Istraži Me istražite svijet psihologije
U posljednjih dvadesetak godina prekomjerna tjelesna masa i pretilost u djece postale su ozbiljni i globalni javnozdravstveni problemi. Posljedice pretilosti na zdravlje uključuju promjene u gotovo svim tjelesnim sustavima, kao i u psihičkom razvoju. 
Istraživanja su pokazala da djeca s prekomjernom tjelesnom masom vrlo često postaju odrasli s prekomjernom tjelesnom masom. Time se povećava njihovo pobolijevanje i smrtnost čime se javlja potreba za učinkovitim preventivnim programom.
Postavlja se pitanje koje mjere prevencije koristiti u pokušaju zaustavljanja epidemije pretilosti. Prevencija pretilosti zahtijeva razumijevanje tzv. ˝nezdravog okoliša˝ u kojem djeca žive, koji se ujedno smatra najvažnijim utjecajem na pojavu i održavanje pretilosti. Doak i suradnici (2006) osmislili su integrativni model uzroka dječje pretilosti koji ujedinjuje okolinske i obiteljske rizične faktore. Prema tom modelu, uzroci pretilosti podijeljeni su na 6 skupina: internacionalne faktore (globalizacija tržišta, dostupnost nezdrave hrane, reklame), nacionalne faktore (uvozna hrana, zdravstvene mjere i politika, aparati za hranu), zajednica (školski autobusi, stavovi, vrijednosti i obrazovanje zajednice, sportska društva), škola (aktivnosti i prehrana u školi, prijevoz do škole, stavovi i znanje učitelja), kućanstvo (prehrana obitelji, broj televizora u kući, način provođenja vremena, ekonomske prilike obitelji, stavovi i znanje roditelja) te individualni faktori.
Nakon identifikacije rizičnih faktora, važno je odabrati odgovarajuću intervenciju koja bi potencijalno bila najuspješnija. Iako je dosad proveden velik broj intervencija, samo je mali broj pokazao uspješnost u smanjenju pretilosti u djece. Kumanyika i suradnici (2002) postavili su kriterije za evaluaciju intervencija:
| 1) Odnosi li se intervencija na prehrambene navike, aktivnost i gledanje televizije? | 2) Do koje mjere se intervencija odnosi na roditelje i individualne čimbenike? |
| 3) Provodi li se tjelesna aktivnost u školi ili izvan škole? | 4) Uključuje li intervencija djelovanje na nacionalnom, regionalnom i planu zajednice? |
| 5) Zahtijeva li intervencija promjene u ponašanju mijenjajući fizičke, ekonomske i sociokulturalne prilike? | 6) Povezuje li intervencija sektore koji se mogu promatrati kao nezavisni? |
| 7) Je li program vremenski održiv s minimalnim dodatnim ulaganjima? | 8) Uključuje li intervencija svu djecu u zajednici? |
| 9) Koja je razina uključenosti sudionika, roditelja, učitelja i/ili šire zajednice? | 10) Postoji li potencijal za integraciju aktivnosti u postojeće programe? |
| 11) Je li program napravljen prema potrebama lokalne zajednice, škole, i/ili obitelji koje su uključene kao ciljna populacija? | 12) Oslanja li se program na postojeću teoriju ili rezultate? |
Prema dosad provedenim istraživanjima pronađene su razlike između učinkovitih i neučinkovitih intervencija. Učinkovite intervencije u manjem broju djeluju istodobno na prehranu i fizičku aktivnost, rijetko kad uključuju fizičku okolinu, obiteljske čimbenike i širu zajednicu u svoj program te ne povezuju inače odvojene skupine djelatnosti. Ovakvi rezultati govore u prilog pomno razrađenim i ciljanim intervencijama koje djeluju na jedan ili dva aspekta promjene ponašanja ili navika, npr. uvođenje aktivnosti u škole i skraćivanje vremena koje dijete provede uz televizijski program.
Prevencija pretilosti može biti primarna, sekundarna i tercijarna. Program prevencije pretilosti može se odnositi na pojedinca, na cjelokupnu populaciju ili samo na populaciju s povećanim rizikom za razvoj pretilosti.
Primarna prevencija pretilosti
Primarna prevencija pretilosti prvenstveno je usmjerena na pojedinca i odnosi se na sustavnu edukaciju o posljedicama prekomjerne tjelesne mase. Cilj ovakve prevencije je učenje principa pravilne prehrane te zdravog i aktivnog načina života. 
Primarna prevencija provodi se na populaciji standardne tjelesne mase (ITM od 18,5 do 24,9 za odrasle, odnosno ekvivalent po dobi i spolu za djecu), koju se nastoji educirati o zdravom načinu života.
