Zašto ljudi pomažu? Isti postupak – različiti motivi.

Nedavni nesretni događaj, velika poplava koja je potresla Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Hrvatsku sigurno neće ostati nezapamćena. Šok i osjećaj bespomoćnosti koji je obuzeo stanovništvo koje je moralo napustiti svoje domove donekle su ublaženi nadom da će im se pomoći, da u nesreći koja ih je snašla ipak nisu sami. Iz svih krajeva Hrvatske u Slavoniju je stizala hrana, odjeća, higijenske potrepštine, a prikupljen je i novac.

Na pozivanje telefonske linije 060 90 01 apelirale su brojne domaće zvijezde, održani su humanitarni koncerti, a i novac od prodaje ulaznica za tad aktualne nogometne utakmice prikupio se u svrhu obnove poplavljenih područja. Stanovnici sela i gradova oko poplavljenih područja otvorili su svoja vrata nesretnim ljudima. Neki su u kuće primili svoju rodbinu, a neki i potpuno nepoznate im ljude. Zašto to ljudi čine? Koji sve motivi mogu stajati u pozadini prosocijalnih ponašanja – ponašanja kojima se ostvaruje dobrobit za drugu osobu?

U pozadini prosocijalnih ponašanja postoje tri temeljna motiva.

Prvi motiv vezan je za evolucijsku psihologiju. Evolucijski psiholozi smatraju da je pomaganje instinktivna reakcija usmjerena na dobrobit onih koji su ljudima genetski slični. Prema teoriji evolucije Charlesa Darwina, ljudima je prevladavajući cilj vlastito preživljavanje i prosljeđivanje vlastitih gena. Te gene ljudi mogu proslijediti na način da imaju vlastitu djecu, ali i pomažući svoje genetske srodnike (braću, sestre i drugu rodbinu). Pomažući svoje genetske srodnike, ljudi povećavaju vjerojatnost da će se njihovi geni prenijeti na buduće generacije.

Istraživanja su potvrdila postojanje navedenog pravila selekcije srodnika. Tako su u jednom istraživanju sudionici naveli da bi u situacijama koje predstavljaju prijetnju po život (kao što je požar u kući), prije pomogli genetskim srodnicima, nego osobama s kojima nisu u srodstvu. To se pravilo potvrdilo i među muškim i među ženskim sudionicima te među sudionicima iz Amerike i iz Japana.

Ljudima čija je imovina stradala u nedavnoj poplavi mnogi su drugi ljudi otvorili vrata svojih kuća. Bilo bi zanimljivo provjeriti koliko ih je u kuće primilo svoju rodbinu, a koliko ljude koji im nisu genetski srodnici. Isto tako, zanimljivo bi bilo provjeriti jesu li se možda dvoumili oko toga koga će primiti u kuću (između npr. prijatelja/poznanika i genetskih srodnika) i koga su odabrali.

Osim selekcije srodnika, a kako bi objasnili prosocijalno ponašanje, evolucijski psiholozi navode i normu uzajamnosti. Fraza „Ja ću tebi pomoći sada, uz dogovor da ćeš mi uzvratiti uslugu kada meni bude potrebna pomoć“ najbolje opisuje tu normu. Naravno da ljudi tu frazu ne govore drugim ljudima već očekuju da će djela pomaganja nekome povećati vjerojatnost da će taj netko tu pomoć njima u budućnosti uzvratiti. Ova se norma navodi pod pretpostavkom da je skupini potpuno sebičnih pojedinaca, u usporedbi sa skupinom koja je naučila surađivati, tijekom evolucije ljudskih bića vjerojatno bilo teže preživjeti.

Neki su ljudi možda u svoje kuće primili svoje poznanike koji su zbog poplave napustili svoje kuće upravo uz ovakvo očekivanje, da će im oni možda u budućnosti tu pomoć uzvratiti, ukoliko je budu od njih zatrebali.

Na koncu, evolucijski psiholozi smatraju da su ljudi genetski programirani da uče socijalne norme  jer one donose prednost u preživljavanju. Naime, tijekom stoljeća kultura je ljude naučila norme, poput onih koja je hrana otrovna i kako najbolje surađivati. Ljudi koji su to naučili imali su veću vjerojatnost preživljavanja, u usporedbi s onima koji to nisu naučili. Jedna je od socijalnih normi upravo i vrijednost pomaganja drugima.

Evolucijska teorija teško može objasniti zašto ponekad potpuni stranci pomažu jedni drugima. To pokušava objasniti jedna od teorija u socijalnoj psihologiji, teorija socijalne razmjene.      Teoretičari socijalne razmjene ističu da kod pomaganja dobit od pomaganja premašuje gubitke te je zbog toga ljudima u interesu pomagati drugima. Prema toj teoriji, ljudi prate gubitke i dobitke u odnosima s drugim ljudima.

