“Stvorimo zajedno bolji Internet!”

Dan sigurnijeg Interneta (Safer Internet Day – SID) obilježava se diljem svijeta svake godine, drugog utorka u veljači. Cilj je promocija sigurnije i odgovornije upotrebe Interneta (računala i mobitela), osobito među djecom i mladima u svijetu. Prvi put obilježen je 2004. godine, a ove se godine obilježava se 11. veljače, pod geslom „Stvorimo zajedno bolji Internet“ („Let’s create a better internet together“). 

Budući da mediji igraju veliku ulogu u životu ljudi, osobito mladih, postavljaju se pitanja koja se tiču sigurnosti internetskog prostora i rizičnih ponašanja u koja se mladi na Internetu uključuju.

Istraživanja su pokazala da većina mladih koristi Internet u svrhu socijalnih interakcija, dijeljenja ideja, umjetničkog izražavanja, čitanja vijesti, pisanja školskih radova te pisanja blogova. Međutim, pokazalo se također, da su mladi koji koriste Internet izloženi različitim vrstama materijala seksualnog i nasilnog sadržaja, kao i riziku dolaska u kontakt s ljudima loših namjera.

Neželjene fotografije seksualnog sadržaja i ponude seksualne prirode

Prema Istraživanju sigurnosti mladih na Internetu, iz 2005. godine, jedna je trećina mladih (u prvom redu mladih u dobi od 14 do 17 godina) na Internetu bila izložena neželjenim fotografijama seksualnog sadržaja. Mladi su na njih najčešće naišli jednostavno „surfajući“ na stranicama npr. vezanim uz glazbu ili filmove (besplatno skidanje filmova ili glazbe). Takvi ih sadržaji ne uznemiruju, o njima se ne povjeravaju odraslima te ih općenito smatraju neizbježnim i bezazlenim dijelom internetskog prostora.

Maskiranjem svog stvarnog identiteta i motiva, osobe loših namjera lako mogu doći u kontakt s mladima na Internetu. Pokazalo se da su to najčešće stariji adolescenti, ali i osobe starije životne dobi. Mladim ljudima može biti lakše s odraslima pričati općenito više i o intimnijim temama preko Interneta, nego „licem u lice“. Brže se mogu razviti osjećaji intimnosti te se obje strane u takvoj komunikaciji mogu osjećati slobodnije potaknuti razgovor o osjetljivim ili zabranjenim temama, kao što je seks. Ponude seksualne prirode koje mladi na Internetu mogu dobiti su poziv na razgovor o seksu ili na spolni odnos te traženje osobnih informacija koje se tiču spolnosti. Prema istraživanjima, mladi u dobi od 14 do 17 godina u najvećem su broju izloženi takvim ponudama.

Vezano uz navedeno, ohrabrujuće rezultate daje Istraživanje sigurnosti mladih na Internetu koje je prikupljalo podatke u tri vremenske točke: 2000., 2005. i 2010. godine. U razdoblju od 2000. do 2010. godine smanjio se broj mladih koji dobivaju ponude seksualne prirode preko Interneta. Moguć je razlog to što mladi danas rjeđe koriste chat sobe koje su omogućavale anonimnost, a češće koriste društvene mreže (koje potiču na vršnjake usmjerene interakcije). Tome u prilog, isto je istraživanje pokazalo da mladi, u odnosu na 2000. godinu, više komuniciraju s ljudima koje često sreću u svakodnevnom životu, a značajno manje s ljudima koje ne poznaju offline (onima koje su upoznali preko Interneta).

Rizična ponašanja na Internetu

Mladi koji se uključuju u rizična ponašanja na Internetu najviše su izloženi opasnostima primanja ponuda seksualne prirode i nailaženja na sadržaje sa seksualnim konotacijama.