Primarna prevencija pretilosti tijekom predškolske dobi usmjerena je na usvajanje zdravih prehrambenih navika – redovitost obroka (tri glavna i dva međuobroka), konzumaciju punozrnatih namirnica, mlijeka i mliječnih proizvoda, nemasnog mesa i plave ribe te svježeg sezonskog voća i povrća. Također je važno koristiti ulja biljnog, a ne životinjskog podrijetla. Preporuča se pijenje vode mjesto zaslađenih sokova. U ovom razdoblju u prehranu je važno uvesti raznovrsne namirnice, uzimajući u obzir djetetove energetske i nutritivne potrebe. Primarnoj prevenciji pretilosti u školskoj dobi cilj je izborom i količinom namirnica zadovoljiti povećane energetske potrebe tijekom intenzivnog rasta i razvoja te zadržavanje i poticanje zdravih prehrambenih navika. U ovoj dobi važno je ograničiti provođenje restriktivnih dijeta kojima bi djeca, a posebice djevojke, mogla pribjeći. Važna je svakodnevna, rekreativna tjelesna aktivnost. Također, u ovoj dobi, treba naglasiti i važnost prevencije pušenja, konzumiranja alkohola, narkotika te nezdravih dodataka prehrani.
Sekundarna prevencija pretilosti
Sekundarna prevencija pretilosti uključuje identifikaciju rizičnih skupina ljudi za razvoj pretilosti. U programe sekundarne prevencije uključuju se djeca i mladi koji imaju neke predispozicije za pretilost u užoj i široj obitelji, metabolički poremećaj te sjedilački način života. Programi sekundarne prevencije usmjereni su prvenstveno na pojedinca, odnosno na ciljanu populaciju koja je u povećanom riziku za pretilost (ITM od 25 do 29,9, odnosno ekvivalent po dobi i spolu za djecu).
Prevencija se odvija tako da se pojedinci educiraju o važnosti kontrole i održavanja tjelesne mase radi sprječavanja razvoja nekih kroničnih bolesti pridruženih pretilosti. Usvajanje znanja o važnosti kontrole primjerene tjelesne mase važan je faktor u motivaciji pojedinaca, ali i članova obitelji. Uz sekundarnu prevenciju veže se daljnje praćenje djece i mladih rizičnih za razvoj pretilosti. Najčešće ih se prati po metaboličkim parametrima.
Tercijarna prevencija pretilosti
Tercijarna prevencija pretilosti usmjerena je na djecu i mlade kojima je ITM veći od 30, a kod kojih već postoji komorbiditet. U ovakvim slučajevima, radi se o prevenciji i nadzoru daljnjeg pogoršanja bolesti koje se mogu pojaviti uz pretilost. U tercijarnoj prevenciji važan je multidisciplinarni pristup endokrinologa, gastroenterologa, radiologa, ortopeda i nefrologa radi kvalitetnog tretiranja bolesti. Pri planiranju programa za prevenciju pretilosti treba biti osobito oprezan tijekom osjetljive adolescentne dobi u promoviranju redukcije tjelesne mase. Neka istraživanja sugeriraju da su djeca i mladi nakon pohađanja intervencijskog programa imali prenisku tjelesnu masu za dob. To ukazuje na povećan rizik od pojave poremećaja u prehrani – anoreksije i bulimije, posebice kod djevojaka.
Što učiniti?
1) Na razini obitelji
Obiteljsko okružje izuzetno je važno u stvaranju prehrambenih navika i stavova o prehrani. Modeliranjem prehrambenih navika i životnog stila roditelji utječu na to kako će njihova djeca jesti i provoditi slobodno vrijeme kad odrastu. Roditelji izabiru vrstu i količinu namirnica, određuju vrijeme i broj obroka za sebe i svoju djecu. Djeca od roditelja preuzimaju navike zbog čega je potrebno cijelu obitelj uključiti u preventivni program pretilosti. Edukacijom se nastoji poticati što češća konzumacija sezonskog svježeg voća i povrća, maslinovog ili bućinog ulja te ribe. Potiče se priprema namirnica na zdrav način – na malo masnoće ili na pari. Roditelji bi trebali svakodnevno pripremati kuhane i zdrave obroke, energetski i nutritivno prilagođene uzrastu i potrebama djece. Preporučuje se zajedničko konzumiranje obroka za stolom, kao i poticanje svakodnevnih tjelesnih aktivnosti. Naglasak je na pravilnom izboru i dostupnosti ˝zdravih namirnica“ i vode, manje na strogim zabranama i ograničavanju uzimanja brze hrane, slatkiša, slatkih neprirodnih sokova. Važno je osigurat djeci dovoljno sna i tjelesne aktivnosti. Također se preporuča ograničiti djeci gledanje televizije i korištenje računala, a poticati na aktivnosti na otvorenom.
