22. Dani Ramira i Zorana Bujasa
međunarodni znanstveno-stručni skup
16. – 18. travnja 2015.
Dani Ramira i Zorana Bujasa održavaju se na dvogodišnjoj razini, od 1970. godine, u organizaciji Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i s više od 40 godina predstavljaju najstariji znanstveni skup ovog područja.
Program skupa obuhvaća izlaganje empirijskih i teorijskih radova iz svih područja psihologije, a ove godine očekujemo rekordnih 500 sudionika od čega je dio izvan granica Republika Hrvatske – iz Sjedinjenih Američkih Država, Španjolske, Njemačke, Italije, Republike Srbije, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Makedonije.
Ovogodišnji program skupa obuhvaća oko 140 usmenih izlaganja, 7 simpozija s oko 30-ak izlaganja, više od 50 poster izlaganja te 2 okrugla stola – ukupno preko 200 priopćenja.
Tijekom tri dana skupa, sudionici će imati prilike čuti najnovije spoznaje iz područja percepcije i kognitivne psihologije, ličnosti, grupnih i intimnih odnosa, školske, kliničke, zdravstvene i organizacijske psihologije. Dio programa posvećen je i predstavljanju validacija novih psiholoških mjernih instrumenata.
Uz tradicionalni, sedmi po redu, međunarodni simpozij iz psihometrije, koji je organiziran u spomen i na čast profesoru Aliji Kulenoviću, bit će održano još pet simpozija koji će se baviti temama međugrupnog oprosta kao izazova poslijeratnog društvenog oporavka; psihološkim čimbenicima i sportskom izvrsnosti; rizičnim i zaštitnim čimbenicama stresnih iskustava; organizacijskim determinantama radne dobrobiti, te problematizacijom koncepta izvrsnosti u školi i njegovog utjecaja na dobrobit učenika. Uz to biti će predstavljeni istraživački projekti financirani od strane Nacionalne zaklade za znanost
(„Implicitna ličnost i radno ponašanje“; „Profesionalni razvoj u adolescenciji: razvoj modela tranzicije karijere adolescenata“; „Učiteljske emocije i strategije emocionalne regulacije: osobni i kontekstualni antecedenti i efekti na motivaciju, psihološku dobrobit i odnose s učenicima“ i „Metakognicija kod kategorijalnog učenja, mišljenja i razumijevanja“).
Na okruglim stolovima bit će prilike za raspravu o položaju psihologije u hrvatskim časopisima, te za raspravu o važnosti intrinzične motivacije kod vrhunskih sportaša u vrijeme kada je sport postao showbussines.
Međunarodni pozvani plenarni predavači će biti prof. dr. sc. Martin Kleinmann Sveučilište u Zürichu, Švicarska, jedno je od najznačajnijih imena u području organizacijske psihologije čiji interesi obuhvaćaju teme konstruktne valjanosti instrumenata korištenih u selekciji osoblja, procjenu radnog učinka u različitim kontekstima, samoprezentaciju te upravljanje vremenom i prof. dr. sc. Valentin Bucik sa Sveučilišta u Ljubljani, Slovenija, vodeći stručnjak u području istraživanja darovitosti i kreativnosti koji se u svom istraživačkom radu usmjerava na odnos darovitosti i kreativnosti te njihovu ulogu u razvoju, obrazovanju i akademskom uspjehu kod djece i mladih.
Domaći plenarni predavač, prof. dr. sc. Dean Ajduković, dolazi s Odsjeka za psihologiju, Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kao svjetski istaknuto ime u području socijalne psihologije čiji se istraživački fokus proteže od proučavanja međugrupnih odnosa u etnički podijeljenim zajednicama, socijalne rekonstrukcije zajednica sve do prevencije nasilja u adolescentskim vezama, razvoja i evaluacija psihosocijalnih intervencija te psihosocijalnih posljedica nakon proživljenih katastrofa.
Ovaj međunarodni znanstveno-stručni psihologijski skup ima 40-godišnju tradiciju i poznat je po visokoj razini empirijskih i teorijskih radova iz svih područja fundamentalne i primijenjene psihologije. To je tradicionalno mjesto okupljanja psihologa i stručnjaka srodnih struka iz zemlje i inozemstva koji izlažu svoja najnovija istraživanja, razmjenjuju spoznaje, raspravljaju, stvaraju nove i obnavljaju stare kontakte, te dogovaraju suradnju.
Odsjek za psihologjiu Filozofskog fakulteta u Zagrebu, od svog osnutka 1929. godine, promovira visoke kriterije izvrsnosti znanstvenog, nastavnog i stručnog djelovanja te svake generacije formira stotinjak novih stručnjaka iz svih područja psihologije. Odsjek za psihologiju sastavnica je Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Sastoji se od 9 katedri, od kojih šest pokriva tzv. temeljna područja psihologije (Katedre za biološku, eksperimentalnu, opću, razvojnu i socijalnu psihologiju te Katedra za psihometriju); dok tri katedre pokrivaju primijenjena psihologijska područja (Katedre za kliničku psihologiju, za školsku psihologiju te za psihologiju rada). U okviru Odsjeka djeluju i Centar za primjenjenu psihologiju (CPP) te Psihološko savjetovalište za studente.
