojčice imaju vaginu, a dječaci penis.“

Ukoliko dijete ne postavlja pitanja o seksualnosti, korisno je da roditelji ponekad sami, tijekom prigodnih svakodnevnih situacija (npr. presvlačenja ili kupanja djeteta), započnu raspravu. Roditelji ponekad ne znaju na koji način razgovarati s djetetom o spolnosti ili se čak boje kako će razgovorima o spolnosti potaknuti djecu na ranije upuštanje u seksualne odnose kada porastu. Međutim, istraživanja pokazuju upravo suprotno. Pružanje seksualnih informacija djeci povezano je s odgađanjem seksualnih aktivnosti u adolescenciji. Stoga bi razgovor o seksualnosti trebao biti kontinuirani proces od najranije dobi.

Bilo kakav oblik izlaganja djeteta seksualnim podražajima, kao i neprimjereno diranje ili davanje seksualnih komentara, oblik je seksualnog zlostavljanja koje može narušiti normalan spolni razvoj djeteta.

Za normalan spolni razvoj važno je ne izlagati dijete seksualnim aktivnostima odraslih uživo niti kroz medije. „Bilo kakav oblik izlaganja djeteta seksualnim podražajima, kao i neprimjereno diranje ili davanje seksualnih komentara, oblik je seksualnog zlostavljanja koje može narušiti normalan spolni razvoj djeteta.“ Istraživanja pokazuju kako je nagost roditelja (bilo da se roditelji presvlače pred djetetom ili hodaju goli po kući) povezana s učestalijim seksualnim ponašanjem djece sve dobi. Budući da se ponekad mogu dogoditi nepredviđene situacije, poput one da dijete uđe u sobu roditelja tijekom seksualnog odnosa, važno je primjereno reagirati. To bi značilo smireno izvesti dijete iz sobe i objasniti mu kako ste radili nešto osobno, što je ujedno čin ljubavi i sl. To je naročito važno jer dijete često spolni odnos može doživjeti kao nasilje te se preplašiti. Isto tako, moguće je da dijete kroz igru s drugom djecom ili u javnosti počne oponašati roditelje.

Tijekom cijelog spolnog razvoja djeteta, vrlo je važan odnos roditelja prema spolnosti. Ne osuđivanje, ne kažnjavanje i ne pokazivanje neugode zbog spolnog ponašanja (spolnih igara, masturbacije i sl.), ključno je za normalan razvoj seksualnosti i zdravog odnosa prema tijelu. Isto tako, bitni su stavovi koje roditelji imaju o spolnom odgoju te način na koji roditelji iskazuju osjećaje međusobno i prema djetetu. Roditelji su prvi i najvažniji učitelji svog djeteta, a tek onda mediji, vrtić i/ili škola.

Prenošenje tekstova s portala dopušteno isključivo u skladu s Uvjetima korištenja