Što je kriminalističko profiliranje?

Zanimanje za posebno nasilne zločine, ali i zločine općenito, prisutno je od davnih vremena. Ljudi su oduvijek njegovali ideju o specifičnosti ličnosti zločinca koja ga izdvaja iz mase drugih osoba. Osim velikog interesa medija i šire javnosti za stravične zločine kada se oni dogode, tome svjedoči i velika količina serija i filmova sa spomenutom tematikom. Na žalost, često se u njima zločince prikazuje na privlačan način – kao posebno inteligentne ili pak fizički privlačne osobe, što je stereotip koji je najčešće daleko od istine.

Tko su počinitelji kaznenih djela i tko su osobe koje stoje u pozadini njihovog privođenja?

Kriminalističko profiliranje predstavlja multidisciplinarni pristup (prije svega kriminologije, psihologije i forenzike) u proučavanju kaznenih djela, točnije, počinitelja kaznenih djela, kao što su silovanja, ubojstva, paleži, otmice, krađe, ali i primjerice, terorizam. Ono što je cilj kriminalističkog profiliranja jest proučavanjem karakteristika kaznenog djela osigurati relevantne informacije o počinitelju kaznenog djela. Pomoću tih informacija stvara se profil počinitelja kaznenog djela koji sužava potencijalni krug osumnjičenika i pomaže njegovom privođenju zakonu. U tu svrhu, koristi se i analiza prošlih slučajeva kako bi se utvrdile određene zajedničke karakteristike koje imaju počinitelji određenog tipa zločina.

Od vještica do suvremene znanosti

Iako povijest kriminalističkog profiliranja seže duboko u prošlost još od progona vještica, frenologije ili pak Jacka Rippera (Jack Trbosjek), ipak se tek u novije vrijeme postavljaju određene znanstveno utemeljene osnove. Neznanstvena praksa profiliranja ili, pak, stereotip providnog i sveznajućeg profilera koji je često prikazan u serijama i filmovima, vjerojatno su odgovorni za percepciju kriminalističkog profiliranja kao znanstveno upitne i nadasve kontroverzne discipline.

Unatoč tome, kriminalističko profiliranje ipak opstaje, iako je nedvojbeno da se u cilju poboljšanja njegovog statusa određena pitanja moraju odgovoriti i sukladno tome, postaviti određeni standardi. Za sada se još ne propisuje tko se sve može baviti profiliranjem, s kojim formalnim obrazovanjem, na koji način i s kojim ciljem te uz koja etička ograničenja.

Možda upravo zbog tih odrednica, ali i zato što je kriminalističko profiliranje mlada disciplina, u praksi profiliranja postoji više intuicije nego znanosti. Znanstvena su istraživanja o ovim temama malobrojna, i često se profiliranjem bave osobe koje za to nisu kompetentne. Većina policijskih psihologa nikada nije napravila profil i o kriminalistici i forenzici znaju malo, dok s druge strane, kriminalisti i forenzičari nemaju adekvatne psihologijske kompetencije.

Također, još jedna teškoća koja se često uočava, a posebno na našim prostorima, jest pravljenje kriminalističkih profila od strane stručnjaka iz psihijatrijskih ustanova. Često su se ti profili pokazali netočnima upravo zbog nedostatka kompetencija i prijenosa kliničkog iskustva u područje zločina. Dakle, kvalitetan profiler mora imati široko znanje u navedenim područjima, iako je vjerojatno primarno ono psihološko. Taj zaključak može se izvesti iz činjenice da zadaća profilera nije provoditi policijsku istragu niti obrađivati mjesto zločina, nego u tim poslovima asistira, dok o ponašanju, stilu života, ličnosti, i drugim karakteristikama mora znati puno.

Osnovne pretpostavke profiliranja

Područja gdje se iskustvo i znanje profilera koristi, osim već spomenutog pravljenja profila počinitelja, pomaganje su u određivanju smjera istražnog postupka, traženje poveznice više slučajeva, usmjeravanje policije u postupke prevencije zločina, postupci nadzora, traženja i hvatanja osumnjičenih, kao i pomoć u vođenju ispitivanja osumnjičenika, talačkih kriza i procjene suicidalnosti.