Za pomaganje ljudi mogu biti nagrađeni na različite načine:

1. Netko im može uzvratiti pomoć,

2. Pomaganje može ukloniti osobnu nelagodu osobe koja promatra nekoga u nevolji,

3. Mogu dobiti nagrade poput socijalnog odobravanja i povećanja osjećaja vlastite vrijednosti.

Severina je na nedavno održanom koncertu i putem svoje službene Facebook stranice pozivala na pomoć nastradalim ljudima. Njezini fanovi podržali su njezin čin brojnim pozitivnim komentarima. Halid Bešlić žrtve poplava u Bosni i Hercegovini smjestio je u svoj motel. Brojni su mediji o tome izvještavali i hvalili postupak bosanskog pjevača. Ljudi koji su zvali gore navedeni telefon za novčanu donaciju žrtvama poplava, koji su slali hranu i odjeću, koji su volontirali u prihvatilištima i u Crvenom križu, na taj su način možda uklanjali nelagodu koju su osjećali gledajući priloge u vijestima u kojima se opširno izvještavalo o šteti koju je poplava donijela ljudima i o beznađu i šoku žrtava.

Gubici koji se u situacijama pomaganja mogu pojaviti su: izloženost fizičkoj opasnosti, prisutnost boli ili neugode, previše vremena utrošeno na pomaganje. Neki je student XY možda želio volontirati u Crvenom križu ili puniti vreće pijeskom za gradnju nasipa, no u ovo vrijeme zadnjih kolokvija i početka ispitnih rokova jednostavno nije imao vremena.

Prema teoriji socijalne razmjene, stvarni altruizam  ne postoji jer ljudi pomažu samo kada dobici premašuju gubitke. Gore spomenuti student XY možda je osjećao nelagodu čitajući i gledajući izvještaje s poplavljenih područja i želio je ići puniti vreće s pijeskom. Na taj bi način uklonio nelagodu koju je osjećao i to bi bio dobitak od pomaganja. Međutim, procijenio je da bi mu to oduzelo previše vremena, što je gubitak od pomaganja. Budući da je njegov gubitak premašio dobitak, student nije otišao puniti vreće pijeskom.

Dakle, ova teorija naglašava da ljudi pomažu samo onda kada će od tog pomaganja imati koristi. Iako je, na primjer, neka volonterka YX Crvenog križa radila kako bi se mogla slikati za Facebook (FB) u „radno – pomagačkoj atmosferi“ i kako bi dobila pohvale u komentarima ispod te slike, svakako se treba pohvaliti njezina odluka da pomaže drugima, čak i ako je to jedan od načina da ona bude nagrađena za to (odobravanjem od strane svojih FB prijatelja).

Neki se socijalni psiholozi ne slažu s postavkama teorije socijalne razmjene jer se ne slažu s time da pomaganje uvijek proizlazi iz vlastitog interesa. Oni smatraju da nekad ljudi drugima pomažu iz sebičnih razloga, ali i da nekad ljudi pomažu isključivo zbog samog pomaganja, odnosno da „imaju zlatno srce“.

Vezano uz posljednje navedeno, prema hipotezi empatija  – altruizam, snažni osjećaji empatije i  suosjećanja sa žrtvom potiču postupke nesebičnog darivanja i pomaganja. C. Daniel Batson, najistaknutiji zagovornik ovog pristupa, smatra da se čisti altruizam javlja kada osoba doživi empatiju s drugom osobom kojoj je potrebna pomoć, i to na način da se „stavi u njezine cipele“ (tj. u položaj druge osobe i doživi događaje i osjećaje koje je ta druga osoba doživjela).

Čisti altruizam pomaganje je po cijenu gubitka, odnosno pomaganje neovisno o tome može li osoba pomaganjem nešto dobiti. Ukoliko neka osoba ne doživi empatiju s nekom osobom u nevolji, postat će zabrinuta oko toga može li tim pomaganjem nešto dobiti. Ukoliko procijeni da od dobiti neće biti ništa, Batson tvrdi da osoba neće pomoći.

Može se zaključiti da u pozadini ponašanja pomaganja drugima zapravo stoje složeni motivi. Dvije osobe mogu pokazati potpuno jednak postupak pomaganja, a da se u pozadini njihovog pomaganja nalaze potpuno drugačiji motivi. Ivana i Marko volontirali su za Crveni križ. Ivana je možda volontirala jer ima zlatno srce, a Marko zbog nagrade u obliku pohvala od roditelja i FB prijatelja. Bilo kako bilo, najvažnije je i za svaku pohvalu to što su volontirali i darovali svoje vrijeme i ruke u važne svrhe, neovisno o tome iz kojeg su razloga oni to činili.

 

Prenošenje tekstova s portala dopušteno isključivo u skladu s Uvjetima korištenja