Nove interpretacije rezultata najšokantnijeg istraživanja u povijesti psihologije

1963. Stanley Milgram, psiholog sa sveučilišta Yale, proveo je istraživanje kojim je želio objasniti ljudsku okrutnost. Njegovo istraživanje možda je čak najslavnije i najšire priznato u cijeloj povijesti psihologije te se nalazi u svakom udžbeniku socijalne psihologije.

Nakon Drugog svjetskog rata pojavilo se pitanje kako ljudi u određenim situacijama na zapovjed drugih mogu činiti krajnje neljudska djela. Milgramova pretpostavka bila je da je tajna u poslušnosti autoritetu koja nadjačava moralnost pojedinca. On je osmislio eksperiment u kojem su ispitanici zadavali elektrošokove osobi koja se nalazila u susjednoj sobi, a koju su ispitanici jasno mogli čuti. Osoba zapravo nije primala elektrošokove, nego je glumila svoje reakcije u dogovoru s Milgramom.

Ispitanici su dobili uputu da osobi pročitaju listu parova riječi i zatim testiraju njezino pamćenje. Oni su imali ulogu učitelja, dok je osoba imala ulogu učenika. Ispitanici su čitali prvu riječ u paru, a osoba je trebala odabrati točnu drugu riječ. Za svaki netočan odgovor ispitanici su trebali zadavati osobi elektrošokove. Rečeno im je da će se eksperimentom doći do važnih otkrića o utjecaju kazne na učenje. Svaki sljedeći šok trebao je biti jači od prijašnjeg.

Tijekom zadavanja jačih šokova, osoba koja je (naoko) bila prikopčana na generator elektrošokova počela je ispuštati bolne zvukove. Ispitanici su se dvoumili trebaju li nastaviti zadavati šokove i okrenuli su se eksperimentatoru, no eksperimentator (koji je ustvari bio glumac) im je rekao da nastave.

Svi ispitanici poslušali su eksperimentatora čak i nakon zadavanja šokova od kojih je osoba počela vikati, žaliti se na bol u srcu i inzistirati da ju se pusti van iz prostorije. Većina ispitanika (točnije njih 65 %) bila je maksimalno poslušna i išla je do najjačeg šoka od 450 volti. Ispitanici su bili uzrujani i pokazivali znakove stresa i zabrinutosti za osobu, no nastavljali su kad im je snažan autoritet (eksperimentator) odlučno rekao da nastave.

Tako je ‘slijepa’ poslušnost autoritetu postala jedna od sastavnica situacije koja dobre ljude čini zlima. Ova interpretacija rezultata koja govori da su ljudi skloni nekritički slijediti autoritet i gotovo bez pogovora izvršavati njegove naredbe te da pri tome nisu svjesni posljedica svojih djela, bila je dominantna tijekom proteklih pola stoljeća.

Milgramovo istraživanje bilo je oštro kritizirano jer je izložilo ispitanike velikom stresu. Kako bi dokazao da ispitanici nisu pretrpili trajnu štetu, Milgram im je naknadno poslao detaljno izvješće o svom istraživanju te upitnik o njihovim doživljajima prije, tijekom i nakon sudjelovanja u istraživanju. Velik broj ispitanika poslao je nazad ispunjen upitnik i iskoristio priliku da otvoreno kaže što misli o istraživanju. Nedavno su Haslam, Reicher, Millard i McDonald (2014) iskoristili podatke prikupljene iz tog upitnika kako bi dokazali svoju znatno drugačiju interpretaciju rezultata Milgramovog istraživanja.

Haslam i sur. (2014) ne smatraju da su se ispitanici ponašali kao pasivni i nekritični izvršitelji autoritetovih naredbi, kako je to koncipirao Milgram, već kao angažirani sljedbenici autoriteta kojeg cijene i čije ciljeve prihvaćaju. Svoju tvrdnju potkrijepili su između ostalog i izjavama Milgramovih ispitanika. Iz tih izjava, koje su ispitanici dali nakon čitanja izvješća o istraživanju, vidljivo je da su bili jako zadovoljni što su mogli sudjelovati u značajnom istraživanju koje može poboljšati čovječanstvo.

Osjećali su ponos zbog svog doprinosa napretku znanosti i bili su spremni sudjelovati u budućim istraživanjima. Haslam i sur. pretpostavili su da su se ispitanici doprinosom znanosti rukovodili i tijekom eksperimenta te da je on bio uzrok njihovog slijeđenja autoriteta.

Na temelju detaljnog pregleda ovog i sličnih istraživanja, Haslam i sur. zaključili su kako su ispitanici nastavili zadavati šokove do najviše razine zato jer su se identificirali s ekperimentatorom i njegovim za znanost i čovječanstvo bitnim ciljevima. Milgram i njegov tim uspješno su ih uvjerili da je istraživanje od velike važnosti za dobivanje novih spoznaja o učenju i da je bitno da idu do kraja. Također, istraživanje se provodilo na prestižnom sveučilištu Yale.

Sve te okolnosti dovele su do toga da su ispitanici bili visoko angažirani u istraživanju i bili su svjesni posljedica toga što rade. Nisu u tome uživali, ali su vjerovali da djeluju u skladu s višim i plemenitim ciljem, da doprinose znanosti i da eksperimentator i ostali znanstvenici na Yaleu znaju što rade. Pitanje moralnosti vlastitih djela ostavili su u drugom planu.

Na ljudsko ponašanje utječe velik broj faktora. Valja uzeti u obzir i da različiti pojedinci djeluju iz različitih motiva. Stoga je sasvim moguće da su i Milgram i Haslam i sur. u pravu što se tiče interpretacije ponašanja ispitanika u ovom kontroverznom istraživanju.

No, pouka koja se može izvući iz istraživanja ostaje ista, a sročio ju je sam Milgram:

“Svaki čovjek mora biti odgovoran za svoje postupke.”.

Prenošenje tekstova s portala dopušteno isključivo u skladu s Uvjetima korištenja