U rizična ponašanja, u koja se mladi mogu uključivati na Internetu, ubrajaju se: razgovor s nepoznatim osobama, dijeljenje osobnih informacija strancima, uvrštavanje nepoznatih osoba na listu prijatelja, posjećivanje pornografskih stranica, razgovor sa strancima o seksu, korištenje imena/nadimka na Internetu koji ima seksualne konotacije, sexting te pisanje na Internetu o nekome, a što je moglo uznemiriti ili osramotiti drugu osobu (nasilje preko Interneta).

U stranim se medijima sve više govori o rastućem trendu među adolescentima – postupcima adolescenata koji uključuju slanje ili primanje seksualno eksplicitnih ili seksualno sugestivnih fotografija preko mobitela ili Interneta (e – mail, društvene mreže): sextingu. Hope Witsell bila je trinaestogodišnja djevojka koja je poslala na mobitel svoju polugolu (topless) fotografiju mladiću koji joj se sviđao. Mladić fotografiju nije zadržao za sebe te je poslana na nepoznat broj različitih mobitela. Djevojka se zatim suočavala s ismijavanjem i vrlo pogrdnim nazivima suučenika svoje škole. Te djevojke danas više nema, a njezin je slučaj primjer ekstremnih posljedica koje mogu pratiti takvo rizično ponašanje mladih.

Nasilje preko Interneta

Češće korištenje društvenih mreža (i Interneta općenito) zasigurno je utjecalo na povećan broj mladih koji doživljavaju nasilje preko Interneta. Nasilje preko Interneta (eng. cyberbullying, online harassment, Internet violence) danas je „vruća“ tema i predmet zabrinutosti, ne samo za roditelje već i za škole. To je namjeran pokušaj nanošenja štete vršnjaku ili vršnjacima kroz manipulaciju ili narušavanje odnosa s drugima, i to putem mobitela ili Interneta (Cetin, Yaman i Peker, 2011).

Uključuje: slanje uznemirujućih ili prijetećih poruka, objavljivanje ponižavajućih fotografija, video – isječaka ili komentara o nekome na Web stranicu ili neku od društvenih mreža (npr. Facebook), širenje zlobnih glasina, provaljivanje u e – mail osobe s namjerom da se naruši njezin ugled, otkrivanje osobnih informacija o osobi bez njezina dopuštenja, isključivanje osobe iz neke od grupa na Internetu (npr. na Facebooku ili u nakoj od online igara), slanje „uređenih“ fotografija svojih kolega te traženje drugih da ih procjenjuju po određenim karakteristikama, odnosno glasaju za osobu koja je npr. najružnija, najdeblja, koju najviše mrze i slično, a s namjerom kako bi tu osobu osramotili pred što većim brojem ljudi.

Kako pokazuju podaci novijih istraživanja, najčešćim oblicima nasilja preko Interneta pokazali su se ogovaranje preko Interneta, ruganje preko Interneta i ismijavanje podataka (izjava, fotografija) podijeljenih Internetom. Društvene mreže pokazale su se lokacijom na kojoj se nasilje preko Interneta najčešće događa (npr. Jones, Mitchell i Finkelhor, 2013).

Zašto nasilje preko Interneta? Neki istraživači pretpostavljaju da se prvenstveno zbog anonimnosti i nedostatka fizičkog kontakta u komunikaciji preko Interneta mladi na Internetu ponašaju onako kako inače ne bi u komunikaciji licem u lice. S druge strane, postoji i mogućnost da je ponašanje mladih u interakcijama iz offline okruženja samo pomaknuto na interakcije na Internetu (online). Neka istraživanja i upućuju na to da je ponašanje ljudi na Internetu slično ponašanju u offline okruženjima. Dakle, moguće je da neke karakteristike Interneta olakšavaju nepristojno ponašanje, a i da su ponašanja adolescenata u svakodnevnom životu samo reflektirana na internetsko okruženje.

Na pitanje čine li nasilje preko Interneta više mladići ili djevojke, istraživanja ne daju jednoznačan odgovor. Očekivalo bi se da će djevojke češće činiti nasilje preko Interneta, budući da su dugogodišnja istraživanja tradicionalnog vršnjačkog nasilja („licem u lice“) pokazala da su djevojke više verbalno agresivne i da je za njih tipičnija relacijska agresija (ponašanja kojima je cilj narušiti odnose neke osobe s drugim ljudima). Internet je okruženje koje omogućuje ostvarivanje upravo takve vrste nasilja.

