Mnoga istraživanja potvrđuju pojavu pogrešne atribucije uzbuđenja, kada ljudi donesu pogrešan zaključak o tome što je uzrokovalo njihovo uzbuđenje. Zanimljiv eksperiment u prirodnim uvjetima proveli su Donald Dutton i Arthur Aron (1974).
Svi sudionici istraživanja bili su muškarci, posjetitelji parka u Kolumbiji. Eksperimentatorica je bila privlačna mlada žena, koja je navodno ispitivala utjecaj ljepote okoline na kreativnost ljudi. Nakon što su ispunili upitnik, eksperimentatorica je ostavila svoj broj sudionicima eksperimenta da joj se jave ukoliko žele s njom razgovarati o detaljima istraživanja.
Odluka o tome hoće li pozvati ovu mladu damu ovisi o tome koliko su zaposleni, izlaze li s nekim i tumačenju tjelesnih simptoma koje osjećaju. Ako su uzbuđeni zbog nečeg drugog, mogli bi zabunom pomisliti da je dio tog uzbuđenje znak privlačnosti prema mladoj ženi.
Kako bi provjerili ovu ideju, Dutton i Aron organizirali su da žena (njihova suradnica) pristupi muškarcima kada se ispitanici nalaze na sredini mosta koji se ljulja, a ispod njih je strma 60 metara duboka provalija, na dnu koje divlja rijeka. Ispitanici su bili uzbuđeni, srce im je lupalo, disali su ubrzano i znojili se. Koliku su privlačnost osjećali prema djevojci, u odnosu na mirnu situaciju u parku?
Schachterova teorija tvrdi da će se uzbuđenje na mostu pogrešno protumačiti kao privlačnost prema djevojci. To se dogodilo u opisanom eksperimentu. Veliki postotak muškaraca kojima je žena pristupila na mostu, nazvalo ju je kasnije i pozvalo na izlazak, dok je to isto učinio relativno mali broj muškaraca kojima je pristupila u parku dok su sjedili na klupi.
Pouka glasi: ako sretnete zgodnog muškarca ili ženu i srce vam ubrzano lupa, dobro razmislite o tome zbog čega ste zapravo uzbuđeni, jer mogli biste se zaljubiti zbog pogrešnih razloga!
Istraži Me istražite svijet psihologije