2) Na razini škole
Uloga obrazovnog sustava u prevenciji pretilosti je poticanje djece da zadrže stečene zdrave prehrambene navike i pozitivne stavove o zdravom životu. Važna je i uloga djelatnika škole u motiviranju djece da naučene činjenice usvoje kao način života. Prije nekoliko godina u nekim vrtićima u Zagrebu izrađeni su novi jelovnici koji se baziraju na zdravoj prehrani. Takva inicijativa ocijenjena je kao pozitivna. Ovo bi trebalo potaknuti i ostale vrtiće, ali i škole u cijeloj Hrvatskoj na uvođenje novih, primjerenijih jelovnika koji će zadovoljavati nutritivne i energetske potrebe pojedine dječje dobi. Rezultati epidemioloških istraživanja pokazuju da gotovo polovina školske djece ne doručkuje prije škole. S obzirom na važnost upravo tog, prvog obroka u danu, nameće se zamisao o uvođenju zajedničkog, školskog zdravog doručka. Također je potrebno uključiti više organiziranih tjelesnih aktivnosti u škole. Uz navedeno, posebno je važno usmjeriti pozornost i na prevenciju pušenja i konzumiranja alkoholnih pića kao dodatne rizične čimbenike za razvoj niza kroničnih bolesti.
3) Na razini zdravstvenog sustava
Program prevencije pretilosti iziskuje multidisciplinarni pristup stručnjaka raznih profila čija je uloga edukacija o zdravim prehrambenim navikama i načinu života te njihova promidžba.. Važno je od najranije dobi pratiti rast i razvoj djece čime je moguće rano uočavanje odstupanja od očekivanog obrasca rasta, a time i pravodobno poduzeti odgovarajuće mjere intervencije. Preporuka je minimalno jednom, a optimalno dva puta godišnje odrediti ITM djece i usporediti ga s aktualnim dijagnostičkim kriterijima.
4) Na razini šire društvene zajednice
Da bi se programi prevencije pretilosti mogli provesti važna je angažiranost i financijska potpora šire društvene zajednice. Od nacionalne, ali i lokalne društvene zajednice, očekuje se donošenje zakonske regulative o kvaliteti prehrane u vrtićima i školama, odnosno osiguravanje nabave i dostupnosti zdravih namirnica u školama, kao i njihova priprema. Raspored sportskih aktivnosti i mogućnost korištenja sportskih terena nužno je prilagoditi potrebama djece i omogućiti im nesmetano korištenje istih. Također, lokalna zajednica bi trebala djeci osigurati upotrebu primjerenih pješačkih i/ili biciklističkih staza na putu od kuće do škole.
5) Na razini medija i prehrambene industrije
U današnjem je svijetu uloga medija zapanjujuće velika u stvaranju navika i ponašanja, što uključuje i odluku o tome što i kako jesti. Uključivanje medija u programe za prevenciju pretilosti od izuzetnog je značaja. Mediji svakodnevno promoviraju razne energetske pripravke, nezdravu ˝brzu hranu˝, slatkiše i ostale namirnice koje pogoduju dobivanju na tjelesnoj masi, na što treba obratiti pozornost, osobito tijekom osjetljivih razdoblja djetinjstva i adolescentne dobi. Djeca i adolescenti posebno su rizični za prihvaćanje medijskih poruka jer u tom razdoblju još nemaju sasvim razvijen kritičan odnos prema informacijama kojima su svakodnevno i opetovano izloženi.
Na temelju svih ovih informacija vidljivo je da je pretilost djece sve veći problem čiju prevenciju treba započeti što prije povezujući stručnjake raznih profila – liječnike, nutricioniste, prosvjetne djelatnike, psihologe i druge kako bi se osigurao dobar program koji će polučiti uspjeh. Također, važno je naglasiti da najveći utjecaj na prehranu djece imaju roditelji koji prenose svoje prehrambene navike i stil života na svoju djecu. Edukacija roditelja i njihovo obiteljsko okruženje osnova su dobre prevencije pretilosti u dječjoj dobi.
Reference
Reference
Bralić, I. , Jovančević, M., Predavec, Grgurić, J. (2010). Pretilost djece – novo područje multidisciplinarnog preventivnog programa. Paediatrica Croatica; 54, str: 33-42
Doak, C., Visscher, T., Renders, C., Seidell, J. (2006). The prevention of overweight and obesity in children and adolescents: a review of interventions and programmes. Obesity reviews; 7, str: 111-136
Kumanyika , S., Jeffery, R., Morabia, A., Ritenbaugh, C.Antipatis, V. (2002). Obesity prevention: the case for action. International J Obes Relat Metab Disord; 26: 425-436