Sve navedene aktivnosti i znanja koja iz njih proizlaze, zasnivaju se na dvije osnovne pretpostavke koje su polazište kriminalističkog profiliranja. Jedna je o određenoj dosljednosti u ponašanju osobe u svakodnevnom životu i kriminalnim radnjama. Karakteristike osobe i ponašanja iz njezinog svakodnevnog života, određenim dijelom mogu se pronaći u karakteristikama samog zločina – načinu izvršenja, karakteristikama žrtve, vrsti zločina. Primjerice, muški silovatelj može birati sramežljivu, povučenu žrtvu po istim kriterijima po kojima bira svoju sramežljivu suprugu ili prijatelje – a sve proizlazi iz potrebe za dominacijom .

Upravo je to „prelijevanje“ osobina iz svakodnevnog života u zločin ono što odaje počinitelja. No, često je to prelijevanje osobina teško prepoznati, što nameće potrebu za određenim psihologijskim znanjima profilera.

Druga pretpostavka na neki način proizlazi iz prve, a govori o sličnosti između različitih počinitelja istih vrsta kaznenog djela. Sličnost počinitelja omogućava stvaranje generalizacija o skupu karakteristika koje počinitelji određenih kaznenih djela imaju. Primjerice, ako bi policija ustanovila da je u periodu od nekoliko godina desetak ljudi umrlo u svome domu pod okolnostima sumnjivog uzroka smrti – moglo bi se sumnjati da serijski ubojica operira na tom području, točnije  – žena.

Kod serijskih ubojstava koja su počinile žene, u periodu od 5 godina, prosječan broj žrtava je 17. Oružje izvršenja je najčešće otrov i ubojstvo se događa u kući počinitelja s kojim su često blisko povezane. U skoro 50% slučajeva to su njegovateljice određene vrste.

No, to ne mora biti tako. Sličnost je relativna i samo umjerena, jer kada bi, primjerice, svi ubojice bili jednaki, ne bi bilo moguće razlučiti koji je zaista ubio određenu osobu. S druge strane, kada bi počinitelji bili potpuno različiti, bilo bi nemoguće napraviti profil. Počinitelji nemaju zajedničkih karakteristika, stoga, niti zločin niti profili počinitelja nemaju zajedničkih karakteristika. Dakle, umjerena sličnost omogućuje profiliranje.

Induktivno i deduktivno profiliranje

Prema Turveyu, sve metode profiliranja mogu se svrstati u jednu od dviju kategorija tj pristupa profiliranju – induktivno i deduktivno profiliranje.

Induktivno profiliranje podrazumijeva pravljenje profila počinitelja na temelju karakteristika već poznatih počinitelja koji su počinili slično kazneno djelo na sličan ili identičan način. Pristup koji se u ovim metodama koristi primarno je statistički, no upravo zbog toga u velikoj je mjeri spekulativan. Ovim metodama ne omogućava se donošenje sigurnih zaključaka jer statistički podaci ne moraju biti valjani, kao niti točno interpretirani. Profil počinitelja koji proizlazi iz ovog pristupa može sadržavati niz detaljnih karakteristika počinitelja koji mogu, u jednome slučaju, točno i u potpunosti  opisati počinitelja, dok u drugome slučaju, profil može biti u potpunosti pogrešan.

S druge strane, deduktivno profiliranje svojevrsna je suprotnost induktivnom pristupu i zasniva se na logičnom i racionalnom rezoniranju, gdje su fizički dokazi osnova zaključivanja o karakteristikama počinitelja. Ovim metodama ne ulazi se u spekulacije o mogućim karakteristikama, a sam profil sastoji se od relativno sigurnog zaključivanja o malom broju osobina koji sužavaju potencijalni krug osumnjičenika.

Teško je reći koji je pristup profiliranju bolji. Tu dvojbu ilustrira hipotetski primjer.