Pripremu i održavanje 22. Dana Ramira i Zorana Bujasa omogućili su brojni sponzori i donatori. Svojim donacijama održavanju skupa pridonijeli su Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa; Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Školska knjiga d. d., Hrvatska psihološka komora, Končar- elektroindustrija d. d., Naklada Slap d. o. o., Aco i prijatelji, Prava formula d. o. o., Jamnica, Nestle, Coca-Cola Beverages Hrvatska d.d., IEP Vern i MATE d.o.o.
službena stranica 22. Dana Ramira i Zorana Bujasa:
http://psihologija.ffzg.hr/drzb
SAŽECI PLENARNIH PREDAVANJA – 22. DANI RAMIRA I ZORANA BUJASA
SAŽECI PLENARNIH PREDAVANJA – 22. DANI RAMIRA I ZORANA BUJASA
A different look at why selection procedures work: The role of candidates’ ability to identify criteria
prema programu u četvrtak, 16.4.2015. u 19h dvorana 7
Martin Kleinmann
University of Zürich, Switzerland
Personnel selection procedures such as assessment centers, structured interviews, and personality inventories are useful predictors of candidates’ job performance. In addition to existing explanations for their criterion-related validity, we suggest that candidates’ ability to identify the criteria used to evaluate their performance during a selection procedure contributes to the criterion-related validity of these procedures. Conceptually, the ability to identify criteria can be framed in the broader literature on peoples’ ability to read situational cues. We draw on both theory and empirical research to outline the potential this ability has to account for selection results and job performance outcomes. Finally, implications for practice and future research are presented.
Giftedness and creativity: Myth and Truth
prema programu u petak, 17.4.2015. u 16h dvorana 7
Valentin Bucik
Univerza v Ljubljani, Slovenija
Many European countries, especially the smaller ones with limited natural resources, claim that human resources are the most important national treasure and – wishing to become a society of knowledge – they promote giftedness and creativity as one of the main strategic goals in the short-term and long-term development and prosperity of the country. Paradoxically there are many countries which are not willing to spend additional substantial funds for the development programs for gifted, talented and creative individuals. In addition, the concepts of giftedness and creativity are far for clear – not only for the majority of discussants outside the frame of psychology. Several persistent stereotypes, misconceptions and myths can also be found in the field of psychological expertise. There is a number of “popular” myths, such as the opinions that creative ability is a trait inherent in one’s heritage or genes, that lefties are more creative, that children are more creative than adults, that everyone is creative, and that time pressure fuels creativity. However, a number of more serious myths also exist: that gifted education programs are elitist, that differentiation in the regular classroom is equivalent to gifted programs and is sufficient, that teachers challenge all the students, so gifted kids will be fine in the regular classroom, that gifted students make everyone else in the class smarter by providing a role model or a challenge, that the gifted and talented constitute one single homogeneous group and giftedness is a way of being that stays in the person over time and experiences. Moreover, some think that giftedness equals a high IQ, which is supposedly a stable measure of aptitude, that creativity is too difficult to measure, that high-ability students don’t face problems and challenges, so it is fair to teach all children the same way, etc. Is intensive stimulation of a child’s brain very early in the development really crucial? Is kindergarten really too late? Does school really kill creativity? Are education and creativity in art really nothing but “art for art’s sake”? Recent studies show that there are even more stereotypes about giftedness and creativity nowadays than three decades ago. The presentation will use viewpoints of different studies to focus on some of those myths and their possible perniciousness for the development of the individual child and also for the society.
Evaluacija intervencija: Pomodnost ili profesionalna odgovornost?
prema programu u subotu, 18.4.2015. u 11.30h dvorana 7
Dean Ajduković
Odjek za psihologiju, Filozofski fakultet u Zagrebu
Intervencije su planirani postupci radi promjene nekog nezadovoljavajućeg stanja i postizanja poželjnih ciljeva od dobrobiti za pojedince, grupe i zajednice. Intervencijski spektar u psihosocijalnom području uključuje promociju poželjnog stanja, prevenciju rizika i negativnih djelovanja, tretman radi poboljšavanja postojećeg stanja i održavanje poželjnog stanja postignutog tretmanom. Svaka intervencija zahtijeva resurse pa se postavljaju suštinska pitanja: Postižu li intervencije planirane ciljeve? Kako to znamo? Je li odnos uloženo i postignutog prihvatljiv? Kako raste svijest o odgovornom korištenju resursa, povećavaju se zahtjevi za ocjenjivanje opravdanosti intervencija i broj zainteresiranih za ishode intervencija. Rutinsko korištenje izraza „evaluacija“ postao je dio žargona kao svojevrsna pomodnost kad se koriste podaci koji zapravo ništa ne govore o postizanju poželjnih promjena. Budući da je ambicija psihologije objasniti, predvidjeti i utjecati na čovjekovo doživljavanje i ponašanje radi njegove dobrobit, ona ima istaknutu ulogu u evaluacijskim istraživanjima. Psihologija raspolaže postupcima za procjenjivanje čovjekovog doživljavanja i ponašanja, te dokazivanja promjena u njima, što je smisao evaluacije. Pri tome je metodologija eksperimentalne psihologije „zlatni standard“, ali upitne ekološke valjanosti. Stoga se koriste različite vrste dokaza o učinkovitosti intervencija. Jedan od ključnih izazova evaluacije je korištenje indikatora ciljane promjene u stvarnom svijetu u kojem nije moguća dovoljna kontrola uvjeta. To zahtijeva istodobnu kreativnost i rigoroznost u operacionalizaciji evaluacijskih indikatora. Ilustrirat će se ranije nezamislivi postupci evaluacije tretmana pomoću novih tehnologija i izazovi evaluacije složenih psihosocijalnih intervencija.
PDF – program 22. Dani Ramira i Zorana Bujasa
Istraži Me istražite svijet psihologije