Rezultat brojnih istraživanja koji je konzistentan je sljedeći: oni koji su uključeni u nasilje preko Interneta, najčešće su uključeni na način da ga istovremeno i čine i doživljavaju. Smatra se da je to posljedica nedovoljno razvijenih socijalnih vještina i vještina rješavanja sukoba, prema čemu oni koji doživljavaju nasilje to rješavaju na način da uzvrate nasiljem (Bulat i Ajduković, 2012). Uz to, Istraživanje sigurnosti mladih na Internetu pokazalo je da se povećao broj počinitelja nasilja preko Interneta koji su iz školskog okruženja žrtve, a smanjio se broj počinitelja nasilja koje su žrtve upoznale preko Interneta. Dakle, počinitelji su, prema novijim istraživanjima, osobe iz školskog okruženja žrtve. Kad se ovome doda rezultat istraživanja koja su pokazala da je nasilje preko Interneta često nastavak nasilja „licem u lice“, jasno je kako veliku ulogu u prevenciji i zaštiti mladih od takve vrste nasilja imaju upravo škole, kao „drugi dom“ učenika.

Škole po tom pitanju mogu učiniti mnogo – usvajanjem/implementacijom provjerenih preventivnih programa protiv nasilja te programa socijalno – emocionalnog učenja, a koji sadrže i informacije o nasilju preko Interneta i vezanim ponašanjima u svoj kurikulum. S učenicima bi trebalo uvježbavati zauzimanje različitih perspektiva (radionice igranja uloga), učiti ih regulaciji emocija (osobito ljutnje), komunikacijskim vještinama i učinkovitim vještinama za promatrače koji će intervenirati u slučaju pojave nasilja. To su vještine koje će učenici, kad ih nauče, najvjerojatnije „prenijeti“, tj. koristiti kako u offline okruženjima poput škole i vlastitog doma, tako i na Internetu.

Nitko ne zaslužuje da ga se zlostavlja. To je prvo što dijete – žrtva vršnjačkog nasilja treba imati na umu pri suočavanju s tim problemom. Ono što nikako dijete – žrtva ne bi trebala učiniti jest osvetiti se. Odgovaranje nasiljem na nasilje žrtvu pretvara u počinitelja i pokreće lanac nasilnih reakcija. Najvažnije je zatražiti podršku – obratiti se prijatelju, rođaku ili odrasloj osobi od povjerenja. Ukoliko je osoba u ulozi promatrača nasilja preko Interneta, potrebno je da o tome obavijesti odrasle te pruži podršku žrtvi nasilja (npr. u obliku razgovora ili barem lijepe riječi). Bitno je ne podržavati nasilnika prenošenjem njegove poruke i davanjem pažnje koja će nasilnika ohrabriti u njegovom ponašanju.

Prema istraživanjima, ozračje u kućnoj i školskoj okolini najbolje predviđa ponašanje mladih na Internetu. Učenje mladih (i pokazivanje vlastitim primjerom) da se prema drugima (i sebi!) ponašaju s poštovanjem i ljubaznošću najbolji je recept kojim se promiče pozitivno korištenje Interneta. Sama tehnologija ne predstavlja problem; problem je u načinu na koji ju ljudi koriste, a koji je u ovom slučaju, ukorijenjen u međuljudske odnose i način na koji su ljudi u interakciji offline. Bitno je u prevenciji naglašavati posebnost/jedinstvenost svake osobe, odnosno isticati da se različitosti među ljudima trebaju poštovati. Tako odrasli, u školskom (i kućnom) okruženju, mogu svojim riječima i ponašanjem koje potvrđuje te riječi, učiniti Internet sigurnom okolinom za mlade „surfere“.

Prenošenje tekstova s portala dopušteno isključivo u skladu s Uvjetima korištenja