Uzrok je smrti ženske osobe (22 god) gušenje krvlju koja je nastala kao posljedica ubodne rane u lijevom dijelu vrata. Postoje znakovi borbe na tijelu žrtve, kao i otisci prstiju oko usta ubijene koji su nastali kao posljedica začepljenja usta od strane počinitelja. Žrtva je pronađena u maloj slijepoj ulici u napuštenoj kući nedaleko od svoga doma. Ubijena je između 23.00 sata i ponoći.Policiji je bila poznata po promiskuitetnim aktivnostima. Na žrtvi i mjestu zločina nema tragova seksualnih aktivnosti.

Je li bolje znati s visokom sigurnošću da je počinitelj ubojstva visok preko 180cm, dešnjak, fizički jaka osoba  i vjerojatno živi u istom dijelu grada ili taj dio grada dobro poznaje – što pokriva krug osumnjičenih od 90 osoba i utjelovljuje deduktivni pristup..

Ili je bolje, s najčešće niskom sigurnošću, pretpostavljati da je počinitelj, osim spomenutih karakteristika,  bijelac, dobi do 35 god., samac, slabog socioekonomskog statusa, loš radnik ili nezaposlen, nema automobil, neobrazovan, slabih socijalnih vještina, dominantan, dobro poznaje žrtvu ili je jedan od prošlih „klijenata“ žrtve. Navedena procjena dobivena je induktivnim pristupom i u ovom slučaju, krug osumnjičenika sveden je na 7 osoba, od kojih je i jedan, od prije policiji poznat svodnik.

Vidljivo je da svaka metoda ima određene prednosti i nedostatke, stoga je najbolje dobro poznavati sve metode profiliranja te pažljivim egzaminacijama odrediti pouzdanost svakog dokaza.

Uspješnost kriminalističkih profila

Iako je poželjno da profil počinitelja bude točan, on ne mora biti nužno točan da bi bio koristan. Često preliminarni profili potiču istragu, otkrivaju nove smjerove ili tragove što opet, na direktan ili indirektan način, pomaže konačnom cilju – hvatanju počinitelja.

Istraživanje je provedeno s ciljem utvrđivanja kako istražno iskustvo, znanje o psihičkim procesima, intuicija i logično mišljenje kod profilera, policajaca, psihologa, studenata i proroka utječe na predikciju profila u slučaju ubojstva. Pokazalo se da su profileri nešto točniji od neprofilera u predviđanju spola, dobi, fizičkih karakteristika i osobnih navika. S druge strane,  psiholozi su se pokazali superiorniji u nekim područjima, kao što su predikcija karakteristika ličnosti počinitelja. Od svih navedenih, proroci su imali najmanje točne pretpostavke, koje su bile ništa više od stereotipa o počiniteljima ubojstva.

Je li onda mit ili istina da policija ponekad koristi usluge proroka u svrhu razrješenja zločina?

Također, prema prvim preliminarnim analizama o radu Behavioral Sciences Unit (pri FBI-ju) o korisnosti napravljenih kriminalističkih profila (na uzorku od 209 osobito teških i, uobičajenim metodama, nerješivih slučajeva) utvrđeno je da je postotak riješenih slučajeva malo manji od 50%, dok je u preostalih 50% neriješenih slučajeva profil i dalje bio koristan u smislu generiranja novih tragova, usmjeravanja istrage i slično.

Zaključno, je li kriminalističko profiliranje korisno?

Zanimljiv podatak ilustrira odgovor na navedeno pitanje. Na jednom slučaju silovatelja u Yorkshireu, Velika Britanija radilo je 250 detektiva kroz puno radno vrijeme u periodu od 3 godine. Očito je koliko je financijskih sredstava potrošeno za vrijeme istrage, kako u osoblju, tako i u provjeravanju tragova. Dakle, kvalitetan profiler može svojim znanjem i sužavanjem smjera istrage uštedjeti znatan dio financijskih resursa koji se potroši na propale tragove i uzaludne procedure.

U sljedećem članku pročitajte više o metodama kriminalističkog profiliranja.

Prenošenje tekstova s portala dopušteno isključivo u skladu s Uvjetima korištenja